Saturday 18 May 2024

Spectral Spire - Ruination Of Tehten​-​Hurz - kaseta

Spectral Spire - Ruination Of Tehten​-​Hurz - kaseta

Old School Dungeon Synth iz Hrvatske, točnije Zadra. Autor je prije Spectral Spire započeo i drugi projekt Druad, odmah cijenjen u DS krugovima. Kreativac koji sam radi i artove za izdanja. Moram i njih pohvaliti, izgrađen stil.
Sam cover art odlično oslikava i atmosferu koju donosi ovaj album. Dvije duže stvari, epskog a sumornog karaktera, preporuka onima koji vole izvorni Mortiis stil, ovo je pravi DS. Lo fi ali ne na extremni / noise način, toliko da atmosfera bude autentična i duboka.
Ruination Of Tehten​-​Hurz je srednjevjekovna saga koju prate povremeni semplovi iz prirode, ujedno evokativna, mistična fantazija koja dostojanstveno ide i u kozmički, bezvremeni mrak.
Zov dalekih zvijezda na noćnome nebu, ispod veličanstvenog horizonta davno zaboravljeni dvorac čuva vječnu tajnu, ogledajući se tek u praiskonskom jezeru sakrivenom od poznatoga svijeta.
Grmljavinom najavljuje misteriozno carstvo negdje između onostranog uzvišenja i napuštenih ruševina okruženih tragičnom ljepotom. Ponoćne melodije se nastavljaju, sve dok se kronika ne završi tamo gdje je i počela, u neizrecivoj, monumentalnoj mistici. Tišina guta vrhove kula, a nebeska, zvjezdana spirala se obznanjuje samo duhu koji odavno nije među nama.
Kasetu je izdao poljski Forgotten Castle Records. Divno izdanje, nema nekih trikova koji bi ovo mogli približiti onima kojima tradicionalni DS je možda pretežak, ovo je stvarna kvaliteta koju će poštovatelji takvog zvuka prepoznati, u svojoj tami melodijski i stilski bogato. Da skrenem pažnju i na Atmospheric Black Metal projekte Odar Neba i Otajstvo Strija iza kojih stoji isti autor, nadam se da čujemo još od njega, veoma zanimljiv.

Sukob - Tvoje Misli Su Ne​č​ija Umjetnost - mini LP


12" na 45 okretaja, 10 hardcore punk stvari.
Prva stvar se zove One Way Ticket To Ireland, komentar ne treba. Textovi su ipak na hrvatskom, na vokalu je Fistra. I muzičari su veterani underground panka. Izdavači Dhpak47 i Doomtown Records.
Fistra je nekada bio stup diy izdavaštva kod nas, nema kome nije pomogao da izda kasetu. Iz svega toga je izrastao i palicu preuzeo i Doomtown Records, imati na istoj ploči još uvijek aktivnog Fistru i tu ekipu, bome hardcore.
Muzički ovo bi mogao, kao što je i sam bend istaknuo to, opisati kao spoj ranih Poison Idea i švedske d-beat škole. Zanimljiva kombinacija, ali Poison Idea i je jedan od US bendova često priznat od više crusty ekipe. Ja osobno nikada i nisam shvatio te podjele na američki i europski zvuk. Toga nije bilo osamdesetih, svi smo bili ista scena. Kojekakvi revizionizmi nemaju veze sa duhom osamdesetih, i tada su jedni na druge non stop utjecali, a opet je bilo i lokalnog karaktera koji je davao nove boje svemu. Naravno, ukusi su druga stvar, ali diy duh je bio jedan. A ovdje ga ima.
Producirao Jakić, sam zvuk je vrlo čist, ne fensi i premoderan, nego onako suh. Možda bi mi i bolje pristajao više "prostorijski" zvuk, sa malo prljavštine u atmosferi, ali i ovakva produkcija ima neke svoje prednosti, jer se baš mogu skoncentrirati na to što sviraju. Bubanj je robustan, skroz nabija tempo. Straight forward d-beat, upada i jak mid-tempo. Bas i gitara deru dosta brze rifove, nema one atmosferične crust truleži, više idu na intenzitet, ima i nekog rokerskog prizvuka, što je bilo i kod Poison Idea uistinu, a opet i minimalistički da paše uz skandi utjecaj. Distorzije skoro da i nema, i ne treba je uvijek biti u extremu, nema sakrivanja iza nje. Iako je zvuk čist, ovo ima i vrlo mračnu atmosferu, sa tim hvataju i taj lokalni karakter. Tome pridonosi i Fistrin vokal, malo mu je drugačiji, a opet prepoznatljiv vokal. Između vriska i hrapavosti, hvata neki očaj, a zna ubaciti i koju clean dionicu.
Na prvu mi ovaj materijal nije sasvim sjeo, možda zbog čišće produkcije, ipak ja naginjem na sirovije, ali kad ga pažljivije slušam ti old school hardcore elementi svirke mi skroz zanimljivi. Ima atmosferu koja se otvara u kompletu sa vokalom. Spomenuti i Celtic Frost kao uzor, no ovo baš ne ide u metal punk vode, stari hardcore punk je, bez filozofije a sa dozom mraka. Textualno moralistički, propovjedni ton na prvu, nešto što više nije uvijek moj film, ali uključen je i lyrics sheet. Textovi su ipak dublji, slagali se sa Fistrom ili ne, zna uz neke pomalo bizarne rečenice poput naslovne, uhvatiti i taj mračan, poetski ton.
Dizajn opet prepoznatljivo Bodežov apokaliptični kolaž, on je i u bendu, sve je u paketu. Spomenuti lyrics sheet odlično izgleda, old school. Nije album koji mi odmah ide u uho, vrlo intenzivan do mjere gdje zadire u monotoniju, možda bi uz malo prljavštine bio i bliži mi na prvu, ali ovako malo zahtjevniji skoncentrirao me je na one elemente koji su tu, i zapravo mi postao odličan. Pojačaj!

Friday 17 May 2024

Intervju - Atomski Rat

Atomski Rat je Hardcore Crust Punk bend koji postoji već petnaest godina. Na pitanja je odgovarao Zoran, a na par su odgovorili i ostali članovi benda. Nemam nešto posebno za dodati, sve smo prošli kroz intervju, čast mi je na Distort Balkan ugostiti ovaj bend.

