Out Of The Darkness # 17 - fanzin

Out Of The Darkness # 17 - fanzin

Fanzin ali što bi rekli punk biblija na 128 stranica, u klasičnom stilu starih diy magazina poput Maximum Rocknroll, Flipside, Trust, etc... Kartonske korice i A5 format što je vrlo praktično rješenje. Tiskan ali dizajn je fanzinski, pod utjecajem cut and paste škole, znači ima punk kaotičnost i ne boluje od digitalne sterilnosti, ujedno i vrlo pregledan, minimalan ali sa dušom.

Otvara ga naravno uvodna, te flajeri za bliske im labele koji se i kasnije povremeno pojavljuju. Out Of The Darkness je fokusiran na ex yu scenu, uz dovoljno dodira sa intenacionalnom scenom, točno kako i treba.

Prvi intervjuiran bend je Neven, svojevrsna senzacija mlađe bg generacije, straight edge bend koji ima energiju, entuzijazam i sviračko znanje, meni njihov nešto "moderniji" hardcore stil toliko ne leži, ali poštovanje za ekipu iz Okretnice svih generacija. Imali smo čast i mi nastupiti tamo, odlična podrška. Nadam se da uskoro nađu novi prostor i nastave svi skupa sa radom. Intervju je fin pogled u priču iza ovoga benda.

Sljedeći intervju je sa CarlxJohnson, predstavnik novije slovenske power violence scene koja je u zadnje vrijeme vrlo aktivna. Pratio sam Spazz, Despise You, Man Is The Bastard i masu tih ranih PV / fastcore bendova, bili su osvježenje tada. Ne pratim više toliko sve sa te scene, ali volim taj zvuk, neke stvari su i malo evoluirale, super da u Sloveniji mlađe generacije deru takvu krlju.

Slijedi Disbaja intervju, Atlijina ideja je bila da ja postavim pitanja za Damira, da se čuje i njegova strana priče, a i njihov povratak je stvarno mi upečatljiv, pa mislim da je intervju ispao zanimljiv.

Nakon toga više intervjua koji se bave europskom straight edge hardcore scenom, drago mi je da se stari Lärm i tu cijeni toliko. Poslije nisam toliko pratio razvoj, više mi je ležao zvuk kakav su patentirali Lärm pa sam više i pratio takve bučnije i brže bendove, dok je taj dio scene češće išao u neke druge pravce, ali dodira je naravno bilo i bitan je dio cijele priče i to kasnije. Dobar uvid i dobra ideja za predstaviti. Tu je i povijest SxE scene u Srbiji.

Blast from the past se nastavlja sa No Speed Limit, novosadski hardcore punk bend koji je imao dosta NYHC utjecaja, i iako nije to toliko moj fah, bio je bitan dio poslijeratne scene. Svi bivši članovi iznose svoj dio priče, sve povodom i izdavanja kronološkog "best of" LP'a. U početcima na kršu od opreme i sličnom se mnogi možemo naći, lijepo je pročitati koliko im je Gaga pomagao.

Nazad na sadašnju scenu, intervju sa Crna Žuč, meni zanimljiv, diy zvuk na tragu sadašnjeg post punk / punk rock trenda ali sa posebnošću koja dolazi i od starog crnovalnog utjecaja, Crna Žuč ima to nešto svoje, sretno.

Red kolumni koje su mi onako, malo scenski predvidljive ali mora se i to ispoštovati. A onda uglavnom vrlo uzbudljivo napisani euro tour reporti od Lopoč, Neven i Kpax!, koji se nastavljaju sa isto zanimljivom sekcijom svirki, tjst reporta sa Obscene Extreme Festa, SAWA Festa, Punk na Salašu, Hardcorner Festa, Lubav i bes, Edge Day, etc... Nakon toga recenzije glazbenih fizičkih izdanja, a za njima fanzina i knjiga koje su isto vezane uz scenu i glazbu, vrlo internacionalnog karaktera. Za kraj intervju sa punk artistom sa torinske h/c scene koji je nacrtao i front cover.

