Breaking The Mold IV - Baraka, Kutina, 19. 4. 2025 - Gig Report

Da napišem nešto što prije, jer dosta se toga događalo. Intenzivno veće, zujao okolo, pričao sa ekipom, gledao bendove, pa koliko sam od svega uhvatio. 

Mi stigli pred Baraku predvečer. Oko Društva ekipa je napravila gig bez bine i zaštitne ograde što za ovakav festival taman i savršeno odgovara. Svidjela mi se koncepcija festa, ultra hardcore ali i sa dovoljno prostora za stari punk i metal. Samim tim i dosta izvođača, što je i dobra prilika da se svi vidimo i podržimo jedni druge. Ljudi ne previše, i sam sam dosta cirkulirao, van, backstage, pa nazad na show, ali sasvim dovoljno za pravu atmosferu. Imali smo svi zajedno i distro stol. Osim što smo uz domaćine bili i mi iz raznih dijelova Hrvatske, gosti iz Beograda, Ljubljane i Sarajeva su svemu dali i širi karakter.

Festival je otvorio i Greg Rekus iz Winnipega u Kanadi, od ekipe sam čuo da nije prvi put da svira u Kutini. Greg je krenuo sa nešto blažim zvukom, ali uz akustičnu gitaru njegov hrapavi glas i živahan nastup je svemu odmah dao i pravi punk duh. Prvi put se susrećem sa njegovom glazbom, iako sam se još upoznavao sa terenom, da tako kažem, primijetio sam da je dobar showman što je i bitno za ovakve izvođače.

Mi, Nuclear Altar smo svirali idući. Tu odmah otvaramo i hardcore dio festa, prvi nastup u postavi sa dvije gitare, glupo mi pisati o nama samima, odsvirali žestoko, ljudi podržali, komentari pozitivni. Svirali stare naše požeške, te nove na hrvatskom, a zaključili sa svima znanom pž punk himnom gdje smo imali i naravno pomoć na vokalima koja je došla sa nama. Hvala svima.

Nakon nas S.I.Z., lokalni bend. Samo sam jednu njihovu pjesmu čuo pred sam fest, tako da nisam posebno upoznat sa bendom, ali odsvirali su razrađeni repertoar. Meni na tragu starog kutinskog punk rock zvuka, osjeti se dosta rock, ali imaju i vrlo tamnu boju, što im daje neku posebnost. Opet sam i malo kružio okolo, nemoguće sve obaviti, hehe. Iako je fest bio u organizaciji mlađe ekipe drago mi je i da se duh starije generacije Kutine ne da, idemo dalje.

Sljedeći GIHT iz Karlovca, ukratko - razbili. Da se ne pravim pametan, ne znam sa čime bi ih usporedio, možda nešto noviji utjecaji ali ima i onu arhetipsku h/c direktnost, tako da je i meni bilo odlično. Znao ih po nedavnom demu sa bandcampa koji mi je već bio dobro sjeo, potencijal za dobru čagu se je bome realizirao, pokrenuli su ljude. Kad ubrzaju kidaju a brejkovi su im snaga, odličan bend. Ono što mi je možda i najbolje od svega je vidjeti članove drugih bendova u prvim redovima i pogu. To je to.

Plastika nastavlja hardcore punk masakr. Već su stekli status jakog live benda u underground krugovima i to se je naravno potvrdilo. Ekipa koje iza sebe već ima dosta bendova ali predstavlja i mlađu zagrebačku generaciju. Drže se extremnije strane kao što je nekada znalo biti, a itekako osvježeno i sa autentičnošću svoga vremena. Malo prije ovoga nastupa su na bandcamp stavili svoj novi album Sijamski Blizanac, jednako žestoko i uživo, bend kao stvoren i za najstarije i najmlađe hardcore punk generacije, u glavu.

Opet smo se družili i sa ekipom iz Sarajeva, Popik je predstavio svoju kombinaciju metala i punka sa hardcore nabojem, vrlo aktivni u zadnje vrijeme i imali su šta odsvirati. Imaju tu neku sarajevsku boju koju su bendovi oko Šarana izgradili. Morao sam opet ostaviti i malo mjesta za druženja, toliko nas je bilo a program previše zanimljiv, underground u punom smislu. Ekipa mi donijela i neke Black Metal poslastice iz Sarajeva, pomogla oko distra, svaka čast. Nezaustavljivi.

Beogradski Atomic Fault, mladi i energični, a bome itekako potkovani i muzički. Recimo tehnički thrash metal koji je i nevjerojatno old school, ima se što čuti. Trebao je jedan ovakav bend da priča bude potpuna, a Atomic Fault su bome nas i iznenadili kvalitetom. Znao sam ih po demu sa bandcampa, ima onaj siroviji thrash duh, uživo je došlo do izražaja koliko su i kvalitetni muzički, svakako preporuka pogledati ih uživo ako budete u prilici. Odlična ekipa, cijelo vrijeme uživali i u svirci drugih, zna mladost.

Sad je već bilo stvarno kasno, 2 h i fest je zatvorila Poguba, opet ekipa koja je i cijelo vrijeme pogala, energija. No malo i prekasno za moju ekipu, ipak i umornu od punk fešte prethodnog dana, neki se zbog posla nisu stigli ni naspavati, pa nisam uhvatio zbog prijevoza cijeli nastup. Svejedno sam vidio kako su Ljubljančani krenuli sa svojim prepoznatljivim zvukom. Pogubu dosta uspoređuju sa ljubljanskim hardcore punkom iz osamdesetih, slažem se, ima svejedno Poguba izražen neki svoj, zanimljiv i svjež pristup. Nadam se da nekom prilikom pogledam i cijeli nastup, definitivno zaslužuju, siguran sam da je bio pakao do kraja.

Četvrti Breaking The Mold je za pamtiti. Moje je mišljenje da nije uvijek bitno koliko je nešto masovno nego kakva se je ekipa okupila. Mi koji volimo dobru luđu glazbu smo došli na svoje. Također odigrana i ona bitna uloga u povezivanju svega, dok je toga bude i hardcore zapravo.

Nuclear Altar novi video

Jedna od naših novih stvari, Golet. Iz Prostorije.

Disbaja - Impulse Slaves - kaseta

Disbaja - Impulse Slaves - kaseta

Povratak Disbaje na scenu je okrunjen i odličnom kasetom kakvu zaslužuje jedan ovakav album.

Od prvih snimaka 2018'e Disbaja je jedan od rijetkih ovdašnjih bendova koji je ostao vjeran nekada na ovim prostorima vrlo aktivnom crust punk zvuku. Jaki hardcore punk utjecaj na tragu d-beat vožnje, UK i švedske škole, sa dobrom dozom old school extreme metala. Prolazili su kroz razne faze ali osnova je ta.