Atomski Rat uz neke promjene postave je već duže vrijeme aktivan, predstavi bend, kako je krenulo, razvijalo se i gdje ste sada?

Pozdrav tebi i čitaocima bloga Distort Balkan bloga. Hvala veliko na pitanjima i podršci!!!

Atomski Rat je krenuo krajem 2008. godine u Šidu. Prva postava je bila Zlatko na bubnju, Saša na gitari, moja malenkost na bas gitari i Bojan kao vokal. Ideja je potekla od mene i Bojana. Bili smo žestoko naloženi na ex-yugo, švedski i finski hardkor pank zvuk. Imali smo veliku želju i hteli smo to da izguramo.

Pošto u Šidu nema puno mesta za probe, pogotovo ne za mladi bend takvog muzičkog usmerenja, prve pesme smo komponovali kod Saše u sobi. Prvi pomak se desio kada nam je Srđan Satambolija ustupio svoj podrum i opremu u Moroviću, selu kod Šida. Za one koji ne znaju, Srđan je sa svojim pokojnim bratom Bojanom, imao odličan black metal bend Maroth, čiji rad je naglo prekinut Bojanovom smrću 2007. godine. Ovom prilikom ga puno pozdravljam.

Tu smo krenuli da sviramo skoro svaki vikend. Imali smo dosta energije i ideja,te smo ubrzo i snimili prvi demo u Sremskoj Mitrovici. Jova Toljaga i Nemanja su nam pomogli da to snimimo, a ti si nam nacrtao art... haha. Ljudi su dosta dobro prihvatili pesme, iako su bile sirove, ako mogu tako da se izrazim. Mislim da su prepoznali iskrenost i energiju koju smo uložili u sviranje.

Tada počinju i prvi živi nastupi. Ruma, Novi Sad, Beograd, Bačka Topola, Subotica... itd.

Otprilike tada se neki od nas sele iz Šida i vremena za sviranje je bilo manje nego pre, međutim, bar jednom mesečno bismo se sakupili i pravili nove pesme. Te pesme su izašle na albumu Iluzije Stvarnosti za koji si opet ti crtao art. Svakako jedno od naših omiljenih izdanja. Snimili smo ga za 5-6 sati na 1,2,3 u Novom Sadu.

Nakon Iluzija, Saša napušta bend, a priključuje nam se Igor. Nastavljamo sa svirkama i komponovanjem novih pesama. Najčešće smo svirali u Subotici, na Insomia festivalima, na poziv sada pokojne legende, Septika. Počivao U Miru.

Tada smo se i upoznali sa bendom Kalo, sa kojima smo dosta puta delili binu te smo i napravili split, koji nažalost nikada nije izašao u fizičkom izdanju. Posle radimo mini turneju sa Kalo po Hrvatskoj i Sloveniji i pravimo nove pesme za izdanje Sumrak Slobode, koje je izašao kao samizdat CD. Tu moram posebno da spomenem Janeza, koji nam je puno pomogao oko vizuelnog dela.


Nakon tog perioda, malo je došlo do zasićenja i tada već nismo toliko redovno imali probe. Ali imali smo ideja i imali smo gotove tri-četiri pesme koje smo planirali eventualno snimiti. Međutim, 2016. ako se ne varam, Bojan odlučuje da napusti bend i onda je sve stalo što se tiče aktivnosti Atomskog Rata.

Iskreno, nisam verovao da ćemo se opet okupiti, ali to se ipak desilo krajem 2018. i krećemo ponovo sa probama. Igor je u tom trenutku imao aktivan black thrash projekat sa našim starim poznanikom Milerom. On je bio na dve probe Atomskog i skontali smo da bi bilo super kada bi se nam se pridružio kao druga gitara. Milera smo znali još od samog početka, jer je bio redovan na našim svirkama. To je sjajno funkcionisalo i nastavili smo da pravimo nove pesme i spremali se za novo snimanje.

Nekro San snimamo za 8 sati (opet na 1,2,3, ) 2019. u Zemunu. Za snimanje je bio zadužen Zoran Đuroski. Malo je reći legenda underground scene u Jugoslaviji, a kasnije u Srbiji. Miks i master nam je radio Slobodan Đukić, još jedna dobro poznata faca... haha. Dva teksta smo dobili od Romca, a i obradili smo i pesmu "Tamo Dole" od benda Dažd.

Nakon ekstaze, dešava se agonija. Kreće pandemija Covid-19 a sa tim paralelno Bojan, nažalost ponovo napušta bend. Naravno sve je stalo. To vreme smo iskoristili da pokušamo da nađemo label koji bi nam izdao Nekro San na ploči. To nakon puno muke uspevamo uz veliku pomoć Terminal Records iz Grčke i Angry Voice records iz Nemačke. Veliko hvala!!! Ploča je izašla u tiražu od ukupno 200 kopija.

Odlučujemo da nastavimo dalje bez Bojana, Miler se prebacuje na vokal, te radimo opet kao četvorka. Radimo promociju ploče na mini turnejama po Hrvatskoj, Sloveniji, Severnoj Makedoniji i Grčkoj. Svuda smo naišli na dobar odaziv publike i dosta ploča je otišlo, što na turnejama i svirkama po Srbiji, što preko pošte.

Pošto smo dosta vremena provodili uvežbavajući pesme za žive nastupe, sporije je išlo komponovanje novih pesama. To se sada promenilo i sada sa još većim intenzitetom i elanom pravimo nove stvari. To bi "ukratko" bilo to... haha.



Muzički su kod vas prisutni utjecaji starog hardcore punk zvuka u svom ekstremnijem obliku kao i neki metal utjecaji. Takva glazba ipak nije više na ovim prostorima toliko prisutna kao u „zlatno doba” za crust, ali vi cijelo vrijeme gurate po svom. Koja je motivacija, zašto taj zvuk?

Kao što sam već pomenuo, bili smo dosta naloženi (a i dan danas smo) na taj finski, švedski i jugoslovenski hardkor. Nekako je taj zvuk došao sam od sebe. Svirali smo agresivno, sa dosta tremolo pikinga i to je to. Tekstovi govore o društvenim problemima, posledicama ratova i bombardovanja koje još uvek osećamo. Svo nezadovoljstvo izlazi iz nas kroz zvuk. Metal je oduvek bio tu, manje ili više. Saša i Zlaja su voleli nemačku školu thrash metala i staru Sepulturu, a Bojan i ja Shitlickers,Terveet Kadet, U.B.R., grčki crust i britanski stench. Bio je to primitivni hardkor pank, zasigurno.

