Krayat - За закуска параноя, За вечеря какво? - 7''

Krayat - За закуска параноя, За вечеря какво? - 7''

Još jedan seven incher u izdanju Autsajder Produkcije, label koji zna šta je hardcore zvuk.

Krayat je bend sa vokalom na bugarskom, ostali muzičari su iz Grčke, a stacioniran je u Berlinu. Svirao je i po ovim prostorima. Za doručak paranoja, za večeru što? je prijevod imena EP'a. Takva je i atmosfera, ljuti hardcore punk sa dozom tjeskobe.

Grčko i bugarsko punk nasljeđe se osjeti, ima tu i metaliziranosti pa su već uspoređivani i sa III. Kategorija, sa čime bi se složio. Vrlo dobre četiri pjesme, d-beat na bubnju je čest, dosta me podsjećaju i na devedesete istočnoeuropske crusty h/c bendove. Imaju i energiju i taj tamniji ton, zapravo imaju svoj zvuk, što je itekako bitno, jako uvjerljivo.

Vokal grub, na rubu bijesa i očaja, agresivan. Gitarski ima dobrih finti, uz straight forward hardcore su fino složeni i atmosferičniji momenti, bas isto savršeno uklopljen. Produkcija old school, sve se dobro čuje bez da postaje sterilna, tu je i dovoljna doza sirovosti, to je to. Zakon 7'', uspijevaju biti i catchy bez da to postane jeftina sladunjavost, hardcore punk kakav i treba biti.

Sviđa mi se i omot, ima dušu, ne pokušava biti moderno prelijep što i ne paše uz hardcore punk, ovako se oslikava ono o čemu bend govori kao i sam zvuk. Stražnji okvir ima i medieval stila, isto se uklapa u tu ukletost. Unutarnji omot donosi i textove sa prijevodom na engleski, a uz sve ide i poster.

Hardcore, žestok ali ne prebrz, nadopunjen kombinacijom metaliziranosti i mraka, ona stara punk gorčina. Sa Autsajder Produkcijom nema greške.

State Manufactured Terror - The US Government Is A Kleptocratic Doomsday Cult - 7"

State Manufactured Terror - The US Government Is A Kleptocratic Doomsday Cult - 7"

Noviji bend iz New Yorka, predstavnik mlađe crust punk scene koji je već skrenuo na sebe pažnju 2023'e sa surovim demo prvijencem. Isti zvuk savršeno nastavljaju i ovdje, a Autsajder Produkcija opet ubada u sridu.

Sirovi i nasilni heavy crust, bučan i kaotičan, na tragu najranijih Prophecy Of Doom, Deviated Instinct, Napalm Death, Hellbastard, Atavistic, onaj moment gdje se stenchcore i proto grindcore dodiruju, primitivna metaliziranost na ultra punk način. Vokal nije growl već rani anarcho punk krik očaja i to odlično funkcionira, ide na same anarcho punk hardcore korijene, dodiruje se i ranih Disorder, ili japanske škole punk buke poput Confuse. Zapravo me ovo najviše podsjeća na japansku scenu izraslu devedesetih oko All Crusties Spending Loud Night festa, baš nešto što je kao točno za to. Beskompromisna crasher crust distorzija i divljaštvo spojeno sa težinom i apokaliptičnošću Zoe i sličnog. Upadne i koji media sample, sve u svemu, vrhunska kakofonija!

Rukom urađene ilustracije i text na omotu i insertu svemu daju onaj diy punk duh na koji sam se navikao od osamdesetih pa kroz za to najplodnije devedesete, doba kada su 7'' vinili vladali u panku dok su drugi bili odustali od njih. Naravno srednji vijek / tribal kaotična, prljava estetika, pomiješana sa modernim kazalištem apsurda, kao još jedan obavezni dio ovoga pristupa. Iza efektne estetike stoji Wombat, nema šta, sve izgleda i zvuči kao iz pakla. Podsjeća me i na veličanstvena vremena Squat Or Rot / ABC No Rio New York scene.

Brutalan EP za apokaliptična vremena, Autsajder Produkcija je nezaobilazni dio današnje svjetske diy hardcore scene. Moj vinil je crni, a rađena je i ograničena tiraža močvarno zelenih.

