Kohti Tuhoa - Elä Totuudesta - 7''

Kohti Tuhoa - Elä Totuudesta - 7''

Finski punk, bend je već neko vrijeme aktivan ali ovo je moj prvi dodir sa Kohti Tuhoa. Također su članovi više raznih bendova sa finske underground scene. Naprimjer vokal Helena je i basistica u bendu koji smo slušali još devedesetih Selfish, tu je član Ydinperhe, bend sa kojim sam se nešto kasnije trejdao za demo kasetu. Uglavnom prava hardcore punk ekipa, a što nije neuobičajeno za finsku scenu, članovi su i drugih bendova, post punk, sludge, old school death metal, trad heavy metal, grindcore, etc..., samo da izdvojim neke; Death Toll 80k, Stench Of Decay, Rotör, velika je lista...

Kohti Tuhoa je jedan od njihovih bendova vjernih starom finskom hardcore zvuku, zapravo žestokom ali i catchy, punk as fuck. 7" je izdan 2020'e za vrlo aktivan londonski label La Vida Es Un Mus. Masterizirao je Jack Control, poznat i sa starije američke crust punk scene, a u zadnje vrijeme mnogo bendova širom planete daje mastering njemu u ruke. Ima malko moderniji prizvuk ali je i bome harsh, produkcijom uhvaćena energija benda.

Pet pjesama, čisti hardcore punk, agresivan, odlično odsviran, nema se šta mudrovati. Zbog vokala me malo podsjeća na Pyhäkoulu, ali nema tu neke potrebe za uspoređivanjem sa drugima, ovo je jednostavno to, hardcore punk. U zadnjoj se pojavljuje i synth ali isto surova pankčina. Imaju kao što sam spomenuo kod mnogih Finaca i catchy element, kad jednom zavrtim ne mogu lako skinuti ploču sa gramofona. Nije na onu najbučniju stranu finskog zvuka, a opet ima i tu oštrinu i beskompromisnost. Raspad isto nije, itekako znaju šta rade, iako kako i treba ima i doza punk kaosa. Tko još voli taj zvuk, Finska nikada nije podlegla trendovima, uvijek toga imaju i ovo je jedan od aktualnih bendova, sam 7'' je bomba.

Odličan je i art sa atmosferom na coveru. Uz njega idu dva inserta u starom cut and paste hand written crno bijelom stilu, uključujući i prijevod textova na engleski, klasične h/c teme iz kojih isto izvire ljutina. Ako je ovo ono što volite, ovaj 7'' je zapravo vrlo privlačan, i da se zahvalim Zoranu iz Atomskog Rata što mi ga je poslao i Panti za punk poštu. Deri!

Indikator B - S/T - 7''

Indikator B - S/T - 7''

Kakvo izdanje!

Vrača me u vrijeme kada sam radio Corpus Delicti blog o ex yu h/c punk sceni osamdesetih. Tada su o toj glazbi i nije puno govorilo, bila je dosta zaboravljena ali je blog bio privukao pažnju, nakon njega rani ovdašnji h/c počeo je biti tema i u svjetskim okvirima, a krenula su i mnoga reizdanja, pa i reunioni. Jedan od motiva je bio ne samo izvući nešto iz zaborava, nego potaći nove bendove u sličnom stilu. Dosta je vremena prošlo od njega, sada je i on vjerojatno zaboravljen, ali drago mi je da se je sa ovim 7'' desilo upravo to, kako sam i zamišljao.

Sivi vinil i kombinacija boja na njemu me odmah podsjete na Corpus Delicti od U.B.R. ali i Candannati A Morte... od Negazione, dva legendarna 7'' koji su jako utjecali na mene i svojom estetikom. Da je ovo istinski kreativan diy pristup potvrđuje i omot u sitotisku i osam stranica rizografiranog bookleta. Na visoki standard pravog punk, mračnog apokaliptičnog arta smo navikli kod Doomtown, Bodež je unio odličan vizualni duh i ovdje.

Indikator B istoimena kaseta iz 2019'e mi je već bila jako zanimljiva, klaustrofobičan h/c punk koji je savršeno odgovarao i imenu benda. Poznavaoci ex yu horror kinematografije znati će na što mislim. U međuvremenu su članovi bili aktivni u mnogim drugim stvarima, a sada se je Indikator B vratio kao trio u malko drugačijoj postavi, iskusna zg hc ekipa koja itekako zna što radi.

Sami su opisali svoju glazbu kao inspiriranu ranim Quod Massacre i Niet, uopće lokalnim bendovima iz osamdesetih pod utjecajem drugog UK vala, starim finskim i poljskim HC zvukom. Već sam dodao U.B.R. na koji me isto podsjeća, pa i S.O.R. i slično, Solunski Front, osamdesete Zagreb Hardcore zvuk, ma da ne nabrajam, kome je još u srcu stari ex yu hc trebao bi ovo prepoznati.

Za produkciju se je opet pobrinuo Nikša, naravno sve odgovara ovakvom bendu. Bubanj je straight forward, prodoran i za pogo, gitarski oštri rifovi i jednostavni ali zarazni aranžmani, a vokal ima ono nešto kada se textovi pamte, baš kako se to i prije radilo. Samim tim zvuče itekako prisutni u ovom vremenu. Ustvari je ovo pravo osvježenje na sceni koje je odmah privuklo pažnju underground ekipe. Dobri textovi, nema jeftinog popovanja, onaj gorak ton opisivanja svih naših vječnih zabluda, sa direktnom, mračnom poetikom koja je isto bila jedna od jačih strana osamdesetih, a eto jednako je istinita i danas. Možda je sada popularniji nešto humorističniji ili lakši pristup, ali ovo je ono što meni hardcore punk oduvijek znači.