Igor je posle uleteo sa svojim sirovim black metal uticajima, a kasnije i Miler, koji je ubacio još više raznoraznih uticaja na zvuk Atomskog Rata.

Ovde u Srbiji je dosta bendova sa tim NYHC zvukom i imidžom, te ranim američkim pankom. Moram priznati, bilo je i malo sremačkog inata da ne zvučimo isto ili slično. Hteli smo da budemo što brži i to nam je isto bilo bitno... hehe. A na kraju krajeva, nismo baš ni slušali takve bendove.

Svako doda malo svog začina u pesmu. Tako radimo i sada.


Ranija izdanja su imala vrlo sirov, bučan diy pristup, LP Nekro San ipak ima znatno čišći zvuk. Da li je to zbog drugačije produkcije ili ste htjeli zvuk koji je i malo ipak pristupačniji širem krugu? Na albumu se primijete i neke kompleksnije ideje, iako ni stara primitiva nije izgubljena, koliko mislite da ste se vremenom mijenjali kao bend?

Namerno smo hteli malo čistiju produkciju. Ali ne da bi se dodvorali bilo kome, da bi pravili slušljiviju ili prihvatljiviju muziku. To je bilo zbog nas samih. Mislim, naučili smo malo bolje svirati kroz sve ove godine, pa se i te neke kompleksnije ideje same nameću. Nabavili smo i malo pristojniju opremu, pa smo se dogovorili da i snimamo u boljim uslovima.

Moje subjektivno mišljenje je da smo pogodili zvuk kakav smo hteli, a i Apostol (Terminal Records) i David (Angry Voice Records) su to prepoznali. Ima i dalje tog primitivnog, naravno. To nam je u ipak u korenu.



Pošto niste svi u istom mjestu, jedan ste od mnogih bendova koji danas funkcioniraju na taj način. Ipak ste zadržali kontinuitet i u takvim uvjetima, nešto o tom načinu rada?

Hvala na pitanju. Kod predstavljanja samog benda sam napomenuo da nismo imali gde da imamo probe u Šidu i da su se neki od nas kasnije odselili iz Šida. Ja sam otišao u Beograd, a Zlatko u Novi Sad. Igor je ostao u Šidu.

Kada smo se ponovo oformili, posle prvog prekida, tražili smo mesto koje bi nam svima bilo blizu. Našli smo ga u Rumi. Tu imamo probe i danas.

U principu, najviše nam znači što smo tih 4 sata svi na okupu. Tada nam je prilika da se vidimo i ispričamo jedni sa drugima. Proba dođe kao bonus i povod za druženje. To nam je najbitnije!!


Imate dosta koncerata iza sebe, neki posebni nastupi i fešte, sjećanja na njih?

Uh... Baš smo pre nekog vremena pokušavali da izbrojimo koliko puta i gde smo svirali. U Subotici nam je uvek bila dobra atmosfera. Setpik je učinio da se uvek osećamo više nego dobrodošli.

U Ljubljani je isto bilo odlično, naročito zvuk. Smederevo zajedno sa Kalo. Poslednji koncert u AKAB Okretnica sa Lüger i Heihaizi mi je možda i najdraži. Sve se poklopilo baš kako treba. Od atmosfere, publike, a i mi smo odsvirali nikad bolje.

Od gigova bih izdvojio i koncert u Skoplju, u podzemnoj garaži zajedno sa Disease. Totalni old school underground.

Svirali smo posle Skoplja u Solunu uz pomoć drugara iz benda Dishönor. Tamo koncerti počinju posle ponoći i ekipa u znak odobravanja gađa bend praznim limenkama... hahaha. U početku smo imali tehničkih problema i nije bilo baš puno zainteresovanih za merch i ploču. Posle naše svirke, koja se završila oko 2 posle ponoći, uspeli smo da prodamo preko 10 majica i dosta ploča.



Koliko mislite da su u današnjim vremenima bitna fizička izdanja? Zašto ih vi radite?

Od prvog demo albuma nam je izuzetno bitno da imamo fizičko izdanje albuma. Možda sam ja staromodan, ali sam uvek gledao, ako je moguće, kako da izbacimo album na bilo kakvom nosaču zvuka.

Verovatno sam taj momenat nasledio od ćaleta, koji je imao kolekciju ploča i diskova. Stalno sam ih stalno puštao kao klinac i posle kao tinejdžer.

Prvi demo smo radili sami na CD. Iluzije Stvarnosti je izašao na kaseti. Sumrak Slobode smo isto radili sami na CDu.

Nekro San je prvo izašao kao kaseta u 16 kopija, pred mini tur po Sloveniji i Hrvatskoj, a ubrzo nakon toga i ploča. Škoms sa labela Odmetnik nam je izdao kasete. To moram da napomenem.

Bandcamp, Youtube i ostale slične platforme su mi ok, ali ipak ću uvek insistirati da posedujemo fizičko izdanje.

Žao mi je što nije izašao split sa Kalo, ali nikad ne reci nikad. Možda se i to desi jednog dana.


Nekada sam vam i ja radio ilustracije za izdanja, sa kojim još artistima ste surađivali za covere? Koliko vam je bitan taj vizualni element?

I na tome smo ti veoma zahvalni... ha. Taj prvi art koji si nam radio je odlično odslikavao tekstove i muziku, a i onaj na Iluzije Slobode takođe.

Ne znam niti jedan bend a da mu nije važan taj vizuelni momenat. Nama je veoma bitan i birali smo pažljivo šta ćemo stavljati na kavere albuma. Tvoj art nam je savršeno odgovarao. Minimalizam, ali sa emocijom. Kao i naša muzika u tom trenutku.

Pored tebe, još samo sa jednim čovekom smo sarađivali, a to je Ivan Kocev iz Skoplja. Razmišljali smo šta bi bilo dobro za Nekro San i jednog dana je on okačio art, za koji sam odmah rekao da je idealan. Svi iz benda su se složili, pitao sam Ifu i on je bio za.

Naravno,tu moram opet da pomenem Janeza koji je odrađivao grafički dizajn za skoro svako naše izdanje.

Sada vidim dosta bendova koji koriste AI za kavere albuma. To mi se jednostavno ne sviđa i izbegavam to u širokom luku.