Novi album su snimili kao trio, jedna od novih karakteristika je kombiniranje dva vokala, koje svemu daje vrlo guturalan ton i pri čemu je izbjegnuta jednoličnost. Započinje sa uvodom koji ima i harsh synth elemenata, da bi se prirodno razvio u spoj hardcore punk energije i catchy thrash agresije sa tamnijom death atmosferom i težinom. Samo to je meni odlična kombinacija, ali ono što je najbitnije u ovakvoj glazbi su rifovi, a njih ima, i oni u cijeloj toj kombinaciji daju pjesmama prepoznatljivost. Ritam siguran u sebe i u bržim i u mid-tempo dijelovima, sve na mjestu. Spomenuh catchy ton, pjesme imaju i nekako epski prizvuk koliko god bile direktne, brutalne, ostaju mi u uhu, hardcore himne. Nakon nešto stanke i izmjena postave, pravo uvjerljiv povratak i meni do sada najbolje od Disbaje.

Za pun pogodak se je pobrinula i produkcija, je modernija i ja tu znam zanovijetati ali ovome nemam što zamjeriti, zvuči živo, moćno, ne previše ušminkano iako nije ni lo fi sirova. Sve spomenute elemente je uspjela zabilježiti u skroz efektnom obliku. Album završava sa dužim spoken wordom, dajući još jednom do znanja koliko su bendu bitni i stavovi koje izražava. Kao i u produkciji i u art dijelu sudjeluje više majstora, tako da i vizualno omot kasete ima svoju priču. Svaka čast, ovakav stil je možda sada kod nas rijedak ali sa Disbajom ne stagnira.

Domaće Crnilo Records izdanje, imam par komada kasete na mom Olden Sonorities distru, pa koga zanima može se javiti i meni.

Vipera - Praxis - kaseta

Vipera - Praxis - kaseta

Drugi, novi kasetni EP. R'n'R crust pohod se nastavlja. Nešto promijenjena postava, ali pristup je isti, fuck the world, hail the underworld.

Sa Underworldom počinju napad a i nastavljaju žestoko, samo naprijed kroz Dust And Rust. Iako idejno svjestan bend i rokerska neobuzdanost naravno ima svoju obaveznu apoteozu ovdje. Right To Ride obrada Amebixa to još samo potvrđuje. Pjesma koja savršeno objašnjava stil kojeg se drži Vipera. Pravi Rock'n'Roll sa dna i za dno. Četvrta i zadnja himna je Conspiracy, gdje sijeku sva trendi mudrovanja i vračaju se na korijen, a to je vječni neprijatelj punka, država i kapitalizam bez mistifikacije.

Ovu postavu sam uhvatio i uživo, trio koji i tako daje do znanja koliko vole Motörhead. Kaseta je izdana opet u suradnji sa londonskim Godzilla Records, obavezni dizajn sa ukusom i dodirom okultne simbolike. Drugi ujed zmije i nova doza gorkoga otrova, bez sterilizacije.

Vipera se potvrdila kao bend koji iako u okvirima rokerske tradicije i anarcho ideja ima i svoju priču koje se dosljedno drži. Novo poglavlje, stara borba, jer od ulice se ne može pobjeći.

Vipera - Nest Of Vipers - kaseta

Vipera - Nest Of Vipers - kaseta

ZG baziran rock'n'roll crust punk, njihov prvi EP, zakon kaseta.

Nema lutanja, odmah debutom se daje do znanja kakav je ovo bend. Prljavi, moćni R'n'R na nasljeđu Motörhead, ali ono što ga razlikuje od mnogih sličnih bendova su i jasno izraženi anarcho korijeni, tipa stari Amebix. Ništa čudno, ali ipak jedan svoj pristup.

Već prvom pjesmom Lioness započinje epska borba, bend je aktivan i sa estetski zanimljivim video spotovima, ovu pjesmu možete u tom aranžmanu pronaći na YT. Slijedi u istom ritmu La Belle Rebelle, a onda nastavljaju sa obradom klasika od Axegrinder. Još jedna njihova himna Spectacle, koja isto ima i svoju video verziju, nastavlja pravi rokerski obračun sa modernim bogovima kapitala. I za kraj, obrade pjesme koju je pjevala Josipa Lisac, tempo postaje sporiji i teži, u stilu Motörhead sporijih "power balada". Zaokružena cjelina u ovih pet pjesama, vrlo ozbiljan kasetni EP, koji ima R'n'R ton ali i onaj mračniji.

Sama kaseta je odlično, minimalno ali efektno dizajnirana. Popis pjesama i na tijelu kasete mu daje fini vintage touch, iako ovo ne pokušava biti retro, tu je sada i ovdje. Zanimljiv je detalj što ime benda se piše u logu i dodatno na japanskom, a prisutna je i okultno pogana estetika. Izdavaći su zajedno njemački label Kellerassel Records i UK label Godzilla Records, bend je i koncertno dio svjetske punk scene.

State Manufactured Terror - The US Government Is A Kleptocratic Doomsday Cult - 7"

State Manufactured Terror - The US Government Is A Kleptocratic Doomsday Cult - 7"

Noviji bend iz New Yorka, predstavnik mlađe crust punk scene koji je već skrenuo na sebe pažnju 2023'e sa surovim demo prvijencem. Isti zvuk savršeno nastavljaju i ovdje, a Autsajder Produkcija opet ubada u sridu.

Sirovi i nasilni heavy crust, bučan i kaotičan, na tragu najranijih Prophecy Of Doom, Deviated Instinct, Napalm Death, Hellbastard, Atavistic, onaj moment gdje se stenchcore i proto grindcore dodiruju, primitivna metaliziranost na ultra punk način. Vokal nije growl već rani anarcho punk krik očaja i to odlično funkcionira, ide na same anarcho punk hardcore korijene, dodiruje se i ranih Disorder, ili japanske škole punk buke poput Confuse. Zapravo me ovo najviše podsjeća na japansku scenu izraslu devedesetih oko All Crusties Spending Loud Night festa, baš nešto što je kao točno za to. Beskompromisna crasher crust distorzija i divljaštvo spojeno sa težinom i apokaliptičnošću Zoe i sličnog. Upadne i koji media sample, sve u svemu, vrhunska kakofonija!

Rukom urađene ilustracije i text na omotu i insertu svemu daju onaj diy punk duh na koji sam se navikao od osamdesetih pa kroz za to najplodnije devedesete, doba kada su 7'' vinili vladali u panku dok su drugi bili odustali od njih. Naravno srednji vijek / tribal kaotična, prljava estetika, pomiješana sa modernim kazalištem apsurda, kao još jedan obavezni dio ovoga pristupa. Iza efektne estetike stoji Wombat, nema šta, sve izgleda i zvuči kao iz pakla. Podsjeća me i na veličanstvena vremena Squat Or Rot / ABC No Rio New York scene.

Brutalan EP za apokaliptična vremena, Autsajder Produkcija je nezaobilazni dio današnje svjetske diy hardcore scene. Moj vinil je crni, a rađena je i ograničena tiraža močvarno zelenih.

