DDR i KDP - 18. 4. 2025, Tom Klub, Požega - Gig Report

Konačno jedna punokrvna klupska svirka u Požegi. Ljudi taman, nije bila gužva već pravo prijateljsko druženje i uživanje.

DDR prvi, svirali dosta novih, još nesnimljenih stvari. Prije svirke popričao sa ekipom, donijeli mi i nekih stvari od prijatelja iz Zagreba, ma znamo svi kako to ide. Iako sam upoznat sa radom ovoga benda preko kaseta i bandcampa, bilo je i meni zanimljivo čuti ih u novim pjesmama. Požežani odlično reagirali, bilo je i onih koji više ne žive tu ali svejedno kada mogu još itekako sudjeluju u prići. 

Njihove prve kasete volim zbog posebne melankolične atmosfere, bilo je bome i energično uživo, zadržali su to neko urbano post punk sivilo, sa garažnom silinom koja nastup drži vrlo napetim. Kvalitetna svirka, pao je naravno i pogo. Zagreb već neko vrijeme iz ovoga kruga donosi jake bendove, DDR ima svoj specifični pristup, potvrdili koliko su zapravo i uživo. Uskoro idu na europsku turneju, sretno im. Od Požežana je došao zanimljiv komentar da imaju i nekih Zounds elemenata.

KDP su naša braća iz Slavonskog Šamca, njihovi koncerti u Požegi nisu rijetki ali uvijek su nam dragi gosti, zapravo su domaći. Znamo ih još od rane faze kada su svirali nezaboravni hardcore grind punk a isti odnos se nastavio i kada su prešli na melodični punk. Kao bend usvirani, znaju što rade i rade to dobro.

Prošli kroz svoje pjesme, ima i finih hc/punk himni, a tu su i obrade Crvene Jabuke i Satana Panonskog, nekima možda čudno, ali nama u Požegi kao i njima, sasvim logično, heh. Iako je njihov nastup trajao nešto duže, publika je kad su najavili kraj odlučila da se još želi zabavljati uz njih, pa im nismo lako dali da siđu sa bine, pala je i Samoća. Pošteni melodični punk, poštena svirka, skupili se i guštali. 

DDR - The Morning Grey - kaseta

DDR - The Morning Grey - kaseta

DDR mi je bio odličan na demu prije ovoga, i prvi album je to potvrdio. ZG post punk / punk rock. Dosta je i melodično, sa garage produkcijom to dobiva fini pokrov melankolije koja je i catchy.

Samo ime DDR odiše onim socijalističkim sivilom, a to mi i glazba ima, nostalgija u zvuku definitivno. Svenov omot isto hvata tu ljepotu urbane otuđenosti, bend koji ima kompletnu priču. Ne znam sa čime bi točno usporedio DDR, još jedan bend koji meni uspijeva u ovom post punk boomu uhvatiti svoj autentični stil.

Pošto su textovi na engleskom ovo mi ima i onaj rani indie štih, kad su neki h/c bendovi smirili glazbu ali zadržali diy duh. Tome dojmu pridonose i poneki dijelovi gdje muški vokal nadopunjuje odličan vodeći, nekako nihilistički depresivan ženski, jer onda sve dobiva i Hüsker Dü prizvuk. DDR je emocionalan bend, ali ne pretjeruje, sve mi još ima i onu jednostavnu punk oporost, nije zaslađeno. Dovoljno živa, up beat urbana depresija koja mi ni momenta ne ode u monotoniju, jer dobre su pjesme.

Prava samoizdata kaseta, umnožena kućno, sa stilom artsy dizajn i hrapaviji, vjerujem reciklirani papir, koji daje još više organskoga štiha svemu. Pokrala se i greškica u redoslijedu pjesama pa je uključen i mali insert sa ispravkom, što samo još više pojačava taj DIY duh. Sve skupa, od same glazbe do fizičkog dijela ima atmosferu.

DDR je nedavno na svoj BC stavio i teaser za novi album, koji mi na prvu zvuči kao i malo življi nastavak ovog nenametljivog ali meni opojnog albuma.

Crna Žuč - S/T - kaseta

Crna Žuč - S/T - kaseta

Prvo što sam pomislio kad sam čuo intro je ovo mora biti dobro. Uvod je uzet iz ex yugo filmskog omnibusa Grad, meni remek djelo Crnog Vala koje nije bilo dozvoljeno prikazivati zbog svog vrlo depresivnog ali i poetskog prikaza tadašnjeg života mladih.

Moja očekivanja su bila opravdana. Iza svega stoji Dragana, Beograd, sa session bubnjarem sa kojim je svirala u prijašnjem bendu Apsurd. Sam snimak je garažni, bez šminke, što savršeno odgovara, kako da uhvati nešto od stare punk nostalgije, tako da uhvati očaj i distopiju današnjih vremena. Klaustrofobična atmosfera sa dovoljno melankolične melodije i ulične energije da bude slušljiva i opojna. Prljavo sivilo, neumoljivi koraci besmisla, tamni hodnici auto destrukcije i sveprisutnost izolacije, društvo i pojedinac bez maske, isprazno preživljavanje, novi stari rovovi, gola, opora istina. Sve to imaju i textovi i muzika.