Bili ste i u drugim bendovima i projektima, sa punk i metal strane, slobodno ih spomenite, koliko mislite da i ta iskustva utječu na Atomski Rat?

Jeste. Igor je imao ili ima projekte i bendove Soul Butcher i Karakondžula. Miler je takođe u Soul Butcher-u i drugom projektu pod imenom Egzekutor.

Ja sam pored Atomskog Rat bio u Mutabo. To je bend u kojem sam takođe svirao bass sa Romcem (Dažd) i Straletom (Prljavi Dripci, Nakot). Za mene je to bilo vrhunsko iskustvo, pogotovo na turnejama i snimanjima u studiju. Kasnije sam svo to stečeno iskustvo preneo na rad sa Atomskim Ratom.


Mislim da je sve u diy undergroundu bitno, ali ipak svi imamo neka omiljena izdanja, pa neka kao vama najbitnija?

Zlaja:
Definitivno Sepultura (izdanja sa Max-om), prvi albumi Metallica-e, rani Kreator, i dosta prvog talasa thrash metala. Rani Norveški black metal (Burzum, Emperor, Mayhem, Immortal, Enslaved, itd). Ceo opus Death-a, prva izdanja C. Corpse, Morbid Angel-a, Deicide, itd. Psychedelic rock i hard rock 70ih. Punk tu je najveći uzor Amebix, Totalitar, Disrupt, ex yu HC.

Igor:

Bendovi koji su uticali na mene kao inspiracija za Atomski Rat su Nuclear Death Terror, The Shitlickers, Disclose, Disease, Disfear, U.B.R., kao i rani Napalm Death, uz naravno Black Metal bendove sa dozom panka (Carpathian Forest, Nattefrost, Impaled Nazarene, Ildjarn, Gallhammer, DarkThrone).

Miler:

Driller Killer - Total Fucking Hate, Anti Cimex - Scandinavian Jawbreaker, Bombanfall - Asiktsfrihet EP, Bathory - Under The Sign Of The Black Mark, Merciless - The Awakening, Dismembers demo period and the first LP, Morbid Angel - Altars Of Madness, Tormentor - Anno Domini, Accept - Restless and Wild, Judas Priest - Defenders Of The Faith, Nasty Idols - Cruel Intention, Guns'N'Roses - Apetite For Destruction, Extreme Noise Terror - Phonophobia EP.

Zoran:

Deep Purple - In Rock, Black Sabbath - Vol.4, Led Zeppelin II, Guns 'n' Roses - Use Your Illusion, Anti Cimex sve od njih, Discharge - Why, Nausea - Extinction, Verbalni Delikt / Radikalna Promjena split, DooM - skoro sve, Hoću-Neću, Agitator / Unutrašnji Bunt split, Dissected Human Brains, Totalni Promašaj, Hellshock, Morbid Angel - Altars Of Madness, Disclose demosi naročito, Codex O.D., U.B.R., Heresy, Riistetyt, Kaaos, Bastards, Terveet Kadet, Patareni / Agathocles split, Hibernation iz Grčke, Chaotic End, Antisect - Out From The Void, Axegrinder - Rise Of The Serpent Man, Prophecy Of Doom - Acknowledge The Confusion Master. Ima dosta još, ali bih posebno izdvojio bend Final Warning iz New York-a sa izdanjima Stop Vivisection (poseban pozdrav Šljivi iz SM koji mi je ovo nasnimio na kasetu) i singlicom Eyes Of A Child / Faith Rise. Ta singlica mi je malo remek delo i mnogo mi znači.



Što mislite o današnjim bendovima, kako starijim tako i novijim, koliko ih pratite?

Dosta dobro sam upoznat sa radom bendova koji funkcionišu, kako kod nas u regionu, tako i u inostranstvu. Izdvojio bih nekoliko bendova iz regiona koji mi baš leže i neke koji su me baš prijatno iznenadili kada sam ih gledao uživo.

Disease iz Skoplja i njihov Disclose worship. To je buka koja ruši sve pred sobom. Mižerija iz Zadra mi se jako sviđa. Gledao sam ih na To Be Punk festivalu. Pravi ex yu vajb, ali aktuelno i danas. Pravo iznenađenje za mene. Poslednji bend koji sam zapamtio je Liquid Supercharge iz Pule. Motor pank. Gledao sam ih u Okretnici i momci odlično sviraju. Bez greške.

Od stranih bendova izdvojio bih Hellshock, koji je izdao novi album prošle godine. Zaista super album po meni. Bend Flower. Izdali su LP i 7", koji je totalni Nausea worship, ali pošto volim Nausea, nije mi trebalo dugo da mi se svidi bend.

Od bendova iz Srbije, izdvojio bih Statico i Krah!
.
Igor:
Ima odlicnih bendova, kako starijih tako i novijih, kao omiljeni Punk bendovi sa ovih prostora bih izdvojio Disbaju, Nuclear Altar, Kalo i Dishumanity. Od starijih naravno U.B.R i malo melanholičniji pank zvuk Tožibaba.

Zlaja:
Vipera je bend koji me baš oduševio. Kalo, Deathraid, Mutabo, Nightfeeder. Viimeinen Kolonna.

Miler:
Od novijih ili relativno novijih Svaveldioxid, Absolut, Raw Hate, Bulldozing Bastard, Disbaja, Krlja, Kalo, Terrorhammer, Vipera, Nuclear Altar, Gutterskull, Dishönor. Generalno ima odličnih novijih bendova koji kontaju i stil i zvuk, dok neki stariji imaju tendenciju upasti u modernu produkciju, osobito kad su reunioni posle dužeg odsustva u pitanju. Od starijih i dalje aktivno pratim Extreme Noise Terror, Impaled Nazarene, Wolfbrigade, Sodom, Aura Noir, Vomitory.

Moram se složiti sa Milerovom poslednjem konstatacijom što se tiče rejuniona ...hahah. (Zoran)


Kakve je stanje sa scenom u mjestima u kojima živite? U koje ste još diy aktivnosti uključeni?

Trenutno sam uključen samo u bend, a i to mi je nategnuto zbog obaveza na poslu i oko porodice. Jednostavno nemam vremena za bilo kakve druge aktivnosti.

Godinama postoji odlično DIY mesto u Beogradu, a to je Okretnica. Ti si takođe video kako tamo funkcionišu stvari i kakva je atmosfera na svirkama. Sve je više mladih ljudi koji dolaze tamo i to mi je drago za videti. Pojavilo se dosta mladih bendova u Beogradu i to je super.