Atomski Rat - Nekro San - LP

Atomski Rat - Nekro San - LP

Opet velika 12" ploča na 45 okretaja, savršen format za h/c album. O samom albumu smo dosta u intervjuu sa Atomskim Ratom, evo da ga ja sa kašnjenjem ali ipak recenziram, zaslužuje to.

Atomski Rat slušam od njihovih početaka 2010'e, i surađivali smo na više načina, bend je nastao u Šidu, sada malo i raštrkani ali ista ta prijateljska underground priča. U tom periodu do 2015'e su snimili dosta materijala, sve sa sirovim i surovim diy zvukom na bučnoj strani, osamdesete ex yu i finski hardcore punk, devedesete crust zvuk, sa autentičnim pristupom dvije tisućitih. Nakon pauze snimaju ovaj LP koji je donio i neke promjene u zvuku.

I dalje je to ta osnova, ali nije više toliko ekstremno i noise, kako zbog razrađenije svirke tako i čišćeg zvuka. Mislim da je materijalu analogni tretman jako koristio. Digitalno mi je bio možda i malko previše čist, ali ovako je to to, definitivno ga treba poslušati sa vinila. Taj ipak čišći, manje bučan pristup produkciji je prebacio i pažnju na samu svirku. Na albumu je stari vokal Bojan, a Miler koji je ovdje druga gitara je u međuvremenu postao novi vokal. Bojan je bio jedan od najextremnijih punk vokala na ovim prostorima i to je ovdje zadržao. Svirka je uglavnom straight forward hardcore sa metaliziranijim thrashcrust duhom, razrađeno da ne upadne u zamku jednoličnosti, ali ne gubi svoju primitivnu punk suštinu.

Ne mogu sad stavljati neka imena, zvuči kao to i to, ovo je prava stara škola, kada bendovi nisu izmišljali toplu vodu ali su imali neki svoj pristup i identitet. Zadnja stvar je malko i melodičnija, gdje ne dominira brzina, što je dobro pankerskije zatvaranje nakon zanimljivog rifovanja kroz bezkompromisne hardcore pa i grind ritmove.

Upečatljiv omot, plus insert sa kratkim, gorkim i mračnim textovima, sve u duhu punk estetike ružnog, izdavači Terminal Records iz Grčke i Angry Voice Records iz Njemačke. Nezaobilazna hardcore ploča za sve koji još naginju na crust a mogu je poslušati i drugi sa punk i metal strane. Biti će zanimljivo pratiti kako će se dalje razvijati. Dogovoren je konačno i nastup kod nas u Požegi, što ono kažu - stay tuned.

Nuclear Altar - Wasteland Filth - reh. demo

Snimili smo novi demo, sirovo i surovo sa probe. Par starijih stvari, nove čuvamo za kasnije snimanje, ali da ipak imamo nešto na BC u ovoj postavi. PŽ Old School Crust.

Požega - Scene Report

Malo o situaciji u Požegi. Nekada je sve bilo mnogo aktivnije, iseljavanje, obaveze, manji interes za žešću glazbu i sve ostalo je utjecalo da PŽ ipak više nije jedan od centara undergrounda na ovim prostorima, ali ima još aktivnosti.

No Name je stariji bend koji svira u raznim postavama od devedesetih i lokalno ima kultni status. Prije su svirali i dosta ex yu punk rock obrada, u sadašnjoj postavi su se skoncentrirali na svoje pjesme, te rade i nove. Još sviraju Ponekad Poneko od Quod Massacre na svoj način. Njihov zvuk je onaj stari Balkan Punk, sa utjecajima od yu rocka do melodičnijeg old school hc/punk-a, na tragu Kbo!, Bad Religion, etc... a njihove pjesme su lokalne punk himne. Nedavno su snimili i diy video Samo Zbog Para, nakon dosta vremena nešto konkretno iz Požege.

Nuclear Altar nakon pauze opet radi, vjerni požeškom hardcore crust punk zvuku iz devedesetih, u sadašnjoj postavi radimo i nove pjesme koje su na hrvatskom a imaju i neku svoju priču. Kao i No Name, svira se lokalno, ali bili smo nedavno i u beogradskoj Okretnici i čakovečkom Prostoru. Povremeno završi koji live ili video sa probe na YT, bude vjerujem i nešto konkretnije.

Gitarist oba benda svira bas u zagrebačkom post punk bendu Koridor, pošto nismo svi u istom gradu, te zbog drugih obaveza, aktivnosti idu malo sporije, ali ipak se napreduje i po mom mišljenju oba benda zvuče vrlo ozbiljno.

Loš Primjer ne treba posebno predstavljati. U njemu svira i bubnjar Nuclear Altar, drugi gitarist Lošeg Primjera je bubnjar u No Name. Druga polovice benda ne živi u Požegi, gitarist / vokal je iza zagrebačkog Studia Depth, a na basu je ex član riječkih Pasi. Koncertno dosta aktivni po regionu, rade i nove pjesme, uskoro im se i nešto stariji album treba pojaviti kao ozbiljno fizičko izdanje. Uglavnom brzi i vrlo melodični punk sa metal utjecajima.

Starvation je sada bend baziran u Zagrebu ali sa korijenima u Požegi, pa spominjem i njih. Melodičnija verzija crust metal punka. U bendu je stari član, spomenuti vlasnik Studia Depth i član Lošeg Primjera, ostali sadašnji članovi su u Zagreb došli iz Požege, Zadra i Siska. Nedavno su snimili novi materijal pod imenom Poison God, koji vjerujem isto treba biti i na ozbiljnijem fizičkom izdanju. Koncertno dosta aktivni po regionu.

Od drugog u samoj Požegi, spomenuo bi mlađu ekipu Snowdrop, duo koji svira experimentalni instrumentalni stoner psihodelični zvuk a nekada im sa vokalom pomogne lokalni free style MC, nešto drugačija glazba ali isto DIY pristup. Sviraju dosta lokalno, ali bez konkretnih zvučnih zapisa.

Koncerti se odvijaju u Caffe Bar Beer Ti & Ja, tu su u zadnje vrijeme svirali Kbo!, Motus, Smrt Razuma, Wasserdicht, Pasmaters, Liquid Supercharge, KDP, Odpisani, Saša 21 i drugi. Koncerte nije lako u zadnje vrijeme raditi, sve je na entuzijazmu par ljudi. I u Tom Klubu su svirali Disbaja, Mazut, Liquid Supercharge, Vipera, Starvation, Lüger, Koridor, Defiant, Portman, Kletvenik, a u njemu se dešavaju i koncerti nekih komercijalnijih punk / metal / rock imena. U Beer Ti & Ja nastupaju i izvođači sa više rock strane. Za ljeto se priprema i HOPA Fest - nakon dugo vremena open air festival u Požegi, koji dovodi i neka veća, a i underground imena.

Cover bendove ipak ne bi spominjao za Distort Balkan, blog nije takvog karaktera, ali i tu ima nekad preklapanja sa lokalnim undergroundom. Snimljen je i film Moć u glavi, dokumentarac o novovalnim / punk / alter / rock događanjima prije rata. Možda sam nešto i zaboravio ali to je otprilike to.