Četiri nove punk as fuck himne, energično i uvjerljivo, pun pogodak. Hardcore osamdesetih nije uspio provesti deratizaciju društva, neće ni ovo, ali nama ipak nešto znači, ne ostaje nam drugo nego da idemo i dalje po svom, bez iluzija i bez predaje. Ovo je taj zvuk.

Alambrada - Ríos De Sangre - mini LP

Alambrada - Ríos De Sangre - mini LP

12 inča na 45 okretaja, samo to navješćuje pravi hardcore. Lijepi crveni vinil, bome poslastica. Cover i insert su onaj stari politički punk art, u južnoameričkom anti imperijalističkom duhu. Volio sam takve stvari, uvijek su imale dodatnu dozu gorčine i žestine.

Alambarda pripada sada vrlo aktivnoj sceni iz Bogote, Kolumbija. Izdavači su kolumbijski Fuerza Ingobernable i zagrebačka Autsajder Produkcija, pod-label Doomtown Records. Doomtown je razvio dobru suradnju sa ekipom iz Bogote, ovo im nije jedino takvo izdanje. Koliko je ozbiljno sve skupa govori i to da je u sklopu turneje Alambrada odsvirala i promociju albuma u Zagrebu. Članovi su i u drugim kolumbijskim bendovima, diy hardcore ne staje.

12 brzih pjesama, uspoređeno sa old school Amerima poput Koro, Deep Wound, njihovim starim medelinskim komšijama HP.HC, sa dozom energije slične talijanskim bendovima. Dobar opis od strane izdavača. Fast and furious latino thrash punk, ima izmjena ritma, nije sve ravno, iako je napadački. Na gitarama uz agresivne rifove ima i malo mračnijih pa i melodičnijih dionica. Vokal je dosta visok, ljuto razumljiv i ne sasvim vrišteći. Sve skupa ima kaotičnost ali je i svirački tight, sama produkcija je sirovija ali i dovoljno čista da svi elementi dođu do izražaja.

Vrlo catchy i uzbudljivo, divlje je i opojno. Svi koji vole old school hardcore, sjeverno i južno američki, ovaj bend ima taj pristup. Talijanske i južno europske asocijacije su još više učinile ovo zanimljivim. Sa druge strane, ne zvuči izgubljeno u starom vremenu, ima i neki sadašnji hardcore punk duh. Izražava i svježinu današnjih generacija, i sasvim sigurno nadilazi sve regionalne podjele. Baš onako tradicionalno a sa svojim autentičnim, svježim zvukom. Nije na silu, prenametljivo, jednostavno je to što je.

Da zaključim, odličan album i mislim da nisam jedini koji tako misli. Ovo je sasvim novo izdanje, ali požurite se nabaviti svoju kopiju od Doomtown Records, ove ploče brzo bi mogle otići! Ja svoju idem opet zavrtjeti. Hvala Autsajder Produkciji i Doomtown Records što nas drže u toku, bomba.

Sphinx - Aggressions - kaseta

Sphinx - Aggressions - kaseta

Teutonic Thrash, zapravo. Black / Speed trio koji je aktivan sa izdanjima od 2017'e, ovo je njihov kasetni EP iz 2022. Bila mi se pružila prilika da uzmem za moj distro u trejdu sa Destruktion Records. Ako nešto zaslužuje recenziju u pravom fizičkom fanzinu onda je to ovo. Ipak evo od mene ovako, od prave domaće old school metal scene i nije ostalo mnogo, da je drugačije ovo bi planulo, ali baš i nije tako, zato Švabe ne odstupaju, ni milimetra. Dosta ih se poziva na old school, i stara imena sa povratkom korijenima u modernoj produkciju, ipak nisu to. Sphinx je ovdje razbio, metal metalcima!

Sve je ovdje, žestina i agresija, podmuklost i mrak, prljavština bez šminke i šećera. Pet stvari, možda i najbolji moment u njihovoj inače odličnoj i krajnje dosljednoj diskografiji. Dobre su pjesme, rifovi trgaju meso na živo, bubanj zvuči divlje, kao pravi bubanj, a vokal izvlači ogorčenje iz dna undergrounda. Jednostavno, švabski Thrash Metal točno onakav kakav je bio sredinom osamdesetih. Nemam šta pametovati, kapa dolje rogovi gore, jedna od najboljih kaseta koju sam čuo u zadnje vrijeme. Online se može naći samo jedna pjesma Prohibitions, koja jasno daje do znanja šta je ovo, i ostale četiri su ista priča. Izdvojio bi Nutzlos zbog vokala na njemačkom, što još više pojačava tu staru atmosferu i bijesan pristup, ali svaka je bomba. Ostaje definitivno u uhu. Nema puno promjena, čisti ljuti metal non stop.

Destruktion Records je odradio kasetu, vinil i CD je na Diabolic Might Records. Kod nas Sphinx distribuira i Black Steel Worship gdje je mislim i prijašnji jednako manijakalan album Deathstroke nabavljiv na kaseti. Upravo im je izišao i novi album, nema odstupanja, to je to. Ako je nešto od novijeg blizu klasiku poput Southern Cross Ripper od Trench Hell, onda je to svojom uvjerljivošću ovo. I taj minimalistički omot, gadno kako i treba da bude.