Pratili ste i naše požeške bendove, Požega je nekada bila i meka zvuka sličnog vašem, nešto posebno od tog da je utjecalo na vas?

Moram priznati da sam relativno kasno saznao više o požeškim bendovima. Mislim da sam pre Zla Buka foruma, čuo samo za Fight Back i Dislike. Kasnije sam dosta istraživao i otkrivao nove i stare bendove. Meni lično, a mislim i ostalima iz Atomskog Rata bendovi iz Požege su odlični. Da li je to zato što smo relativno blizu geografski, sličnog senzibiliteta ili možda zbog nečeg trećeg. Vidiš i po bendovima koje su momci navodili da ste nam bliski... ha.

Na kraju krajeva, zato mi je i bio gušt što ste došli da svirate kod nas.

Meni je prvo zapao za uvo Nonsense, pa Hellback... Jako mi se sviđa i Masakrist. Imam i dalje Sensless kasetu.

Znam da se i dosta vas odselilo u Zagreb, ali vatra i dalje gori u provinciji... hehe.


Prošlo je nešto vremena od zadnjeg materijala, radite li na nečemu novome, kakvi su planovi?

Kao što sam ranije napisao, dosta vremena smo čekali da ploča izađe, pa smo onda puno radili na promociji. Prošlo je dosta vremena.

Poslednjih nekoliko meseci intezivno radimo na novom albumu i imamo gotovih 90% stvari za novi album. Trebalo bi da uđemo u studio do kraja godine. Imamo otprilike ideju ko će nam snimati i raditi mastering, ali to ćemo rešavati u hodu.

U planu je vikend turneja po Mađarskoj i Češkoj i jedan gig u Beogradu, početkom Juna.

Za kraj, nadamo se da ćemo uspeti da obeležimo 15 godina benda u jednom trenutku ove godine.


Još nešto za spomenuti a što sam možda zaboravio pitati?

Mislim da je to to. Možda čak i previše, čini mi se... hahaha. Zahvalili bi se tebi na pitanjima. Super je blog Distort Balkan!

Hvala Saši i Bojanu kao bivšim članovima Atomskog Rata, svim fanovima i prijateljima!

Čuvajte sebe i svoje bližnje!




Hvala Zoranu i svima na odgovorima. Spominje se da je Zoki u Okretnicu bio doveo Nuclear Altar, svirali smo sa Starvation i Eva Ras i uživali smo, odlični domaćini. Soul Butcher "Graveless Wanderers" kasetu sam ja izdao kao Worship The Abyss i još je par komada nabavljivo od mene. Eto, sretno ekipi iz Atomskog Rata i dalje, vjerujem da budemo i opet u nečemu surađivali.

Tuesday 14 May 2024

Crna Žuč - S/T - kaseta

Crna Žuč - S/T - kaseta

Prvo što sam pomislio kad sam čuo intro je ovo mora biti dobro. Uvod je uzet iz ex yugo filmskog omnibusa Grad, meni remek djelo Crnog Vala koje nije bilo dozvoljeno prikazivati zbog svog vrlo depresivnog ali i poetskog prikaza tadašnjeg života mladih.
Moja očekivanja su bila opravdana. Iza svega stoji Dragana, Beograd, sa session bubnjarem sa kojim je svirala u prijašnjem bendu Apsurd. Sam snimak je garažni, bez šminke, što savršeno odgovara, kako da uhvati nešto od stare punk nostalgije, tako da uhvati očaj i distopiju današnjih vremena. Klaustrofobična atmosfera sa dovoljno melankolične melodije i ulične energije da bude slušljiva i opojna. Prljavo sivilo, neumoljivi koraci besmisla, tamni hodnici auto destrukcije i sveprisutnost izolacije, društvo i pojedinac bez maske, isprazno preživljavanje, novi stari rovovi, gola, opora istina. Sve to imaju i textovi i muzika.
Stilski, ovo je ispravni nastavak starog ex yu punk zvuka koji je imao tu apokaliptičnu, mračnu crtu. Iako očigledno na idejnom nasljeđu hardcore punka, kojega isto ima, mnogo bliže je sada vrlo prisutnoj punk rock - post punk kombinaciji. Spominju se i Wipers kao uzor, bend koji je imao i utjecaja na njemački Depro Punk. Iako taj izraz nije zaživio van njihove scene, mislim da ovdje svojim značenjem savršeno odgovara. Zvukom slično i nekim drugim istočno europskim scenama iz osamdesetih, grčki su bendovi naprimjer znali hvatati sličnu atmosferu. Nije ovo kopija ni jednog točno benda, ako bi morao nekog spomenuti onda su to slovenski Ujetniki Svobode koji su svirali garažni hc/punk sa izraženom post punk Joy Division i slično melankolijom a rijetko se spominju, a pomalo me podsjeti i na neke tamnije anarcho punk momente Unutrašnjeg Bunta, ali Crna Žuč jednostavno ima svoje elemente. Možda i ne nešto izraženo originalne, već jednostavno zvuči dobro i uvjerljivo. Još jedan materijal sa ovih prostora koji je savršeno uhvatio aktualna kretanja na underground punk sceni i ovdašnju autentičnost, sa uvjerljivošću koja mi ipak zna i nedostajati kod nekih ovdašnjih stvari.
Spomenuti uvod, i šest pjesama, svaka jaka, Bodežov dizajn opet savršeno odgovara, obavezno Doomtown Records izdanje za one koji od punka umjesto šarenila očekuju i neku dubinu, bez previše pretencioznosti, jednostavno i zapravo.

Monday 13 May 2024

Ligæder - Den Tomme Menneskehed - kaseta

Ligæder - Den Tomme Menneskehed - kaseta
Death Metal album, sa crust punk utjecajima. Izdao TONEwood 2020'e. Danska.
Profi produkcija i to taman kakva paše za ovo. Zvuk težak, to mi se sviđa, imaju pravi mrak, tu je i agresija, kratki atmosferični mračni intro pa batinjanje. D-beat galore, masa rifova koji su i dosta catchy ali ništa melodično i zašećereno. Uspore i u prava headbanging zakucavanja, ful efektna, dobar album u svim elementima. Klasična old school DM tremola i štopanja, nema mudrovanja, sve složeno da je napeto i moćno i ne popušta od početka do kraja. Dublji vokal ali ne previše, upadnu i scream dionice, crusty. Koliko god se držali pravila igre meni zvuči friško, koliko to DM truljenje može i smije.
Dobro uhvatili taj balans pravog morbidnog Death Metal zvuka i agresije u kojoj se čuju i hardcore punk utjecaji. Solacije ne forsiraju ali kad upadne isto na mjestu. Deset stvari u nešto više od 29 minuta, znači nema davljenja, a završe album sa doom rifom. To je to. Sad da ne nabrajam neke bendove radi poredbe, ovo je Old School Death Metal, totalni, produkcijski profi odrađen na način kako i paše ovakvom zvuku, teško i energično, nije sterilno. Tko zna zna. Stari čekić na omotu nije slučajno.