Stilski, ovo je ispravni nastavak starog ex yu punk zvuka koji je imao tu apokaliptičnu, mračnu crtu. Iako očigledno na idejnom nasljeđu hardcore punka, kojega isto ima, mnogo bliže je sada vrlo prisutnoj punk rock - post punk kombinaciji. Spominju se i Wipers kao uzor, bend koji je imao i utjecaja na njemački Depro Punk. Iako taj izraz nije zaživio van njihove scene, mislim da ovdje svojim značenjem savršeno odgovara. Zvukom slično i nekim drugim istočno europskim scenama iz osamdesetih, grčki su bendovi naprimjer znali hvatati sličnu atmosferu. Nije ovo kopija ni jednog točno benda, ako bi morao nekog spomenuti onda su to slovenski Ujetniki Svobode koji su svirali garažni hc/punk sa izraženom post punk Joy Division i slično melankolijom a rijetko se spominju, a pomalo me podsjeti i na neke tamnije anarcho punk momente Unutrašnjeg Bunta, ali Crna Žuč jednostavno ima svoje elemente. Možda i ne nešto izraženo originalne, već jednostavno zvuči dobro i uvjerljivo. Još jedan materijal sa ovih prostora koji je savršeno uhvatio aktualna kretanja na underground punk sceni i ovdašnju autentičnost, sa uvjerljivošću koja mi ipak zna i nedostajati kod nekih ovdašnjih stvari.

Spomenuti uvod, i šest pjesama, svaka jaka, Bodežov dizajn opet savršeno odgovara, obavezno Doomtown Records izdanje za one koji od punka umjesto šarenila očekuju i neku dubinu, bez previše pretencioznosti, jednostavno i zapravo.

Poison Ruïn - Not Today, Not Tomorrow - 7'' EP

Poison Ruïn - Not Today, Not Tomorrow - 7'' EP

Nešto novije izdanje na Doomtown Records. Američki bend, Roachleg Records je odradio u Americi a Doomtown u Europi. Bila i golden vinyl verzija. Već rasprodano, ima na discogs ali po "kolekcionarskim" cijenama, znači vrlo cijenjen bend. Do sad imali još toga, računajući i album na Relapse Records, a svirali su i u Zagrebu. Puno ime je Not Today, Not Tomorrow. Parade Of Phantoms/Edifice.

Zanimljiv bend. Anarcho punk, one melodičnije vrste, sa sada aktualnim post punk utjecajima, a specifičnost im je medieval tematika, što prate i povremeni ambient dijelovi u dungeon synth stilu. Na prvoj strani je Not Today, Not Tomorrow, dobar DS uvod pa catchy punk melanholija, dobra pjesma, na drugoj strani nastavljaju sa Parade Of Phantoms i Edifice, dvije pjesme spojene bez prave stanke što i odgovara njihovom narativnom tonu. Mogu se naslutiti stariji UK utjecaji, ali ovo je ipak friški zvuk, znaju uhvatiti pravi mrak dok sve ostaje vrlo slušljivo. Uspoređuju ih i sa Wipers, a ima i nešto sadašnjeg post punk / Oi! prizvuka.

Ne ide na fensi moderni zvuk, više na lo fi, ali ništa extremno, ipak taj diy duh je. Spominje se i NWOBHM kao utjecaj kod njih, paše na epsko, ali ovo nije crust ili speed metal punk. Podsjeća me i na rane kalifornijske hc/punk bendove koji su imali i death rock utjecaje. Sve u svemu dobar omjer staroga i novih strujanja, iako građeno na nasljeđu donose i nešto novo u kombinacije.

Istaknuta medieval estetika i nije novo za anarcho punk, ali Poison Ruïn uspjevaju izgraditi svoju vlastitu viziju i imaju tu neku svježinu, autentičnost. Art, cover, rizografiran lyrics sheet, sve sa stilom.

Mižerija - S/T - 7'" EP

Mižerija - S/T - 7'' EP

Dobri stari seven incheri na 33 okretaja, najpankerskiji vinilni format. Ovo je first press, Doomtown Records je nedavno odradio i second press, prva verzija je bila kasetna, znači ovo se i traži. Sa razlogom!

Mižerija, koja ako sam dobro shvatio radi na relaciji Zadar / Zagreb, spada u novi val hrvatskih diy bendova koji stilski idu na post punk. I još jedan bend koji zapravo stvara svoju priču. Jasan je anarcho punk stav, samo ovdje nije parolaški, više hvata ono nešto iz stvarnog života nego strogo politiku. Dobar pristup, uklapa se i sa drugim elementima koji su ovdje. Sam zvuk je DIY, snimljeno u Nigdjezemska Squatu, ali je i nešto otvoreniji, ima i pop elemente, dijelom na tragu starih ex yu novovalnih bendova.