Parole 80 - Trauma - 7''

Parole 80 - Trauma 7''

Oi! bend iz Beča, jasno sa ljudima sa ovih prostora, koji su i vrlo aktivni na sceni tamo. Meni se svidio od prvog dema 2020, koji me podsjetio na rani Fakofbolan i stare demose kada je produkcija bila prljavija i samim tim je mogla uhvatiti pravu sirovost ulice. U međuvremenu su imali i singl u istom stilu. Ovo je novi, upravo izdan 7'', izdavač je isto bečki Contergan Punk.

Omot je u vrlo tamnom tonu, sve je diy totalka, tu su textovi, fotka, cut and paste, prljavija a sa stilom estetika. Na samoj ploči nema nikakvih podataka ali zato su mi super detalji na papirnatoj košuljici. Iako tamnija atmosfera omota ovo nije sada popularan Oi! / post punk mix, već totalna ojčina. Ipak tamni ton daje do znanja da ovo nije ni kod nas malo šire popularan onaj kao veseliji "duhoviti" punk.

Kratke, jasne stvari, ljute i bez šminke, jednostavne a hitoidne melodije uz singalong na refrenima, odsvirano i snimljeno žestoko. Isto na tragu ranog Fakofbolan, ipak i malo agresivniji, siroviji, grublji. Većinu stvari znam od prije, sada snimljene još čvršće i direktnije za vinil. Za pojačat do ibera! Ima devedesete elemenata definitivno, i textualno je u tom total underground duhu, nemilosrdni u svom punk as fuck obračunu. Možda više nisam tako duboko u politici, sve mi se jednako zgadilo, ali ako ću slušati pravi Oi!, to je ovo. Hvala ekipi što mi je poslala 7'', još jedan vrhunski ovogodišnji vinil. Nemam šta puno pametovati, šest bijesnih a catchy himni, pogo zagarantiran.

Kohti Tuhoa - Elä Totuudesta - 7''

Kohti Tuhoa - Elä Totuudesta - 7''

Finski punk, bend je već neko vrijeme aktivan ali ovo je moj prvi dodir sa Kohti Tuhoa. Također su članovi više raznih bendova sa finske underground scene. Naprimjer vokal Helena je i basistica u bendu koji smo slušali još devedesetih Selfish, tu je član Ydinperhe, bend sa kojim sam se nešto kasnije trejdao za demo kasetu. Uglavnom prava hardcore punk ekipa, a što nije neuobičajeno za finsku scenu, članovi su i drugih bendova, post punk, sludge, old school death metal, trad heavy metal, grindcore, etc..., samo da izdvojim neke; Death Toll 80k, Stench Of Decay, Rotör, velika je lista...

Kohti Tuhoa je jedan od njihovih bendova vjernih starom finskom hardcore zvuku, zapravo žestokom ali i catchy, punk as fuck. 7" je izdan 2020'e za vrlo aktivan londonski label La Vida Es Un Mus. Masterizirao je Jack Control, poznat i sa starije američke crust punk scene, a u zadnje vrijeme mnogo bendova širom planete daje mastering njemu u ruke. Ima malko moderniji prizvuk ali je i bome harsh, produkcijom uhvaćena energija benda.

Pet pjesama, čisti hardcore punk, agresivan, odlično odsviran, nema se šta mudrovati. Zbog vokala me malo podsjeća na Pyhäkoulu, ali nema tu neke potrebe za uspoređivanjem sa drugima, ovo je jednostavno to, hardcore punk. U zadnjoj se pojavljuje i synth ali isto surova pankčina. Imaju kao što sam spomenuo kod mnogih Finaca i catchy element, kad jednom zavrtim ne mogu lako skinuti ploču sa gramofona. Nije na onu najbučniju stranu finskog zvuka, a opet ima i tu oštrinu i beskompromisnost. Raspad isto nije, itekako znaju šta rade, iako kako i treba ima i doza punk kaosa. Tko još voli taj zvuk, Finska nikada nije podlegla trendovima, uvijek toga imaju i ovo je jedan od aktualnih bendova, sam 7'' je bomba.

Odličan je i art sa atmosferom na coveru. Uz njega idu dva inserta u starom cut and paste hand written crno bijelom stilu, uključujući i prijevod textova na engleski, klasične h/c teme iz kojih isto izvire ljutina. Ako je ovo ono što volite, ovaj 7'' je zapravo vrlo privlačan, i da se zahvalim Zoranu iz Atomskog Rata što mi ga je poslao i Panti za punk poštu. Deri!

Indikator B - S/T - 7''

Indikator B - S/T - 7''

Kakvo izdanje!