Također trebam spomenuti i svoje projekte koje radim već preko 10 godina i poznati su u underground krugovima vani. GutterSkull, nedavno sam snimio novi demo koji je opet bio i na kaseti, crust punk sa black metal vokalom. Tenebrositas, true, raw black metal, uz kasetna i CD izdanja u zadnje vrijeme je bilo i vinilnih. Talog, dark ambient / dungeon synth, dosta kasetnih izdanja, uskoro i nova.

Sa obzirom kakvo je stanje u provinciji, možda sve ovo i nije tako malo, borba se nastavlja.

Intervju - Atomski Rat

Atomski Rat je Hardcore Crust Punk bend koji postoji već petnaest godina. Na pitanja je odgovarao Zoran, a na par su odgovorili i ostali članovi benda. Nemam nešto posebno za dodati, sve smo prošli kroz intervju, čast mi je na Distort Balkan ugostiti ovaj bend.

Atomski Rat uz neke promjene postave je već duže vrijeme aktivan, predstavi bend, kako je krenulo, razvijalo se i gdje ste sada?

Pozdrav tebi i čitaocima bloga Distort Balkan bloga. Hvala veliko na pitanjima i podršci!!!

Atomski Rat je krenuo krajem 2008. godine u Šidu. Prva postava je bila Zlatko na bubnju, Saša na gitari, moja malenkost na bas gitari i Bojan kao vokal. Ideja je potekla od mene i Bojana. Bili smo žestoko naloženi na ex-yugo, švedski i finski hardkor pank zvuk. Imali smo veliku želju i hteli smo to da izguramo.

Pošto u Šidu nema puno mesta za probe, pogotovo ne za mladi bend takvog muzičkog usmerenja, prve pesme smo komponovali kod Saše u sobi. Prvi pomak se desio kada nam je Srđan Satambolija ustupio svoj podrum i opremu u Moroviću, selu kod Šida. Za one koji ne znaju, Srđan je sa svojim pokojnim bratom Bojanom, imao odličan black metal bend Maroth, čiji rad je naglo prekinut Bojanovom smrću 2007. godine. Ovom prilikom ga puno pozdravljam.

Tu smo krenuli da sviramo skoro svaki vikend. Imali smo dosta energije i ideja,te smo ubrzo i snimili prvi demo u Sremskoj Mitrovici. Jova Toljaga i Nemanja su nam pomogli da to snimimo, a ti si nam nacrtao art... haha. Ljudi su dosta dobro prihvatili pesme, iako su bile sirove, ako mogu tako da se izrazim. Mislim da su prepoznali iskrenost i energiju koju smo uložili u sviranje.

Tada počinju i prvi živi nastupi. Ruma, Novi Sad, Beograd, Bačka Topola, Subotica... itd.

Otprilike tada se neki od nas sele iz Šida i vremena za sviranje je bilo manje nego pre, međutim, bar jednom mesečno bismo se sakupili i pravili nove pesme. Te pesme su izašle na albumu Iluzije Stvarnosti za koji si opet ti crtao art. Svakako jedno od naših omiljenih izdanja. Snimili smo ga za 5-6 sati na 1,2,3 u Novom Sadu.

Nakon Iluzija, Saša napušta bend, a priključuje nam se Igor. Nastavljamo sa svirkama i komponovanjem novih pesama. Najčešće smo svirali u Subotici, na Insomia festivalima, na poziv sada pokojne legende, Septika. Počivao U Miru.

Tada smo se i upoznali sa bendom Kalo, sa kojima smo dosta puta delili binu te smo i napravili split, koji nažalost nikada nije izašao u fizičkom izdanju. Posle radimo mini turneju sa Kalo po Hrvatskoj i Sloveniji i pravimo nove pesme za izdanje Sumrak Slobode, koje je izašao kao samizdat CD. Tu moram posebno da spomenem Janeza, koji nam je puno pomogao oko vizuelnog dela.

Nakon tog perioda, malo je došlo do zasićenja i tada već nismo toliko redovno imali probe. Ali imali smo ideja i imali smo gotove tri-četiri pesme koje smo planirali eventualno snimiti. Međutim, 2016. ako se ne varam, Bojan odlučuje da napusti bend i onda je sve stalo što se tiče aktivnosti Atomskog Rata.

Iskreno, nisam verovao da ćemo se opet okupiti, ali to se ipak desilo krajem 2018. i krećemo ponovo sa probama. Igor je u tom trenutku imao aktivan black thrash projekat sa našim starim poznanikom Milerom. On je bio na dve probe Atomskog i skontali smo da bi bilo super kada bi se nam se pridružio kao druga gitara. Milera smo znali još od samog početka, jer je bio redovan na našim svirkama. To je sjajno funkcionisalo i nastavili smo da pravimo nove pesme i spremali se za novo snimanje.

Nekro San snimamo za 8 sati (opet na 1,2,3, ) 2019. u Zemunu. Za snimanje je bio zadužen Zoran Đuroski. Malo je reći legenda underground scene u Jugoslaviji, a kasnije u Srbiji. Miks i master nam je radio Slobodan Đukić, još jedna dobro poznata faca... haha. Dva teksta smo dobili od Romca, a i obradili smo i pesmu "Tamo Dole" od benda Dažd.

Nakon ekstaze, dešava se agonija. Kreće pandemija Covid-19 a sa tim paralelno Bojan, nažalost ponovo napušta bend. Naravno sve je stalo. To vreme smo iskoristili da pokušamo da nađemo label koji bi nam izdao Nekro San na ploči. To nakon puno muke uspevamo uz veliku pomoć Terminal Records iz Grčke i Angry Voice records iz Nemačke. Veliko hvala!!! Ploča je izašla u tiražu od ukupno 200 kopija.

Odlučujemo da nastavimo dalje bez Bojana, Miler se prebacuje na vokal, te radimo opet kao četvorka. Radimo promociju ploče na mini turnejama po Hrvatskoj, Sloveniji, Severnoj Makedoniji i Grčkoj. Svuda smo naišli na dobar odaziv publike i dosta ploča je otišlo, što na turnejama i svirkama po Srbiji, što preko pošte.

Pošto smo dosta vremena provodili uvežbavajući pesme za žive nastupe, sporije je išlo komponovanje novih pesama. To se sada promenilo i sada sa još većim intenzitetom i elanom pravimo nove stvari. To bi "ukratko" bilo to... haha.

Muzički su kod vas prisutni utjecaji starog hardcore punk zvuka u svom ekstremnijem obliku kao i neki metal utjecaji. Takva glazba ipak nije više na ovim prostorima toliko prisutna kao u „zlatno doba” za crust, ali vi cijelo vrijeme gurate po svom. Koja je motivacija, zašto taj zvuk?