Taj pristup, gdje se uklapaju i u sadašnja događanja sa punk undergroundom, a veže i lokalno nasljeđe, je ne samo pametan, nego i vrlo uspješan. Imaju u sebi i buntovne gorčine ali i neku pozitivnu energiju, dobro osvježenje. Opet ne vidim potrebu za nekim velikim navođenjem sličnih bendova, svoje je, ne sakrivajući background. Izvorno anarcho punk je imao i tu bližu popu glazbenu struju, a i neke stare ex yu novovalne stvari su bile kritične prema kapitalizmu i desnom totalitarizmu, ali i njima bližem onom lijevom, što ih je činilo bliskima i nekim anarcho stavovima. Tako da meni sve to konceptualno drži vodu, bez da ja nešto forsiram politiku.

Četiri jako catchy pjesme, atmosferičnih gitara, energičnog bubnja i pjevačice sa svojim stilom, pravi punk, i te kakav. Zna se to osjetiti ponegdje i u drugima, ali peta stvar ide malo više u synth / noise vode. Ima i nekog autentičnog jadranskog punk duha.

Opet pohvale za dizajn, gdje je bendu pomogao i Bodež. Minimalno, pomalo nadrealno sivilo, ovome izdanju uopće i ne trebaju neki fensi trikovi.

Bend je do sada imao neke promjene u postavi, sačuvavši svoj prepoznatljiv zvuk, nisam ih imao prilike uhvatiti live ali i na tom polju imaju živu aktivnost.

-

Koridor - Kroz Pukotine - LP

Koridor - Kroz Pukotine - LP

Post punk ali kakav. Eventualna mana ovoga albuma je što nije za svakoga, ali meni to nije baš nikakva mana. Sa jedne strane, ne voli baš svatko ovaj stil glazbe, oni kojima su bliži metal ili brzi hardcore, ili ovaj sada popularan veseli punk, neće se možda naći u ovome. Dosta je i post punk prešao u trend zadnjih godina, ali zar nismo svi bili nekada dio nekog trenda, da se ne lažemo. Jedino, u ipak navali takvih bendova na underground sceni, postaje sve i malo, hmmm, zamorno, no Koridor je jedan od onih koji ima svoj zvuk i stvarni kvalitet. Neće možda tim svojim autorskim pristupom toliko hvatati starije generacije koje žive u prošlosti, ovo je ipak sada i ovdje, bez igre na neku staru slavu. Koridor je i žestoki post punk, gdje se vide i njihovi dodiri sa hardcore punk scenom, na granici noise rock zvuka, onaj neki moment gdje se sve to dodiruje. Bitan aspekt je i garažniji pristup produkciji, Nikša, koji je i član benda i jedan od aktivnijih što se tiče snimanja novijih bendova sa sadašnje zagrebačke scene, zna šta radi.

Dvije u sebe sigurne gitare stvaraju zvučni zid u kojem nije samo ona post punk melankolija nego i punk rock energija, poigravajući se sa atmosferom, ali sve sa dozom melodije koja svakoj pjesmi daje identitet i prepoznatljivost. Vrlo opojno, što sam se imao prilike uvjeriti i u njihovim nastupima uživo. Ritam sekcija je moćna, drži se zadanog stilskog pristupa ali ga također i razvija u svoj prepoznatljiv zvuk, plešući između monotonije i nervoze. Svaki element ovdje je jednako bitan. Vokal podebljava punk stranu zvuka, a textovi se savršeno uklapaju. Koliko unutarnji toliko i okrenuti kritički prema van, slikaju svijet bez iluzija sa vrlo snažnom, surovom poetikom, bez kompromisa. Ne znam zapravo ni jedan sasvim sličan bend, čak ni usporedbe sa Grč mi i nisu sasvim točne, možda eventualno opravdano jer tehnički ima nekih naizgled sličnosti, ali Koridor je Koridor, bez sumnje. Teško mi je izdvojiti neku pjesmu kao favorita, jer čim završi jedna ide iduća jednako mi napeta. Fina hipnoza bome.

Sam bend spada u vrlo aktivnu noviju zagrebačku diy scenu, sa basistom iz Požege i bubnjarkom koja je bila aktivna i na beogradskoj glazbenoj sceni, i u ovom slučaju Zagreb je postao centar u pravom korisnom smislu. Svi su bili i još jesu u drugim bendovima, već vrlo iskusna ekipa koja je zajednički stvorila ovaj odličan bend i album. Izdavač je Doomtown Records koji je meni i najbliži načinu rada stare diy scene, također sve odrađeno u suradnji sa bendom. Izdavač koji je već underground institucija itekako cijenjena kao dio te cijele svjetske diy priče. Isto je i sa Koridor, koji iza sebe imaju i američku turneju, česte svirke po regionu i drugdje u Europi, a planiraju i dalje.

Uz vinil osim covera idu insert i plakat, sve na savršenom estetskom nivou, točno ono što i treba biti - dark punk.