Saturday 11 May 2024

Desintegración Violenta - S/T - kaseta


Bend iz Berlina, vokal na španjolskom jeziku, što dolazi od veze sa Bogotom u Kolumbiji. Sirovi hardcore punk, nekada smo to zvali i crust. Odličan front art, uhvatio taj kaotični karakter, ali i to da ovdje ima i Metal Punk utjecaja. Ova kaseta me podsjeća na isto kolumbijski ali stari Medellín zvuk, gdje su Ultra Metal bendovi poput Parabelum, Blasfemia, dijelili članove sa hardcore punk bendovima poput HP.HC i Censura. Sličan duh. Tu je i taj noviji berlinski duh bučnijeg punka, nema kompromisa.
Stilom ovo hvata južnoameričku školu, manično kaotični, bijesni pristup, to je i ono što se pamti, ta iskrenost kod njihovih bendova. Barbarski odsvirano i snimljeno, mada i nije sasvim jedno dimanzionalno primitivno, gitare znaju ubaciti i zanimljive dionice atmosferične škripe koje me podsjete na neke Dead Kennedys ili čak Birthday Party zvukove. Imaju ideja, sve spojeno u zid buke koji je punk neobuzdan, brz i agresivan. Znaju preći i u nešto sporiji pogo ritam, dinamika isto ima kaotični pristup, iako je straight forward.
Ide na mračnije H/C stvari iz osamdesetih, tome pridonosi i specifičan vokal, viši i old school histeričan, nije daleko ni od blacka. Mene podsjećaju i na stari talijanski hardcore tipa Negazione i slično. Osjeti se i svježina, ovo ipak nije samo posveta starom, već bend koji čvrsto stoji u svom vremenu. Upečatljiv zvuk, ne mogu ga strogo usporediti sa nekim drugim bendom, što je za cijeniti. Ako bi tražio dlaku u jajetu, ni jedna stvar mi se posebno ne izdvaja u smislu hitova, ali bome imaju kontinuiranu, divlju energiju. Sedam stvari koje deru kožu na živo.
Kasetu su izdali i berlinski Henne Records, Educacion Cinica u Argentini i Unlawful Assembly u SAD. Ovu je Autsajder Produkcija produkcija odradila, također i u verziji sa crvenom kasetom.

Friday 10 May 2024

Angelgoat - The Lucifer Within - CD

Angelgoat - The Lucifer Within - CD

Raw Black Metal, zapravo ne može više BM od ovoga. Angelgoat je one man band iz Vojvodine koji radi od 2005'e, imam još par izdanja, ali ajde de recenziram ovaj full length iz 2020'e.
Snimak je sirov, nema ni malo uljepšavanja, prostorijski bubnjevi, prljave chainsaw gitare, underground zapravo. Angelgoat ima sve elemente primitivnog, svirepog Black Metala. Nezaustavljivo tremolo i blastbeat orgijanje. Vrlo brzi blastbeat, na brutalni BM švedske škole, ali sirovije i primitivnije. Rifovi nisu zauzeti melodijama i udvoravanjem, samo odurna ravnica. Podsjeti i na Immortal, Manic Butcher u najextremnijim momentima. Zna i nešto usporiti, opet primitivno i krajnje dosljedno, tek da bi pojačao ritualni dojam. Blasfemično je i na pravu bestial/war BM stranu, rani Beherit, Blasphemy, Archgoat se isto osjete u atmosferi. Uz taj najgadniji death/black također je toliko frenetično da osim na tu stranu goat metala podsjeti i na najextremnije black/thrash divljaštvo. A opet, ovo je totalni, apsolutni Black Metal, koji nadilazi te podjele i koncentrira sve u svoju krajnju suštinu. Izbija ta odanost žanru, totalna posvećenost, bez interesa da ugodi bilo kome. Vokal isto dosljedan, unholy shrieks. Pada mi i Urgehal na pamet kao bend koji ima sličnih elemenata, samo Angelgoat je uvijek totalni underground, podrumski.
Sa obzirom da nema nikakvih easy listening finti, može ovo preči u monotoniju ako niste u tom filmu, koliko nasilan ovaj album je i sumoran. Meni je baš zato Angelgoat i odličan, stavlja slušaoca na kušnju, da li stvarno želi BM ili ne. Kome je underground old school BM worship previše generic, za njega ovo i nije. Uz CD idu i textovi, u pozadini Unholy Carnager na groblju, sve crno bijelo, naravno. Kao što front cover daje na znanje, lojalno prinošenje žrtve rogatome. Izdavač je poljski Mobid Chapel Records.

Disprove - Total Disprove - kaseta

Disprove - Total Disprove - kaseta

Back to the roots. Devedesete discrust. Članovi još nekih legendarnih underground bendova; Beyond Description, Senseless Apocalypse, Vivisection, sa nekima smo i bili u kontaktu devedesetih. Ovo je reizdanje ukrajinskog No Name labela. Došlo do mene kroz trejd sa Darkom Kosalcem, legendom scene, koji je izdao takve stvari poput Hladno Pivo demo kasete, Kain LP-a, prve grindnoise/noisecore komp. kasete, da ne nabrajam dalje, prvi smo kontakt imali preko fanzina osamdesetih. Naravno, svaka čast i No Name što je ovo reizdao, the diy way.
Na kaseti je sve što su Disprove iz Tokija snimili, S/T 7'' 1995 i materijal sa 7'' splita sa Avgrund 1996, u originalu na Forest Records. Total Crust, rani DooM, ENT, Discharge, sa Nippon crust silom devedesetih. Divlji, primitivni d-beat, brži ali ima i jednako intenzivnih, kratkih i beskompromisnih mid tempo vožnji. Nema se šta tu pametovati, ovaj zvuk ili se voli ili ne. Za one koji se pitaju kako mogu slušati tolike takve bendove koji "svi zvuče isto", odgovor je samo jedan - meni nikada dosta! S/T je devedesete do srži, dis razaranje. Majstori nastavljaju i na materijalu sa starog splita. In your face, možda još i teži i agresivniji ovdje. Savršeno.
Naslovi klasika, užasi rata, uključeni i textovi na omotu, ali moram priznati da su godine ipak odradile svoje pa ih teško čitam i uz naočale, kako sam tek čitao sve one fanzine sa sitnim slovima, haha. Par redi texta za svaku, naravno. Dis or die.