Vrača me u vrijeme kada sam radio Corpus Delicti blog o ex yu h/c punk sceni osamdesetih. Tada su o toj glazbi i nije puno govorilo, bila je dosta zaboravljena ali je blog bio privukao pažnju, nakon njega rani ovdašnji h/c počeo je biti tema i u svjetskim okvirima, a krenula su i mnoga reizdanja, pa i reunioni. Jedan od motiva je bio ne samo izvući nešto iz zaborava, nego potaći nove bendove u sličnom stilu. Dosta je vremena prošlo od njega, sada je i on vjerojatno zaboravljen, ali drago mi je da se je sa ovim 7'' desilo upravo to, kako sam i zamišljao.

Sivi vinil i kombinacija boja na njemu me odmah podsjete na Corpus Delicti od U.B.R. ali i Candannati A Morte... od Negazione, dva legendarna 7'' koji su jako utjecali na mene i svojom estetikom. Da je ovo istinski kreativan diy pristup potvrđuje i omot u sitotisku i osam stranica rizografiranog bookleta. Na visoki standard pravog punk, mračnog apokaliptičnog arta smo navikli kod Doomtown, Bodež je unio odličan vizualni duh i ovdje.

Indikator B istoimena kaseta iz 2019'e mi je već bila jako zanimljiva, klaustrofobičan h/c punk koji je savršeno odgovarao i imenu benda. Poznavaoci ex yu horror kinematografije znati će na što mislim. U međuvremenu su članovi bili aktivni u mnogim drugim stvarima, a sada se je Indikator B vratio kao trio u malko drugačijoj postavi, iskusna zg hc ekipa koja itekako zna što radi.

Sami su opisali svoju glazbu kao inspiriranu ranim Quod Massacre i Niet, uopće lokalnim bendovima iz osamdesetih pod utjecajem drugog UK vala, starim finskim i poljskim HC zvukom. Već sam dodao U.B.R. na koji me isto podsjeća, pa i S.O.R. i slično, Solunski Front, osamdesete Zagreb Hardcore zvuk, ma da ne nabrajam, kome je još u srcu stari ex yu hc trebao bi ovo prepoznati.

Za produkciju se je opet pobrinuo Nikša, naravno sve odgovara ovakvom bendu. Bubanj je straight forward, prodoran i za pogo, gitarski oštri rifovi i jednostavni ali zarazni aranžmani, a vokal ima ono nešto kada se textovi pamte, baš kako se to i prije radilo. Samim tim zvuče itekako prisutni u ovom vremenu. Ustvari je ovo pravo osvježenje na sceni koje je odmah privuklo pažnju underground ekipe. Dobri textovi, nema jeftinog popovanja, onaj gorak ton opisivanja svih naših vječnih zabluda, sa direktnom, mračnom poetikom koja je isto bila jedna od jačih strana osamdesetih, a eto jednako je istinita i danas. Možda je sada popularniji nešto humorističniji ili lakši pristup, ali ovo je ono što meni hardcore punk oduvijek znači.

Četiri nove punk as fuck himne, energično i uvjerljivo, pun pogodak. Hardcore osamdesetih nije uspio provesti deratizaciju društva, neće ni ovo, ali nama ipak nešto znači, ne ostaje nam drugo nego da idemo i dalje po svom, bez iluzija i bez predaje. Ovo je taj zvuk.

Poison Ruïn - Not Today, Not Tomorrow - 7'' EP

Poison Ruïn - Not Today, Not Tomorrow - 7'' EP

Nešto novije izdanje na Doomtown Records. Američki bend, Roachleg Records je odradio u Americi a Doomtown u Europi. Bila i golden vinyl verzija. Već rasprodano, ima na discogs ali po "kolekcionarskim" cijenama, znači vrlo cijenjen bend. Do sad imali još toga, računajući i album na Relapse Records, a svirali su i u Zagrebu. Puno ime je Not Today, Not Tomorrow. Parade Of Phantoms/Edifice.

Zanimljiv bend. Anarcho punk, one melodičnije vrste, sa sada aktualnim post punk utjecajima, a specifičnost im je medieval tematika, što prate i povremeni ambient dijelovi u dungeon synth stilu. Na prvoj strani je Not Today, Not Tomorrow, dobar DS uvod pa catchy punk melanholija, dobra pjesma, na drugoj strani nastavljaju sa Parade Of Phantoms i Edifice, dvije pjesme spojene bez prave stanke što i odgovara njihovom narativnom tonu. Mogu se naslutiti stariji UK utjecaji, ali ovo je ipak friški zvuk, znaju uhvatiti pravi mrak dok sve ostaje vrlo slušljivo. Uspoređuju ih i sa Wipers, a ima i nešto sadašnjeg post punk / Oi! prizvuka.