Drago mi je da sam stavio naočale na nos i pročitao cijeli 'zin, svaka čast svima koji su kolektivno odradili i ovaj broj, te posebno ekipi koja to uporno vuče. Novi Out Of The Darkness mi ima onaj izvorni hardcore punk duh, a najbolje mi je što ne upada u često nepotrebne podjele po vrsti glazbe koja se svira, tu je sve od melodičnog do grinda, sa svime između, premalo nas je da se dijelimo, i na kraju krajeva, uvijek smo se negdje i nekako križali. Fanzin dobro predstavlja i današnju situaciju, dokaz da zajedno sve generacije mogu napraviti mnogo.

Out Of The Darkness - https://outofthedarkness.rs/

Dok ovo pišem fanzin se može nabaviti i od Hard Corner Records & Distro u Beogradu, a u Hrvatskoj preko Sumoggu Records, Doomtown Records i Dirty Old Empire.

Aligrindtor - Intervju

Aligrindtor je bend koji uporna gura totalni grindcore zvuk i priču i u ova vremena kada grind i extremna glazba ipak nisu toliko prisutni kod nas kao nekada. Sa Ilićem sam u kontaktu već dosta vremena, Aligrindtor je odličan duo, Mitja je isto stari znanac, pa da ne dužim, Ilić je odgovorio na moja pitanja. Također hvala SubSite za fotke.

Aligrindtor je več duže vrijeme aktivan, nešto više o bendu kroz sve to vrijeme i samim izdanjima? Kako je krenulo, i kakva je sada situacija?

Bok Kktz! Sve je krenulo negdje na jesen 2016., ja sam razmišljao o nekakvom novom projektu, jer sve u čemu sam do tada bio je nekako stagniralo.
Našao sam se sa Borisom, s kojim sam svirao u Clouds of Cancer na cugi i bezveze smo blebetali o svemu i svačemu te smo tako došli na temu kako bi dobro bilo napraviti nešto novo inspirirano bendovima: Agathocles, Archagathus, Rot...

Nedugo nakon početka sviranja snimamo prvi Aligrindtor u Studiu Depth kod Filipa, nakon toga smo odlučili da nam je vrijeme da uzmemo neku garažu u rentu.
Garaža nam je bila sve u tome periodu dok je trajala, to je bilo mjesto za probe, snimanja, izlaske...
Na jesen 2018. Boris se seli u London, što je meni osobno jako teško palo, jer ne da nemam bubnjara nego sam ostao bez odličnog prijatelja (bez obzira na udaljenost čujemo se često i viđamo se par puta godišnje).

Par mjeseci nakon Borisovog odlaska dobio sam ponudu da Mitja svira bubanj, na što sam odmah pristao jer smo godinama svirali skupa i znali smo kako dišemo.
Trenutno radimo na novim stvarima, vježbamo stare i pripremamo se za Chimpy Fest u Londonu!

Bendovi od dva člana i nisu tako česti, meni je to odlično kod vas, prava beskompromisnost, koliko je različito ili slično od drugih svirati u takvome bendu?

Krenuli smo kao dvojac jer nismo imali nikakvog gitaristu na pameti, pa smo nakon nekog vremena shvatili koliko dobro funkcioniramo tako, vrlo jednostavno može ili ne može.
Stvar kod bendova sa više članova je ta što većinom netko nešto ne može ili mu nešto ne odgovara pa je ponekad teško naći zajednički jezik.
Kod Aligrindtora ne bih nikad dirao strukturu benda, volio bih da ostane dvojac. Plus za koncert nam je dovoljan mali auto!

Grindcore scena je u Hrvatskoj nekada bila vrlo aktivna, ali već neko vrijeme mnogi stariji bendovi nisu aktivni, stvarno mi drago da vi nastavljate to, grindcore vam je očigledno stvarno bitan, zašto?

Grindcore nam je jedna velika ljubav, nije nam smetalo što scena za takvo nešto baš i ne postoji, nego nam je dala još više inspiracije i motivacije da peglamo.
Obožavamo taj žanr jer je jednostavan, agresivan, bez kompromisa, ogroman i zapravo pun slobode za raditi što poželiš.
Plan za budućnost sa Swamp Noise Bookingom da napravimo koliko toliko aktivnu grindcore scenu u Zagrebu.
Jedinstvo, prijateljstvo, snaga.