Thursday 9 May 2024

Nether - Scourge - kaseta

Nether - Scourge - kaseta

Jedno od novih izdanja Black Steel Worship. Death Metal kakav volim, težak, pravi. Nether su mi bili odlični i na nešto starijem BSW izdanju Beyond The Celestial Sphere, koji je bio u drugačijem stilu, progresivni deathrash, taj stil mi ne legne uvijek ali taj album mi ima ono nešto. Na demu Bone Relic, također novo kasetno BSW izdanje uz Scourge, su zašli u više Death Metal zvuk.
Scourge je prava zvijer iz katakombe. Dosta na deathdoom stranu, ne onu gothic, već pravu Metal Of Death. Pogođen masni, ne prečist, a razoran zvuk. Tri stvari ovdje. Prva odmah mračno zakucavanje u blatne dubine i prijeteće guturalno mid tempo gaženje. Druga isto nastavlja, ali i sa malo starog prog prizvuka disonance u rifu, što dobro funkcionira, daje eerie filing. Ipak tremolo mrak i monolitno štopanje su sve zadržali u Death Metal zlu. Znaju ubrzati ali ne skroz na blastbeat, osjete se i njihovi prijašnji deathrash utjecaji, pogotovo u agresivnoj i kraćoj zadnjoj koja baca i na pankerskiji old school DM. Samo tri stvari, ali tu je sve šta treba biti.
Nedavno su digitalno izdali i novi album The First Encounter, na kojem su se opet vratili na više prog elemenata uz DM. Vrlo aktivan bend koji je izgleda ipak upravo prestao sa radom, fino ubacivali te neke space elemente, ali Scourge, možda i najbolji domaći Death Metal što sam čuo. Guturalni deathdoom stil mi leži, a vrlo rijetko se svira kod nas. Uz spomenute njihove druge elemente, Nether su ovdje uhvatili tu opskurnu a moćnu OSDM atmosferu.
Arts Of The Unspeakable odradio klasično odličan true metal artwork. Uz kasetu ide i sticker, ako nekog zanima imam na Worship The Abyss distru ili kontaktirajte Black Steel Worship.

Wednesday 8 May 2024

Spice Melange - S/T - kaseta

Spice Melange - S/T - kaseta

Zagreb Noisecore. Swamp Noise Records, tape label također iz Zagreba za uglavnom najextremnije stvari; noisecore, grindnoise, experimental noise, grindcore, etc.. DIY, po principu kampanja za glazbenu destrukciju se nastavlja.
Noisecore je na ovim prostorima nekada bio prisutniji, Patareni, tjst Buka su to krenuli među prvima, do mene je bila došla i legendarna Rudi Rat Comp 1 kaseta sa 7 Minutes Of Nausea, Fear Of God, i ostalima, te najranije snimke Anal Cunt, Sore Throat, Meat Shits, etc... rani Extreme Smoke 57, Bloody George, Udri'n'Razbu, te naš T.R.B.U.H. su bila mala noisecore scena u ex Yu, poslje sam gurao noisecore u još nekim bendovima i projektima. Fun times.
Spice Melange je dosljedan svemu tome, osim par semplova, nema nikakvih naznaka glazbe, total noisecore. Ultra kratki izljevi kaotične improvizirane buke, 7 MON mi odmah padaju napamet, odlično mi je ovo. Teško će to shvatiti netko tko nije u toj total buci, pa mi ne vrijedi ni objašnjavati. Naslovi na engleskom, sarkazam je isto čest kod noisecore, trash nihilizam. Distorziran, primitivni bas i bubanj krljaju brzinski svatko svoje, samo da je što gadnije i bučnije, vokali neandertalno urlanje i vrisak. Totalni, namjerni raspad sistema skoncentriran u par sekundi improvizacije, i tako jedna za drugom, stvarajući neurotični zid buke i kaosa. Kratak demo, što je i bolje za noisecore, ako traje predugo ovo zna preči previše u statiku, ovako je efekt potpun. 43 tracks. Kaseta estetski isto to, nije sve crno bijelo, ima i malo boje, uklapa se u ovu vulgarnost.
Super što zg ekipa još drži noisecore živim, također odličan diy label, buka te sfuka.
-

Monday 6 May 2024

Poison Ruïn - Not Today, Not Tomorrow - 7'' EP

Poison Ruïn - Not Today, Not Tomorrow - 7'' EP

Nešto novije izdanje na Doomtown Records. Američki bend, Roachleg Records je odradio u Americi a Doomtown u Europi. Bila i golden vinyl verzija. Već rasprodano, ima na discogs ali po "kolekcionarskim" cijenama, znači vrlo cijenjen bend. Do sad imali još toga, računajući i album na Relapse Records, a svirali su i u Zagrebu. Puno ime je Not Today, Not Tomorrow. Parade Of Phantoms/Edifice.
Zanimljiv bend. Anarcho punk, one melodičnije vrste, sa sada aktualnim post punk utjecajima, a specifičnost im je medieval tematika, što prate i povremeni ambient dijelovi u dungeon synth stilu. Na prvoj strani je Not Today, Not Tomorrow, dobar DS uvod pa catchy punk melanholija, dobra pjesma, na drugoj strani nastavljaju sa Parade Of Phantoms i Edifice, dvije pjesme spojene bez prave stanke što i odgovara njihovom narativnom tonu. Mogu se naslutiti stariji UK utjecaji, ali ovo je ipak friški zvuk, znaju uhvatiti pravi mrak dok sve ostaje vrlo slušljivo. Uspoređuju ih i sa Wipers, a ima i nešto sadašnjeg post punk / Oi! prizvuka.
Ne ide na fensi moderni zvuk, više na lo fi, ali ništa extremno, ipak taj diy duh je. Spominje se i NWOBHM kao utjecaj kod njih, paše na epsko, ali ovo nije crust ili speed metal punk. Podsjeća me i na rane kalifornijske hc/punk bendove koji su imali i death rock utjecaje. Sve u svemu dobar omjer staroga i novih strujanja, iako građeno na nasljeđu donose i nešto novo u kombinacije.
Istaknuta medieval estetika i nije novo za anarcho punk, ali Poison Ruïn uspjevaju izgraditi svoju vlastitu viziju i imaju tu neku svježinu, autentičnost. Art, cover, rizografiran lyrics sheet, sve sa stilom.