Ne ide na fensi moderni zvuk, više na lo fi, ali ništa extremno, ipak taj diy duh je. Spominje se i NWOBHM kao utjecaj kod njih, paše na epsko, ali ovo nije crust ili speed metal punk. Podsjeća me i na rane kalifornijske hc/punk bendove koji su imali i death rock utjecaje. Sve u svemu dobar omjer staroga i novih strujanja, iako građeno na nasljeđu donose i nešto novo u kombinacije.

Istaknuta medieval estetika i nije novo za anarcho punk, ali Poison Ruïn uspjevaju izgraditi svoju vlastitu viziju i imaju tu neku svježinu, autentičnost. Art, cover, rizografiran lyrics sheet, sve sa stilom.

Rules - .​​.​​​.​​Was It Six Or Five Shots? - 7'' EP

Rules - .​​.​​​.​​Was It Six Or Five Shots? - 7'' EP

Nešto sa kraja druge dekade dvije tisućitih, koja uopće nije bila loša kod nas. Vrijedi se malo vratiti sa ovim mojim zakašnjelim osvrtom, jer ovo još uvijek zvuči svježe.

Više elemenata, jasno na USHC osnovama, tu je onaj sa garage rock prizvukom, ali Rules idu i dalje, uz ne uvijek prebrz ali moćan, ljuti hc/punk ima i nešto pravo rokerskoga, i to u hard rock smjeru. Događalo se to i sa izvornim h/c bendovima, nisu mi svi baš bili uspješni sa tim, ali Rules je uhvatio ono nešto što mi paše. Možda je za to zaslužna i Gajina opsjednutost sa Black Flag. Nije prenaglašeno, ipak je uglavnom upbeat, pomalo me podsjeća i na one youth crew / Oi! finte, ali ima momenata kada odu u taj Black Flag / Bl'ast! psihoza smjer. Čak mislim da bi ovo moglo biti zanimljivo i grunge / stoner ekipi što ipak baš i nije moj teren, ali u ovakvim stvarima se susrećemo.

Bandcamp verzija sadrži i obradu The Rites, američki h/c bend iz ranih dvije tisućitih, ovdje je 6 od Rules. Kada ploču otvori klasični Dirty Harry citat onda moraš to i opravdati, nema mrdanja. Sa obzirom da je više raznolikoga složeno sve zvuči i koherentno, nije mi cut and paste kupus, ima svoj zvuk. Vokal je onako snotty ali zna ponekad uhvatiti i nešto Rollinsovog krika. Hardcore + garage rock je donio i ovu već relativno noviju diy generaciju na scenu, nisam se nadao tome, malo sam ipak zaostao u crust grind vremenima, ali to se pokazalo kao odličan smjer za underground punk. Rules ipak ima svoj pristup po čemu su i malo drugačiji od drugih. Nije mi ni jedna se digla kao "hit", eventualno tako nešto možda nekome nedostaje, ali nema ni padanja.

Izdavači zajednički No Spirit, Mad Schnauzer, HC4Losers i DHPAK47, snimljeno u Mochvari, dobra produkcija, niti bučna niti šminka, normalno, heh, uhvatila punk energiju a ima i te težine. Vinil klasični diy 7'' na 33 okretaja, cover je fora, unutra i insert, textovi ono pozitivno mizantropski.

Mižerija - S/T - 7'" EP

Mižerija - S/T - 7'' EP

Dobri stari seven incheri na 33 okretaja, najpankerskiji vinilni format. Ovo je first press, Doomtown Records je nedavno odradio i second press, prva verzija je bila kasetna, znači ovo se i traži. Sa razlogom!

Mižerija, koja ako sam dobro shvatio radi na relaciji Zadar / Zagreb, spada u novi val hrvatskih diy bendova koji stilski idu na post punk. I još jedan bend koji zapravo stvara svoju priču. Jasan je anarcho punk stav, samo ovdje nije parolaški, više hvata ono nešto iz stvarnog života nego strogo politiku. Dobar pristup, uklapa se i sa drugim elementima koji su ovdje. Sam zvuk je DIY, snimljeno u Nigdjezemska Squatu, ali je i nešto otvoreniji, ima i pop elemente, dijelom na tragu starih ex yu novovalnih bendova.