Ekipa oko grindcore i noise zvuka je i mali diy kolektiv u Zagrebu, više projekata, Swamp Noise Records, etc... Baš si slavio rođendan na jednom takvom gigu i okupljanju, nešto više o tome?

Ima puno više projekata nego što ima ljudi koji bi to svirali, nešto kao što je bilo i kod vas u Požegi, sve bendove takvog žanra možeš strpati u jedan kombi!
Čuki koji vodi Swamp Noise Records ima hrpetinu projekata, ne može se to niti popratiti sve haha.
Sve što je pod Swamp Noise Recordsom je uglavnom djelo od 4, 5 istih ljudi. Tu su bendovi poput: MUP Destroyer, HoH, Spice Melange, JožaManolić, Autoagresija, Crash Test Horrors, Decom- Posers te uvijek zaluta neki novi projekt. Čuki, Juraj i ja smo "oformili" Swamp Noise Booking u cilju promicanja ekstremne glazbe na našem prostoru.

Koncert koji je pao na moj rođendan je bio fenomenalan. Slovačke legende noisegrinda Sedem Minut Strachu, češki sam svoj majstor harshnoisa Usnu?, mađarska gorenoise četvorka Attet, te od domaćih supportova prijatelji iz Pule Dropthehammer i Punji Death Trap i zagrebački Spice Melange i Aligrindtor.
Jednostavno odlično je bilo, glasno, bučno, odvratno, baš onako kako bi trebalo biti!

Disbaja je ponovo aktivna, Krlja, u kojoj je i Mitja od početaka, je nedavno svirala sa Disaffect i ostalima, koje je stanje sa ta dva benda?

S Disbajom smo odradili nedavno dva koncerta u Srbiji; Smederevo i Beograd skupa s bendom Kijamet, super koncerti. Također sviramo ove godine u Rijeci na Empeduja festu te u Županji na S.A.W.A festu.
Nove stvari su spremne za snimanje te čekamo termin u Studio Depth!

Krlja također marljivo radi, imamo više manje spremne sve stvari na novi album, koji nam je u planu snimiti ovo ljeto.
Nažalost smo morali otkazati S.A.W.A fest, ali sviramo na jesen u Londonu na Chimpy Festu sa bendovima poput P.L.F, Fuck The Facts, Whoresnation, Anti-System, Hiatus i mnogi drugi.
Koncert sa Disaffect / Vivere Merda / Wasserdicht / Pizda Materna / Human Host Body / Sranje koji se dogodio 26. travnja u klubu Gromka u Ljubljani je bio genijalan, totalna old school spika, svim bendovima kapa dolje, jedna odlična večer!

Svoj zvuk definirate kao mince grind, postava bas, vokal i bubanj spada i u power violence shemu, imate i toga. Meni je vaš zvuk i prepoznatljiv, koje bi bendove ipak istakao kao najveće utjecaje? Znam da pratiš i današnju grindcore scenu, nešto za izdvojiti po tvom ukusu?

Inspiracija za naš zvuk su nam bili Agathocles, Archagathus, Haggus, Mellow Harsher, ne mogu baš reći da zvučimo kao niti jedan od tih bendova ali to su nam nekakvi uzori bili.
Imali smo elemenata powerviolenca dosta u nekakvim počecima benda, no do danas se i naš zvuk dosta promijenio, isto kao i pjesme, zagrebali smo malo dublje u žanr i malo promijenili strukture pjesama, jer nam nije u cilju da sve zvuči isto ili slično. To se recimo može primijetiti na zadnjem split izdanju sa prijateljima iz francuske Civilan Thrower.

Današnja grindcore scena je nešto totalno suludo, rekao bih da Amerika tu prednjači, ali i sa ostalih strana kugle zemaljske dolaze super bendovi!
Neke novitete koji bih izdvojio koje i sam često slušam su: Sulfuric Cautrey, Morgue Breath, Vilmort, Casket Mush, Tunkio, Miasmatic Necrosis, Civilian Thrower, Shitbrains ...

Slao si mi vaša fizička izdanja, većina je na kasetama, što misliš o tom formatu? Nije više neophodan kao nekada ali ipak i dalje živi, pogotovo u undergroundu, za bučnije savršen, zar ne?