Kao što sam već pomenuo, bili smo dosta naloženi (a i dan danas smo) na taj finski, švedski i jugoslovenski hardkor. Nekako je taj zvuk došao sam od sebe. Svirali smo agresivno, sa dosta tremolo pikinga i to je to. Tekstovi govore o društvenim problemima, posledicama ratova i bombardovanja koje još uvek osećamo. Svo nezadovoljstvo izlazi iz nas kroz zvuk. Metal je oduvek bio tu, manje ili više. Saša i Zlaja su voleli nemačku školu thrash metala i staru Sepulturu, a Bojan i ja Shitlickers,Terveet Kadet, U.B.R., grčki crust i britanski stench. Bio je to primitivni hardkor pank, zasigurno.

Igor je posle uleteo sa svojim sirovim black metal uticajima, a kasnije i Miler, koji je ubacio još više raznoraznih uticaja na zvuk Atomskog Rata.

Ovde u Srbiji je dosta bendova sa tim NYHC zvukom i imidžom, te ranim američkim pankom. Moram priznati, bilo je i malo sremačkog inata da ne zvučimo isto ili slično. Hteli smo da budemo što brži i to nam je isto bilo bitno... hehe. A na kraju krajeva, nismo baš ni slušali takve bendove.

Svako doda malo svog začina u pesmu. Tako radimo i sada.

Ranija izdanja su imala vrlo sirov, bučan diy pristup, LP Nekro San ipak ima znatno čišći zvuk. Da li je to zbog drugačije produkcije ili ste htjeli zvuk koji je i malo ipak pristupačniji širem krugu? Na albumu se primijete i neke kompleksnije ideje, iako ni stara primitiva nije izgubljena, koliko mislite da ste se vremenom mijenjali kao bend?

Namerno smo hteli malo čistiju produkciju. Ali ne da bi se dodvorali bilo kome, da bi pravili slušljiviju ili prihvatljiviju muziku. To je bilo zbog nas samih. Mislim, naučili smo malo bolje svirati kroz sve ove godine, pa se i te neke kompleksnije ideje same nameću. Nabavili smo i malo pristojniju opremu, pa smo se dogovorili da i snimamo u boljim uslovima.

Moje subjektivno mišljenje je da smo pogodili zvuk kakav smo hteli, a i Apostol (Terminal Records) i David (Angry Voice Records) su to prepoznali. Ima i dalje tog primitivnog, naravno. To nam je u ipak u korenu.

Pošto niste svi u istom mjestu, jedan ste od mnogih bendova koji danas funkcioniraju na taj način. Ipak ste zadržali kontinuitet i u takvim uvjetima, nešto o tom načinu rada?

Hvala na pitanju. Kod predstavljanja samog benda sam napomenuo da nismo imali gde da imamo probe u Šidu i da su se neki od nas kasnije odselili iz Šida. Ja sam otišao u Beograd, a Zlatko u Novi Sad. Igor je ostao u Šidu.

Kada smo se ponovo oformili, posle prvog prekida, tražili smo mesto koje bi nam svima bilo blizu. Našli smo ga u Rumi. Tu imamo probe i danas.

U principu, najviše nam znači što smo tih 4 sata svi na okupu. Tada nam je prilika da se vidimo i ispričamo jedni sa drugima. Proba dođe kao bonus i povod za druženje. To nam je najbitnije!!

Imate dosta koncerata iza sebe, neki posebni nastupi i fešte, sjećanja na njih?

Uh... Baš smo pre nekog vremena pokušavali da izbrojimo koliko puta i gde smo svirali. U Subotici nam je uvek bila dobra atmosfera. Setpik je učinio da se uvek osećamo više nego dobrodošli.

U Ljubljani je isto bilo odlično, naročito zvuk. Smederevo zajedno sa Kalo. Poslednji koncert u AKAB Okretnica sa Lüger i Heihaizi mi je možda i najdraži. Sve se poklopilo baš kako treba. Od atmosfere, publike, a i mi smo odsvirali nikad bolje.

Od gigova bih izdvojio i koncert u Skoplju, u podzemnoj garaži zajedno sa Disease. Totalni old school underground.

Svirali smo posle Skoplja u Solunu uz pomoć drugara iz benda Dishönor. Tamo koncerti počinju posle ponoći i ekipa u znak odobravanja gađa bend praznim limenkama... hahaha. U početku smo imali tehničkih problema i nije bilo baš puno zainteresovanih za merch i ploču. Posle naše svirke, koja se završila oko 2 posle ponoći, uspeli smo da prodamo preko 10 majica i dosta ploča.

Koliko mislite da su u današnjim vremenima bitna fizička izdanja? Zašto ih vi radite?

Od prvog demo albuma nam je izuzetno bitno da imamo fizičko izdanje albuma. Možda sam ja staromodan, ali sam uvek gledao, ako je moguće, kako da izbacimo album na bilo kakvom nosaču zvuka.

Verovatno sam taj momenat nasledio od ćaleta, koji je imao kolekciju ploča i diskova. Stalno sam ih stalno puštao kao klinac i posle kao tinejdžer.

Prvi demo smo radili sami na CD. Iluzije Stvarnosti je izašao na kaseti. Sumrak Slobode smo isto radili sami na CDu.

Nekro San je prvo izašao kao kaseta u 16 kopija, pred mini tur po Sloveniji i Hrvatskoj, a ubrzo nakon toga i ploča. Škoms sa labela Odmetnik nam je izdao kasete. To moram da napomenem.

Bandcamp, Youtube i ostale slične platforme su mi ok, ali ipak ću uvek insistirati da posedujemo fizičko izdanje.

Žao mi je što nije izašao split sa Kalo, ali nikad ne reci nikad. Možda se i to desi jednog dana.

Nekada sam vam i ja radio ilustracije za izdanja, sa kojim još artistima ste surađivali za covere? Koliko vam je bitan taj vizualni element?

I na tome smo ti veoma zahvalni... ha. Taj prvi art koji si nam radio je odlično odslikavao tekstove i muziku, a i onaj na Iluzije Slobode takođe.

Ne znam niti jedan bend a da mu nije važan taj vizuelni momenat. Nama je veoma bitan i birali smo pažljivo šta ćemo stavljati na kavere albuma. Tvoj art nam je savršeno odgovarao. Minimalizam, ali sa emocijom. Kao i naša muzika u tom trenutku.

Pored tebe, još samo sa jednim čovekom smo sarađivali, a to je Ivan Kocev iz Skoplja. Razmišljali smo šta bi bilo dobro za Nekro San i jednog dana je on okačio art, za koji sam odmah rekao da je idealan. Svi iz benda su se složili, pitao sam Ifu i on je bio za.

Naravno,tu moram opet da pomenem Janeza koji je odrađivao grafički dizajn za skoro svako naše izdanje.

Sada vidim dosta bendova koji koriste AI za kavere albuma. To mi se jednostavno ne sviđa i izbegavam to u širokom luku.

Bili ste i u drugim bendovima i projektima, sa punk i metal strane, slobodno ih spomenite, koliko mislite da i ta iskustva utječu na Atomski Rat?

