Da napišem nešto što prije, jer dosta se toga događalo. Intenzivno veće, zujao okolo, pričao sa ekipom, gledao bendove, pa koliko sam od svega uhvatio.
Mi stigli pred Baraku predvečer. Oko Društva ekipa je napravila gig bez bine i zaštitne ograde što za ovakav festival taman i savršeno odgovara. Svidjela mi se koncepcija festa, ultra hardcore ali i sa dovoljno prostora za stari punk i metal. Samim tim i dosta izvođača, što je i dobra prilika da se svi vidimo i podržimo jedni druge. Ljudi ne previše, i sam sam dosta cirkulirao, van, backstage, pa nazad na show, ali sasvim dovoljno za pravu atmosferu. Imali smo svi zajedno i distro stol. Osim što smo uz domaćine bili i mi iz raznih dijelova Hrvatske, gosti iz Beograda, Ljubljane i Sarajeva su svemu dali i širi karakter.
Festival je otvorio i Greg Rekus iz Winnipega u Kanadi, od ekipe sam čuo da nije prvi put da svira u Kutini. Greg je krenuo sa nešto blažim zvukom, ali uz akustičnu gitaru njegov hrapavi glas i živahan nastup je svemu odmah dao i pravi punk duh. Prvi put se susrećem sa njegovom glazbom, iako sam se još upoznavao sa terenom, da tako kažem, primijetio sam da je dobar showman što je i bitno za ovakve izvođače.
Mi, Nuclear Altar smo svirali idući. Tu odmah otvaramo i hardcore dio festa, prvi nastup u postavi sa dvije gitare, glupo mi pisati o nama samima, odsvirali žestoko, ljudi podržali, komentari pozitivni. Svirali stare naše požeške, te nove na hrvatskom, a zaključili sa svima znanom pž punk himnom gdje smo imali i naravno pomoć na vokalima koja je došla sa nama. Hvala svima.
Nakon nas S.I.Z., lokalni bend. Samo sam jednu njihovu pjesmu čuo pred sam fest, tako da nisam posebno upoznat sa bendom, ali odsvirali su razrađeni repertoar. Meni na tragu starog kutinskog punk rock zvuka, osjeti se dosta rock, ali imaju i vrlo tamnu boju, što im daje neku posebnost. Opet sam i malo kružio okolo, nemoguće sve obaviti, hehe. Iako je fest bio u organizaciji mlađe ekipe drago mi je i da se duh starije generacije Kutine ne da, idemo dalje.
Sljedeći GIHT iz Karlovca, ukratko - razbili. Da se ne pravim pametan, ne znam sa čime bi ih usporedio, možda nešto noviji utjecaji ali ima i onu arhetipsku h/c direktnost, tako da je i meni bilo odlično. Znao ih po nedavnom demu sa bandcampa koji mi je već bio dobro sjeo, potencijal za dobru čagu se je bome realizirao, pokrenuli su ljude. Kad ubrzaju kidaju a brejkovi su im snaga, odličan bend. Ono što mi je možda i najbolje od svega je vidjeti članove drugih bendova u prvim redovima i pogu. To je to.
Plastika nastavlja hardcore punk masakr. Već su stekli status jakog live benda u underground krugovima i to se je naravno potvrdilo. Ekipa koje iza sebe već ima dosta bendova ali predstavlja i mlađu zagrebačku generaciju. Drže se extremnije strane kao što je nekada znalo biti, a itekako osvježeno i sa autentičnošću svoga vremena. Malo prije ovoga nastupa su na bandcamp stavili svoj novi album Sijamski Blizanac, jednako žestoko i uživo, bend kao stvoren i za najstarije i najmlađe hardcore punk generacije, u glavu.
Opet smo se družili i sa ekipom iz Sarajeva, Popik je predstavio svoju kombinaciju metala i punka sa hardcore nabojem, vrlo aktivni u zadnje vrijeme i imali su šta odsvirati. Imaju tu neku sarajevsku boju koju su bendovi oko Šarana izgradili. Morao sam opet ostaviti i malo mjesta za druženja, toliko nas je bilo a program previše zanimljiv, underground u punom smislu. Ekipa mi donijela i neke Black Metal poslastice iz Sarajeva, pomogla oko distra, svaka čast. Nezaustavljivi.
Beogradski Atomic Fault, mladi i energični, a bome itekako potkovani i muzički. Recimo tehnički thrash metal koji je i nevjerojatno old school, ima se što čuti. Trebao je jedan ovakav bend da priča bude potpuna, a Atomic Fault su bome nas i iznenadili kvalitetom. Znao sam ih po demu sa bandcampa, ima onaj siroviji thrash duh, uživo je došlo do izražaja koliko su i kvalitetni muzički, svakako preporuka pogledati ih uživo ako budete u prilici. Odlična ekipa, cijelo vrijeme uživali i u svirci drugih, zna mladost.
Sad je već bilo stvarno kasno, 2 h i fest je zatvorila Poguba, opet ekipa koja je i cijelo vrijeme pogala, energija. No malo i prekasno za moju ekipu, ipak i umornu od punk fešte prethodnog dana, neki se zbog posla nisu stigli ni naspavati, pa nisam uhvatio zbog prijevoza cijeli nastup. Svejedno sam vidio kako su Ljubljančani krenuli sa svojim prepoznatljivim zvukom. Pogubu dosta uspoređuju sa ljubljanskim hardcore punkom iz osamdesetih, slažem se, ima svejedno Poguba izražen neki svoj, zanimljiv i svjež pristup. Nadam se da nekom prilikom pogledam i cijeli nastup, definitivno zaslužuju, siguran sam da je bio pakao do kraja.
Četvrti Breaking The Mold je za pamtiti. Moje je mišljenje da nije uvijek bitno koliko je nešto masovno nego kakva se je ekipa okupila. Mi koji volimo dobru luđu glazbu smo došli na svoje. Također odigrana i ona bitna uloga u povezivanju svega, dok je toga bude i hardcore zapravo.