Meni je osobno format kazete savršen, cjenovno prihvatljiv a odradi svoje! Baš to, za buku odličan, ne može bolje!
Volio bih da jednog dana Aligrindtor zaživi i na vinylu , ali do tada svako izdanje ide na tape!

Imate više split izdanja, ove godine ste snimili i novo, takve stvari baš povezuju scenu, grind to oduvijek poštuje lokalno i internacionalno, kako obično dođe do takvih izdanja?

Ove godine je izašao split sa našim prijateljima iz benda Civilian Thrower, do toga splita je došlo tako da smo se vidjeli 2023. u Londonu na Chimpy Festu te se usmeno dogovorili kako bi bilo super da napravimo skupa izdanje!
Split sa Agathoclesom je nešto što se jednostavno moralo dogoditi, nisi grind bend ako nemaš split sa njima haha! Agathoclesu sam se javio preko maila te smo se u par dana uspjeli dogovoriti oko svega, mega respect za Jana i ekipu!
Split sa Američkim Hit-Run Drivers, baš kao i 3waysplit sa Ruskim Weedious Mincer te Američkim Disembowlerom (R.I.P Brandon) su se dogovorili preko društvenih mreža. Bio sam dosta u kontaktu sa Brandonom (R.I.P) koji je vodio Ill Faith records, također izbacio prvi Algrindtor na kazeti.
Split sa Decom-Posers je izišao pred Aligrindtor / Decom-Posers mini tour.
Split izdanja su nešto savršeno, odlično za promociju te za neka možda buduća prijateljstva!

The Year Of Fear je vaš full length album, nešto više o njemu?

Dosta smo radili na tom materijalu, rekao bih skoro dvije godine. Nažalost mislim da nije dovoljno popraćen, čisto iz razloga jer je u tome periodu izlazilo albuma na dnevnoj razini, ali kako god nama vrlo drago izdanje.
Snimili smo ga kod Filipa u Studiu Depth. Od kada smo izdali to izdanje, berem 10 pjesama se nalazi na svakoj setlisti za live svirke!
Na coveru albuma je radilo više ljudi, centralni dio koji je rukom nacrtao Nadan ( LGNJ Graphics) a kolaž pozadinu smo odradili moj dragi prijatelj i umjetnik Tomislav Hrastovec i ja.

Vaša izdanja prate i živopisni artovi, tko je zadužen za njih?

Ima tu raznih artista koji su nam radili, također ima i dosta toga što smo sami napravili.
Split sa Civilian Thrower smo uzeli rad od gore spomenutog Tomislava Hrastovca, koji jednostavno ubija taj svoj suludi stil! On je znači i radio kolaž za The Year of Fear.
Split sa Decom-Posers je moj crtež, dosta sam zadovoljan kako je ispao jer generalno ne crtam i nemam baš talenta za to.
Izdvojio bih još split sa Agathocles, taj cover je napravio Boris, koji iako ima puno potencijala i skillova ne voli raditi dizajnove.

Ima li još koji vaš projekt da nismo spomenuli? Mitja je aktivan i kao Techno / Gabber producent i DJ, koliko vam vremena oduzme sva ta buka, kako stižete?

Mitja je dosta aktivan sa svojim TekThrower i Teknobalism Soundsystemom, ali nam nije to neki faktor koji oduzima previše vremena, dvojica smo i sve se uspijemo dogovoriti.
Vremena za probe uvijek nađemo, ako je Mitja nešto više u tome, ja se malo fokusiram na neke druge stvari ili projekte.
Također ja znam nekada uletiti na bass u Heihaizi, što mi odgovara, jer je glazbeno totalno drugačije, ali opet je tu luda vibra i energija!

Par puta si se zaletio i kod nas u Požegu na gigove, ovdje ipak više nije hiperaktivno kao nekada, ali tvoje veze sa Požegom su stalne na razne načine, misliš da je i Požega ostavila traga na vaš zvuk?

Super mi je doći do vas na neke svirke, nije kao nekada ali je super, iskreno je.
Apsolutno! Mislim da ne postoji osoba u Hrvatskoj koja se barem malo nije oslonila na Požešku scenu.
Izdvojio bih Dislike, T.R.B.U.H., Fight Back.