Delirij - Robovi Plejsa - kaseta

Delirij - Robovi Plejsa - kaseta

Ovo je dobro. Kaseta se još uvijek može nabaviti od Black Steel Worship, u stilu tog labela, crni thrash.
Garažni snimak, gadno kako ovakav metal i treba da bude, najraniji Venom, Sodom i slično, sa kasnijim old school metal manijacima, su jasni uzori, plus na našem, pa ima i starog Bombarder, Heller duha.
Svrstavaju se u Speed Metal na black 'n' roll stranu, dakle i punk je koliko god bili najzadrtiji metal. Odlična podla, divlja atmosfera, zna upasti i heavy finta, trešeraj onaj pravi, razbijanje, vokal baš uhvatio mržnju. Zvuk ima krljavi filing, kaotičan i ulični, zapravo.
Šest njihovih, svaka prava, rifovi, Splitski Slešer je hit i vjerujem lokalna himna. Zadnja stvar je obrada hardcore narodne Čigra i zvuči kao Satan Panonski u metal verziji. Sama kaseta, art i cover isto klasa, na rasklapanje, sadrži i fotke.
Svaka čast, metal metalcima, splitski pakao. Nakon ovoga su snimili još singl Nekromancer, te iz ovoga nastaju Narkötik, a bivši član osniva novi bend Napast. Ja ovu kasetu držim među najboljim domaćim, objasnili! Play at lethal volume.

Sunday 5 May 2024

Svart Parad - Myteri - kaseta

Svart Parad - Myteri - kaseta

Još jedan Doomtown sublabel, Outsider Classics je za starije legendarne hc/punk stvari, savršeno reizdanje, tako se to radi.
Ništa fensi, ali prelijepo, sa dušom i pošteno, košto je i bio stari diy punk dizajn. Originalno je Demo Tape bio izdao Dis Cassettes, Švedska 1984. Tu je i obavezni presavijeni dvostrani insert sa textovima i fotkama, ma bombon. Ali gorki.
Snimak je baš onaj old school demo, prljava ali razumljiva gitara, bas isto, uglavnom jednostavni d-beat na bubnju. Malo gitara ode i u koji solo, štopanje i slično, ali sve je minimalno, sa svrhom. Vokal grublji, punk as fuck, od ovakvih vokala su grinderi i metalci učili, hardcore punk je bio taj koji je pomicao granice. Na Discharge što je jasno, Švedi su postali poznati po tome i od tog su stvorili svoj zvuk, ovo je sam početak.
Ima onaj tamniji ton, samo od sebe, to se onda jednostavno podrazumijevalo kada to sviraš. Brzina malo varira, neke voze i gaze, a neke i pravo podivljaju. Zadnja nije d-beat, ali isto pankčina. Koliko moćno mi još uvijek zvuče ovakve stvari, hardcore punk u svom izvornom obliku. Ima i one Nå Eller Aldri atmosfere, mračno, ljuto, bezkompromisno, ali meni još uvijek i zarazno.
Outsider Classics je reizdao više starih punk kaseta, ovo je 07, sve Švedi i Južna Amerika, pa si misli, hardcore.

Saturday 4 May 2024

Vastation / Mutabo - Split - LP

Vastation / Mutabo - Split - LP

Još jedan malo stariji vinil koji ne mogu ne spomenuti. Portlandski Vastation i beogradski Mutabo, oba benda zamrla nakon ovog, ali strašan testament.
Vastation, što je i normalno za Portland, je crust, pravi. Misery, Extinction Of Mankind, sve to, a tu je i obrada od Nausea. To je već period kada i produkcija ovakvih bendova postaje dosta ispeglanija, srećom za mene i nije previše moderno napucano, odgovara za njihov metalizirani crust punk. Za mastering je bio zadužen i Joel Grind, mislim da ga ne moram predstavljati. Atmosferični uvod, pa headbanging težine i dupla, d-beat sa dis i old school metal elementima, guttural vokal, pokoji zli filmski sempl, sve po pravilima službe, majstorski. Rifovi imaju tamnu atmosferu, hardcore punk bijes se isto ne gubi, samo anarhija i apokalipsa. Tko je u tom punk as fuck Discharge škola zvuku, obavezno, a i metalci imaju šta naučiti od ovoga, od Venom do Bolth Thrower škola.
Mutabo strana vinila, isto crust punk ali i sa nekim svojim posebnijim obilježjem. Ne toliko ekscentrično kao što je bio Дажд ali ima i tih elemenata. Nešto sirovije, više in your face produkcijski, što mi odmah diže intenzitet. I ne znam točno kako bih objasnio njihov stil, bend koji treba čuti. Ima tu nešto od onoga starog Balkan Thrash hardcore zvuka, metalizirano isto, mid i d-beat razbijanje, specifičan vokal ima i The Accüsed filinga. Gotovo folkish psiho pristup melodijama uz driving, pogani metal punk. Svrstavali su ih u blackened crust punk, ne onaj neocrust, ovo je mnogo više old school, stari CoC mi isto pada napamet, trebam spomenuti i Amebix, možda i zadnji Wretched. Uz sve to Mutabo opet ne liči na nikoga sasvim, a taj dojam pojačava i što je vokal na srpskom. Na tragu i Brainstorm, Heller, i drugog klasičnog beogradskog nasljeđa, sve na mjestu a svoje. Meni odlična agresivna mrakača. Textualno apokaliptična punk poezija, ima i nekog Kamovljevog tona kroz apocalyptic anarcho prizmu.
Vrhunski split iz 2017. Izdavači Neanderthal-Stench i Nero One Records, profi odrađeno naravno, sve je tu. Hvala ekipi iz Mutabo na ovome, bilo došlo punk poštom i uz njihov poster.