Jeste. Igor je imao ili ima projekte i bendove Soul Butcher i Karakondžula. Miler je takođe u Soul Butcher-u i drugom projektu pod imenom Egzekutor.

Ja sam pored Atomskog Rat bio u Mutabo. To je bend u kojem sam takođe svirao bass sa Romcem (Dažd) i Straletom (Prljavi Dripci, Nakot). Za mene je to bilo vrhunsko iskustvo, pogotovo na turnejama i snimanjima u studiju. Kasnije sam svo to stečeno iskustvo preneo na rad sa Atomskim Ratom.

Mislim da je sve u diy undergroundu bitno, ali ipak svi imamo neka omiljena izdanja, pa neka kao vama najbitnija?

Zlaja:
Definitivno Sepultura (izdanja sa Max-om), prvi albumi Metallica-e, rani Kreator, i dosta prvog talasa thrash metala. Rani Norveški black metal (Burzum, Emperor, Mayhem, Immortal, Enslaved, itd). Ceo opus Death-a, prva izdanja C. Corpse, Morbid Angel-a, Deicide, itd. Psychedelic rock i hard rock 70ih. Punk tu je najveći uzor Amebix, Totalitar, Disrupt, ex yu HC.

Igor:
Bendovi koji su uticali na mene kao inspiracija za Atomski Rat su Nuclear Death Terror, The Shitlickers, Disclose, Disease, Disfear, U.B.R., kao i rani Napalm Death, uz naravno Black Metal bendove sa dozom panka (Carpathian Forest, Nattefrost, Impaled Nazarene, Ildjarn, Gallhammer, DarkThrone).

Miler:
Driller Killer - Total Fucking Hate, Anti Cimex - Scandinavian Jawbreaker, Bombanfall - Asiktsfrihet EP, Bathory - Under The Sign Of The Black Mark, Merciless - The Awakening, Dismembers demo period and the first LP, Morbid Angel - Altars Of Madness, Tormentor - Anno Domini, Accept - Restless and Wild, Judas Priest - Defenders Of The Faith, Nasty Idols - Cruel Intention, Guns'N'Roses - Apetite For Destruction, Extreme Noise Terror - Phonophobia EP.

Zoran:
Deep Purple - In Rock, Black Sabbath - Vol.4, Led Zeppelin II, Guns 'n' Roses - Use Your Illusion, Anti Cimex sve od njih, Discharge - Why, Nausea - Extinction, Verbalni Delikt / Radikalna Promjena split, DooM - skoro sve, Hoću-Neću, Agitator / Unutrašnji Bunt split, Dissected Human Brains, Totalni Promašaj, Hellshock, Morbid Angel - Altars Of Madness, Disclose demosi naročito, Codex O.D., U.B.R., Heresy, Riistetyt, Kaaos, Bastards, Terveet Kadet, Patareni / Agathocles split, Hibernation iz Grčke, Chaotic End, Antisect - Out From The Void, Axegrinder - Rise Of The Serpent Man, Prophecy Of Doom - Acknowledge The Confusion Master. Ima dosta još, ali bih posebno izdvojio bend Final Warning iz New York-a sa izdanjima Stop Vivisection (poseban pozdrav Šljivi iz SM koji mi je ovo nasnimio na kasetu) i singlicom Eyes Of A Child / Faith Rise. Ta singlica mi je malo remek delo i mnogo mi znači.

Što mislite o današnjim bendovima, kako starijim tako i novijim, koliko ih pratite?

Dosta dobro sam upoznat sa radom bendova koji funkcionišu, kako kod nas u regionu, tako i u inostranstvu. Izdvojio bih nekoliko bendova iz regiona koji mi baš leže i neke koji su me baš prijatno iznenadili kada sam ih gledao uživo.

Disease iz Skoplja i njihov Disclose worship. To je buka koja ruši sve pred sobom. Mižerija iz Zadra mi se jako sviđa. Gledao sam ih na To Be Punk festivalu. Pravi ex yu vajb, ali aktuelno i danas. Pravo iznenađenje za mene. Poslednji bend koji sam zapamtio je Liquid Supercharge iz Pule. Motor pank. Gledao sam ih u Okretnici i momci odlično sviraju. Bez greške.

Od stranih bendova izdvojio bih Hellshock, koji je izdao novi album prošle godine. Zaista super album po meni. Bend Flower. Izdali su LP i 7", koji je totalni Nausea worship, ali pošto volim Nausea, nije mi trebalo dugo da mi se svidi bend.

Od bendova iz Srbije, izdvojio bih Statico i Krah!

.
Igor:

Ima odlicnih bendova, kako starijih tako i novijih, kao omiljeni Punk bendovi sa ovih prostora bih izdvojio Disbaju, Nuclear Altar, Kalo i Dishumanity. Od starijih naravno U.B.R i malo melanholičniji pank zvuk Tožibaba.

Zlaja:

Vipera je bend koji me baš oduševio. Kalo, Deathraid, Mutabo, Nightfeeder. Viimeinen Kolonna.

Miler:

Od novijih ili relativno novijih Svaveldioxid, Absolut, Raw Hate, Bulldozing Bastard, Disbaja, Krlja, Kalo, Terrorhammer, Vipera, Nuclear Altar, Gutterskull, Dishönor. Generalno ima odličnih novijih bendova koji kontaju i stil i zvuk, dok neki stariji imaju tendenciju upasti u modernu produkciju, osobito kad su reunioni posle dužeg odsustva u pitanju. Od starijih i dalje aktivno pratim Extreme Noise Terror, Impaled Nazarene, Wolfbrigade, Sodom, Aura Noir, Vomitory.

Moram se složiti sa Milerovom poslednjem konstatacijom što se tiče rejuniona ...hahah. (Zoran)

Kakve je stanje sa scenom u mjestima u kojima živite? U koje ste još diy aktivnosti uključeni?

Trenutno sam uključen samo u bend, a i to mi je nategnuto zbog obaveza na poslu i oko porodice. Jednostavno nemam vremena za bilo kakve druge aktivnosti.

Godinama postoji odlično DIY mesto u Beogradu, a to je Okretnica. Ti si takođe video kako tamo funkcionišu stvari i kakva je atmosfera na svirkama. Sve je više mladih ljudi koji dolaze tamo i to mi je drago za videti. Pojavilo se dosta mladih bendova u Beogradu i to je super.

Pratili ste i naše požeške bendove, Požega je nekada bila i meka zvuka sličnog vašem, nešto posebno od tog da je utjecalo na vas?

Moram priznati da sam relativno kasno saznao više o požeškim bendovima. Mislim da sam pre Zla Buka foruma, čuo samo za Fight Back i Dislike. Kasnije sam dosta istraživao i otkrivao nove i stare bendove. Meni lično, a mislim i ostalima iz Atomskog Rata bendovi iz Požege su odlični. Da li je to zato što smo relativno blizu geografski, sličnog senzibiliteta ili možda zbog nečeg trećeg. Vidiš i po bendovima koje su momci navodili da ste nam bliski... ha.