Eto, slobodno dodaj još nešto ako sam zaboravio pitati ili želiš istači i sretno i dalje sa Aligrindtor.

Puno ti hvala na ovim pitanjima. Bilo mi je zadovoljstvo odgovarati. Nadam se da se vidimo nekad u budućnosti, a tko zna, možda padne i neka suradnja. Živio!

https://aligrindtor.bandcamp.com/album/aligrindtor

Agathocles / Mugre / VRK – Split - CD

Agathocles / Mugre / VRK – Split - CD Grindcore / death / noise 3 way split.

Agathocles sa 17 stvari iz perioda 2015-2017. Mince manijaci, sve po starom. Meni oni ovdje pravo dobri, 14 čisti old school grindcore, to što na splitove stavljaju sirovije mi super ustvari, baš me vrati u ono vrijeme kad je tako bilo skoro sve što sam slušao, hehe. Zadnjih par mijenjaju tempo na d-beat / hace punk i u tome mi je Agathocles ustvari odličan, energija. Zadnja je malo duža mid tempo, baca na doomy crust punk, ili neki weird Oi!.

Murge je španjolski one man death / grind, 6 stvari kucani bubanj, gitare prljave, underground bedroom fanatizam, i taj zvuk više ne čujem često, može! Na brutal brejkovi, pa šibanje. Zadnja live ali isti zvuk. Snimak amaterski bez pardona. Samplovi iz filmova, na goregrind projekte ali više baš deathgrind.

VRK je experimentalnij duo, radio sam sa njima i ja split kao GutterSkull. Oni svoj stil zovu black crust. Digitalniji je atmosferom ali paše uz neku njihovu bizarnost, sterilno a kaotično, kao neke cybergrind stvari ali ovo je skroz drugo. Ful distorzirani a čisti bas, kucani uglavnom punky i black ritmovi, ritualniji vokal sa isto nekim efektom, a ubacuju i harsh noise i ambient. Dosta su konceptualni uvijek, unikatan duo, zato mi zanimljivi. Iz španjolske Galicije. Oni su minimalno prisutni online, na diy fizičkima su, nastupaju i uživo.

CD sa malo drugačijim stilom pakovanja, unutra insert i textovi, etc, izdali zajedno Nigra Mors i Loita Underground. 35 minuta totalne underground vožnje, samo za najluđe.

Burnt Decay - Demo 2019 - kaseta

Burnt Decay - Demo 2019 - kaseta

Ovaj demo kada se je pojavio je objasnio kako se svira old school grindcore. Elitni Terrorizer / Repulsion worship. Ima novijih bendova koji razbijaju grind zvuk izišao iz thrasha a stvarao i death, ipak ovaj demo je baš za pamtiti. Originalno bend je sam radio demo kasetu, pa je Headspill Records ponovo izdavao. Ovo je prvo europsko izdanje, Autsajder Produkcija je isto odličan hrvatski tape label, i još jedan sublabel Doomtown Records. Za žestinu, što je jasno.

Demo kakav i treba biti demo, nabrijan, znaju šta hoće. Pet stvari u blizu pet minuta, sistem bomba. Zvuk je sirov točno koliko i treba biti, samim tim su uz nasilje dobili i atmosferu koju su imale osamdesete. Izmjenjuju petarda brzo, vožnje na d-beat i headbang teško, sve po pe esu. Ovo možda nisu pjesme koje će ostati zapamćene svima i svakome, nije im to ni cilj, muzika od manijaka za manijake. Spadam među one koji su prvi slušali grind, znači ovo je stari metalskiji, pošteno.

Pro tape, tape cover ima isto old school duh, ubačeni su i textovi. Ono kad ideali pređu u mizantropiju, koliko metal toliko i punk textovi. To što je izdano posebno i u Europi je meni odlično. Američka je poštarina skupa plus naši uzimaju carinu / PDV na sve izvan EU. Meni je jako žao što ne mogu se više baš trejdati sa amerima, ali neke stvari možda bolje ovako čisto zbog nabavljivosti, Autsajder Produkcija me baš obradovala sa ovim. Mislim da je već otišlo, imaju još neki distrosi vani.

Nemoguće je ponoviti vremena kad demosi jesu mijenjali tok glazbe, ipak ovo je pet minuta grindcore pakla.