Taj pristup, gdje se uklapaju i u sadašnja događanja sa punk undergroundom, a veže i lokalno nasljeđe, je ne samo pametan, nego i vrlo uspješan. Imaju u sebi i buntovne gorčine ali i neku pozitivnu energiju, dobro osvježenje. Opet ne vidim potrebu za nekim velikim navođenjem sličnih bendova, svoje je, ne sakrivajući background. Izvorno anarcho punk je imao i tu bližu popu glazbenu struju, a i neke stare ex yu novovalne stvari su bile kritične prema kapitalizmu i desnom totalitarizmu, ali i njima bližem onom lijevom, što ih je činilo bliskima i nekim anarcho stavovima. Tako da meni sve to konceptualno drži vodu, bez da ja nešto forsiram politiku.

Četiri jako catchy pjesme, atmosferičnih gitara, energičnog bubnja i pjevačice sa svojim stilom, pravi punk, i te kakav. Zna se to osjetiti ponegdje i u drugima, ali peta stvar ide malo više u synth / noise vode. Ima i nekog autentičnog jadranskog punk duha.

Opet pohvale za dizajn, gdje je bendu pomogao i Bodež. Minimalno, pomalo nadrealno sivilo, ovome izdanju uopće i ne trebaju neki fensi trikovi.

Bend je do sada imao neke promjene u postavi, sačuvavši svoj prepoznatljiv zvuk, nisam ih imao prilike uhvatiti live ali i na tom polju imaju živu aktivnost.

-

The Bristles / Krimtänk - 45 Rpm Räpunk Split 7″ EP

The Bristles / Krimtänk - 45 Rpm Räpunk Split 7″ EP

Raw Hardcore Punk iz Švedske. Nije sasvim novo, 2021, pružila mi se prilika da ovo trejdam sa jednim od izdavača, uhvatio zadnju kopiju, nije bilo za distro ali za sebe, sa ovim se ne može pogriješiti. Zapravo dosta nepoznat a odličan split koji me odmah podsjeti i na ono divno doba kada su 7'' vinili vladali punk undergroundom.

The Bristles je što se kaže kultni 82 švedski bend. Isprva su bili pod UK82 utjecajem, više na Oi!, ubrzo otišli u stari räpunk hardcore zvuk. Nešto poznatijima ih je napravilo pojavljivanje na Welcome to 1984 - Maximumrocknroll kompilaciji. Sredinom osamdesetih se već raspadaju, da bi se 2008 vratili. Kroz bend su prošli i članovi D.T.A.L., Black Uniforms i kasnije Driller Killer, etc. Nema šale, oni stvarno ovdje zvuče kao da su još uvijek nabrijani mladići. Dvije stvari, prva pankčina, druga još brža i luđa. Ne posebno sirovo, kao stari studijski snimci, znači niti ušminkano. I nisam ih nešto previše slušao staro, da budem skroz iskren, ali ovo je pravi hardcore punk vremeplov.

Krimtänk je bend na koji sam naletio prije na netu, nije se moglo puno pronaći ali odmah sam zaželio čuti više, ovo je bila savršena prilika. Fast and furious, divlje i pravo sirovo, prava garaža, osam stvari u par minuta. Uspoređuju ih sa osamdesete talijanskim bendovima i mogu se složiti, mada osjeti se i Skandinavija, ali više na ultrapunk kaotični blastbeat nego klasični d-beat. Odlično, ono, kao kada bi osamdesetih otkrio neki nikom poznat suludi bučni bend i navukao se na to, točno taj zvuk, nema muljanja, ili jesi ili nisi. Iako pravi räpunk, nije ovo dis split, The Bristles strana čisti hardcore punk, Krimtänk thrash punk ludilo, ne ono crossover, total hardcore. Dva benda, jedan izvorni i jedan novi a ne znam koji više zvuči old school.

Oba benda se bave klasičnim hardcore punk temama, ni tu se ništa nije promijenilo, a omot i insert je kako i treba biti, negiranje sve ove tko će biti ljepši umjetne dosade, samo ružno, primitivno, minimalno, kaos, bome bravo. I da bude do kraja, screen-printed. Ne uvjerljivo, nego zapravo. Također i više labela iz cijele Europe su ovo zajedno izdali; ibou (UK), Pike (Sweden), Jan’s Little Hammer (Spain) i Aback Distribuce (Czech Republic). Šta još napisati nego aarrrrrggghhh!!!