Na kraju krajeva, zato mi je i bio gušt što ste došli da svirate kod nas.

Meni je prvo zapao za uvo Nonsense, pa Hellback... Jako mi se sviđa i Masakrist. Imam i dalje Sensless kasetu.

Znam da se i dosta vas odselilo u Zagreb, ali vatra i dalje gori u provinciji... hehe.

Prošlo je nešto vremena od zadnjeg materijala, radite li na nečemu novome, kakvi su planovi?

Kao što sam ranije napisao, dosta vremena smo čekali da ploča izađe, pa smo onda puno radili na promociji. Prošlo je dosta vremena.

Poslednjih nekoliko meseci intezivno radimo na novom albumu i imamo gotovih 90% stvari za novi album. Trebalo bi da uđemo u studio do kraja godine. Imamo otprilike ideju ko će nam snimati i raditi mastering, ali to ćemo rešavati u hodu.

U planu je vikend turneja po Mađarskoj i Češkoj i jedan gig u Beogradu, početkom Juna.

Za kraj, nadamo se da ćemo uspeti da obeležimo 15 godina benda u jednom trenutku ove godine.

Još nešto za spomenuti a što sam možda zaboravio pitati?

Mislim da je to to. Možda čak i previše, čini mi se... hahaha. Zahvalili bi se tebi na pitanjima. Super je blog Distort Balkan!

Hvala Saši i Bojanu kao bivšim članovima Atomskog Rata, svim fanovima i prijateljima!

Čuvajte sebe i svoje bližnje!

https://atomskirat.bandcamp.com/

Hvala Zoranu i svima na odgovorima. Spominje se da je Zoki u Okretnicu bio doveo Nuclear Altar, svirali smo sa Starvation i Eva Ras i uživali smo, odlični domaćini. Soul Butcher "Graveless Wanderers" kasetu sam ja izdao kao Worship The Abyss i još je par komada nabavljivo od mene. Eto, sretno ekipi iz Atomskog Rata i dalje, vjerujem da budemo i opet u nečemu surađivali.

Disprove - Total Disprove - kaseta

Disprove - Total Disprove - kaseta

Back to the roots. Devedesete discrust. Članovi još nekih legendarnih underground bendova; Beyond Description, Senseless Apocalypse, Vivisection, sa nekima smo i bili u kontaktu devedesetih. Ovo je reizdanje ukrajinskog No Name labela. Došlo do mene kroz trejd sa Darkom Kosalcem, legendom scene, koji je izdao takve stvari poput Hladno Pivo demo kasete, Kain LP-a, prve grindnoise/noisecore komp. kasete, da ne nabrajam dalje, prvi smo kontakt imali preko fanzina osamdesetih. Naravno, svaka čast i No Name što je ovo reizdao, the diy way.

Na kaseti je sve što su Disprove iz Tokija snimili, S/T 7'' 1995 i materijal sa 7'' splita sa Avgrund 1996, u originalu na Forest Records. Total Crust, rani DooM, ENT, Discharge, sa Nippon crust silom devedesetih. Divlji, primitivni d-beat, brži ali ima i jednako intenzivnih, kratkih i beskompromisnih mid tempo vožnji. Nema se šta tu pametovati, ovaj zvuk ili se voli ili ne. Za one koji se pitaju kako mogu slušati tolike takve bendove koji "svi zvuče isto", odgovor je samo jedan - meni nikada dosta! S/T je devedesete do srži, dis razaranje. Majstori nastavljaju i na materijalu sa starog splita. In your face, možda još i teži i agresivniji ovdje. Savršeno.

Naslovi klasika, užasi rata, uključeni i textovi na omotu, ali moram priznati da su godine ipak odradile svoje pa ih teško čitam i uz naočale, kako sam tek čitao sve one fanzine sa sitnim slovima, haha. Par redi texta za svaku, naravno. Dis or die.

Vastation / Mutabo - Split - LP

Vastation / Mutabo - Split - LP

Još jedan malo stariji vinil koji ne mogu ne spomenuti. Portlandski Vastation i beogradski Mutabo, oba benda zamrla nakon ovog, ali strašan testament.

Vastation, što je i normalno za Portland, je crust, pravi. Misery, Extinction Of Mankind, sve to, a tu je i obrada od Nausea. To je već period kada i produkcija ovakvih bendova postaje dosta ispeglanija, srećom za mene i nije previše moderno napucano, odgovara za njihov metalizirani crust punk. Za mastering je bio zadužen i Joel Grind, mislim da ga ne moram predstavljati. Atmosferični uvod, pa headbanging težine i dupla, d-beat sa dis i old school metal elementima, guttural vokal, pokoji zli filmski sempl, sve po pravilima službe, majstorski. Rifovi imaju tamnu atmosferu, hardcore punk bijes se isto ne gubi, samo anarhija i apokalipsa. Tko je u tom punk as fuck Discharge škola zvuku, obavezno, a i metalci imaju šta naučiti od ovoga, od Venom do Bolth Thrower škola.

Mutabo strana vinila, isto crust punk ali i sa nekim svojim posebnijim obilježjem. Ne toliko ekscentrično kao što je bio Дажд ali ima i tih elemenata. Nešto sirovije, više in your face produkcijski, što mi odmah diže intenzitet. I ne znam točno kako bih objasnio njihov stil, bend koji treba čuti. Ima tu nešto od onoga starog Balkan Thrash hardcore zvuka, metalizirano isto, mid i d-beat razbijanje, specifičan vokal ima i The Accüsed filinga. Gotovo folkish psiho pristup melodijama uz driving, pogani metal punk. Svrstavali su ih u blackened crust punk, ne onaj neocrust, ovo je mnogo više old school, stari CoC mi isto pada napamet, trebam spomenuti i Amebix, možda i zadnji Wretched. Uz sve to Mutabo opet ne liči na nikoga sasvim, a taj dojam pojačava i što je vokal na srpskom. Na tragu i Brainstorm, Heller, i drugog klasičnog beogradskog nasljeđa, sve na mjestu a svoje. Meni odlična agresivna mrakača. Textualno apokaliptična punk poezija, ima i nekog Kamovljevog tona kroz apocalyptic anarcho prizmu.

Vrhunski split iz 2017. Izdavači Neanderthal-Stench i Nero One Records, profi odrađeno naravno, sve je tu. Hvala ekipi iz Mutabo na ovome, bilo došlo punk poštom i uz njihov poster.

Agathocles / Mugre / VRK – Split - CD

Agathocles / Mugre / VRK – Split - CD Grindcore / death / noise 3 way split.

Agathocles sa 17 stvari iz perioda 2015-2017. Mince manijaci, sve po starom. Meni oni ovdje pravo dobri, 14 čisti old school grindcore, to što na splitove stavljaju sirovije mi super ustvari, baš me vrati u ono vrijeme kad je tako bilo skoro sve što sam slušao, hehe. Zadnjih par mijenjaju tempo na d-beat / hace punk i u tome mi je Agathocles ustvari odličan, energija. Zadnja je malo duža mid tempo, baca na doomy crust punk, ili neki weird Oi!.

Murge je španjolski one man death / grind, 6 stvari kucani bubanj, gitare prljave, underground bedroom fanatizam, i taj zvuk više ne čujem često, može! Na brutal brejkovi, pa šibanje. Zadnja live ali isti zvuk. Snimak amaterski bez pardona. Samplovi iz filmova, na goregrind projekte ali više baš deathgrind.

VRK je experimentalnij duo, radio sam sa njima i ja split kao GutterSkull. Oni svoj stil zovu black crust. Digitalniji je atmosferom ali paše uz neku njihovu bizarnost, sterilno a kaotično, kao neke cybergrind stvari ali ovo je skroz drugo. Ful distorzirani a čisti bas, kucani uglavnom punky i black ritmovi, ritualniji vokal sa isto nekim efektom, a ubacuju i harsh noise i ambient. Dosta su konceptualni uvijek, unikatan duo, zato mi zanimljivi. Iz španjolske Galicije. Oni su minimalno prisutni online, na diy fizičkima su, nastupaju i uživo.

CD sa malo drugačijim stilom pakovanja, unutra insert i textovi, etc, izdali zajedno Nigra Mors i Loita Underground. 35 minuta totalne underground vožnje, samo za najluđe.

Rigorous Institution - S/T - kaseta

Rigorous Institution - S/T - kaseta

Autsajder Produkcija opet napada. Prošlogodišnje reizdanje dema koji je prije sam bend izdao 2018'e. Portlandski bend koji je i svojim idućim snimkama digao dosta prašine. Hmmmm, experimentalni Crust Punk. Crust Punk je uz onu zadrtu crtu, uvijek imao i ta izazovna strujanja gdje su očigledniji i neki drugi, a opet bliski utjecaji. Imena koja se spominju u opisu zvuka Rigorous Institution su Amebix, Antisect, ali i Hawkind, Killing Joke i Voivod. Da je njihova brija duboka govori i to što su na jednom drugom izdanju obradili pravi underground Heavy Metal opskuritet poput Death SS.

Nazad na demo. Prvo što odmah asocira na stari Amebix je vokal, ali i muzički je to ta tromeđa gdje se miješaju teški punk, najstariji, više proto metal i radikalnije stvari proizašle iz post punka. Uglavnom atmosferičan ali energičan sporiji do srednji tempo, povremeno i nešto ubrzaju. Upadaju uz naizgled primitivan, savage zvuk i tamne disonance. Snimak je pravo demo sirov, inače gravitiraju prema lo fi zvuku, jel punk il nije. Nema benda sa kojim bi strogo usporedio, koliko očiti utjecaji toliko i korak dalje po svom. Taj prikladno sirov snimak je uhvatio onaj apokaliptični moment sile koja je na rubu raspada a gazi bez milosti.

Synth se pojavljuje i prije ali zadnja dugačka stvar na drugoj strani kasete odlazi skroz u dark ambient. Tu kombiniraju klavijature, koje nisu daleko od Dungeon Syntha, ali su i psihodelične, i ritmično bučne field recordings, što asocira i na pravi industrial. To hvatanje ruralnosti srednjeg vijeka i urbane post industrial korozije im ni kasnije nije strano. Ako ste malo dublje ulazili u crust ezoteriju, sve to zapravo ima itekako smisla. Na rubu je monotonije, ali vuče da joj se vračam kao i cijelom demu.

Vizualno isto savršeno odrađen tape, kompletan doživljaj. Live ih vidio samo na YT, isto upečatljivo, ja i nisam lik koji se divi čim vidi da netko svira bas bez pragova, često tehničari utuše, ali u ovom slučaju, ima mi smisla. Taj regresivno progresivan ton, po tome Rigorous Institution zauzima posebno mjesto, bizarno i ekscentrično a zadrto. Preporučio bi da ih probaju i oni koji slušaju sludgy noise rock pa i ovaj nešto izhajpaniji psihodelični raw black metal. Sve u svemu, malo zahtjevnija ali odlična kaseta.

Stalinstadt / Lüger - Desperate / Hopeless - Split LP

Stalinstadt / Lüger - Desperate / Hopeless - Split LP

Intarnacionalni Stalinstadt i zagrebački Lüger, totalno Raw Punk ludilo! 45 okretaja a 12 incha vinil, baš i ne čest format, možda bi više pasao naziv Mini LP ali koda je to bitno, ovo je hardcore. Izdano 2022 od strane berlinskih crust as fuck labela Rawmantic Disasters i Burning Anger. Rađeno u crnoj i bijeloj verziji vinila. Meni je ekipa iz Lügera dala bijeli, ali pošto sam im ovo pomogao distribuirati, nešto rjeđa bijela je mojom greškom otišla nekom drugome što mi uopće nije problem, crna i je za jednog starog manijaka!

Znači, ni jedni ni drugi ne tuše, krače i in your face. Stalinstadt je snimljen u berlinskom skvotu, vokal je na ruskom. Ekipa iz više dijelova Europe, članovi bendova od makedonskih Disease, do berlinskih i švedskih bendova poput Giftgasattack, Warvictims, Earth Crust Displacemen, Absurd SS, Kärzer, etc... U potpunosti se njihova strana zove Army Of The Desperate. Zvuči mi bolje ovako nego online verzija. Meni nekada i ne sjednu vokali sa previše eha, ovako sa ploče mi se ipak bolje uklopilo. Crasher crust / japanski utjecaji, tu je i taj švedski hardcore zvuk naravno, stari crustcore, ma sve do kraja vjerno a najbrutalnije od Discharge nasljeđa. Krlja!

Lüger je odličan nastavak prijašnjeg Dema 2020, hvala i na njemu ekipi, dobra kaseta u izdanju ukrajinskog No Name labela, Raw Punk destrukcija. Na demu su obradili Avskum a ovdje Mob 47, sve jasno. Autorske 4 na splitu su na engleskom. Meni ovo spada među najbolje što se snimilo od hardcore punka u zadnje vrijeme. Dobili su još veću agresiju ovdje, čvrstinu, a sve i dalje ful sirovo, bez najmanje trunke šminke. Tako se to radi. Nemam šta filozofirati, hardcore masakr. Svi u bendu razbili, baš pobjeda. Gledao sam ih i uživo, nastup im isto bio energičan i za pamtit, super što je ovaj vinil pošteno zabilježio koja je to sila. U međuvremenu bend ipak stao sa radom, ekipa je, plus nova pjevačica, sada u bendu Plastika, koji nastavlja pravi balkan hardcore, malko drugačiji zvuk ali i dalje sirov i surov.

Berlinski DIY labeli odradili samo izdanje odlično, ful profi, art za Stalinstadt stranu radio Robin ex Disfear / Svaveldioxid, ja sam ipak stavio Lüger stranu u fotku, iz više nego zasluženog poštovanja. Pank pankerima. Kod nas se mislim ploča više ne da nabaviti, ali više distributera vani ju još ima.