Renesansa - Ode - kaseta

Renesansa - Ode - kaseta

Novi one man band iz Rijeke, poznate kao starijeg cetra domaćeg Black Metala. Renesansa je nešto experimentalniji pristup istome. Po omotu kasete i imenu bi pomislio da je u pitanju više tradicionalni melodičniji zvuk, ali ovo je vrlo unikatan i izazovniji album.

Nakon elektronske uvodne kompozicije sa trance karakteristikama, koja ima melodija, prelazi u gitarski orijentiran Black / Death sa agresivnim, monumentalnim industrial ritmovima. Gitarski dosta izazovno, pa i vrlo nemilosrdno. Čista elektronika se opet pojavljuje, tim svojim čišćim digitalnim zvukom je u kontrastu sa gitarski orijentiranim dijelom albuma, jer gitare imaju prljaviji, raw ton, ali sve ipak dosta povezuje industrial pounding ritam. Apokaliptičan i bizaran sklop.

Vokal recitativno surov, dok sami textovi imaju i poetski, pa i okultno pogani koncept, a nalaze se i na omotu kasete. Sve u svemu jedan eklektičan pristup, balansirajući između gotovo primitivne brutalnosti i progresivnijih tendencija, sa izraženim i elektronskim elementom. Danas kada je sve postalo dosta predvidljivo u svim glazbenim stilovima, ovakav osobniji pristup ima svoju snagu, te odmah kao debut predstavlja Renesansu kao zanimljiv projekt. Veliki plus za samostalno izdavanje kasete, ima nade za domaći metal underground.

Pepel - Lord Of The Abyss - kaseta

Pepel - Lord Of The Abyss - kaseta

Zvona, tamni akustični intro, a onda kreće Black Metal marš. Zagrebački muzičar i vokal iz Varaždina, poznati i iz drugih bendova i projekata. Pepel je sa ovim debut albumom sa razlogom skrenuo pažnju na sebe. Iako na prvu ima i nešto parody duha, zapravo kod slušanja se ovo potvrđuje kao usudio bi se reći nadprosječno dobar domaći metal.

Melodičan pristup, ali ne bezopasan, ona tamna melankolično herojska Black Metal atmosfera. Kucani bubanj vrlo dobro uklopljen, ima i dobrih synth dionica, pomalo na gotiku, ali prije svega pravi gitarski album, rifovi dolaze do izražaja i nose ovaj album. Vokal efektan, isto sasvim blekerski. Iako je ovo kućna produkcija, ja nemam zamjerki, i bolje nego mnoge snimke iz fensi studija. Nije posebno raw, ali nije ni sterilan moderni metal. Prevladava mid tempo, onako na pagan, pa i sporiji ritam, u atmosferičnom stilu. Uspješno uhvaćen morbidno romantični mrak, a i dovoljno agresivno. Black Metal se svjesno koristi monotonijom, da bi dobio meditativni ugođaj, i ovdje toga ima, sa ipak dovoljno ideja i emocija. Album ima i epsku, osmišljenu naraciju, kao i himne koje se ističu.

Tko voli dobar melodični Black Metal, koji je još uvijek i underground, uronjen u pravu tamu, Lord Of The Abyss je upravo to. Sama kaseta je old school underground, ništa pompozno, ja volim tako, to i je kako su se radile demo kasete. Pepel već najavljuje nove snimke i neke glazbene promjene u stilu, ovaj debut album je u svakom slučaju iznenađujuće siguran u sebe za stil koji predstavlja.

Disbaja - Impulse Slaves - kaseta

Disbaja - Impulse Slaves - kaseta

Povratak Disbaje na scenu je okrunjen i odličnom kasetom kakvu zaslužuje jedan ovakav album.

Od prvih snimaka 2018'e Disbaja je jedan od rijetkih ovdašnjih bendova koji je ostao vjeran nekada na ovim prostorima vrlo aktivnom crust punk zvuku. Jaki hardcore punk utjecaj na tragu d-beat vožnje, UK i švedske škole, sa dobrom dozom old school extreme metala. Prolazili su kroz razne faze ali osnova je ta.

Novi album su snimili kao trio, jedna od novih karakteristika je kombiniranje dva vokala, koje svemu daje vrlo guturalan ton i pri čemu je izbjegnuta jednoličnost. Započinje sa uvodom koji ima i harsh synth elemenata, da bi se prirodno razvio u spoj hardcore punk energije i catchy thrash agresije sa tamnijom death atmosferom i težinom. Samo to je meni odlična kombinacija, ali ono što je najbitnije u ovakvoj glazbi su rifovi, a njih ima, i oni u cijeloj toj kombinaciji daju pjesmama prepoznatljivost. Ritam siguran u sebe i u bržim i u mid-tempo dijelovima, sve na mjestu. Spomenuh catchy ton, pjesme imaju i nekako epski prizvuk koliko god bile direktne, brutalne, ostaju mi u uhu, hardcore himne. Nakon nešto stanke i izmjena postave, pravo uvjerljiv povratak i meni do sada najbolje od Disbaje.

Za pun pogodak se je pobrinula i produkcija, je modernija i ja tu znam zanovijetati ali ovome nemam što zamjeriti, zvuči živo, moćno, ne previše ušminkano iako nije ni lo fi sirova. Sve spomenute elemente je uspjela zabilježiti u skroz efektnom obliku. Album završava sa dužim spoken wordom, dajući još jednom do znanja koliko su bendu bitni i stavovi koje izražava. Kao i u produkciji i u art dijelu sudjeluje više majstora, tako da i vizualno omot kasete ima svoju priču. Svaka čast, ovakav stil je možda sada kod nas rijedak ali sa Disbajom ne stagnira.

Domaće Crnilo Records izdanje, imam par komada kasete na mom Olden Sonorities distru, pa koga zanima može se javiti i meni.

Vipera - Praxis - kaseta

Vipera - Praxis - kaseta

Drugi, novi kasetni EP. R'n'R crust pohod se nastavlja. Nešto promijenjena postava, ali pristup je isti, fuck the world, hail the underworld.

Sa Underworldom počinju napad a i nastavljaju žestoko, samo naprijed kroz Dust And Rust. Iako idejno svjestan bend i rokerska neobuzdanost naravno ima svoju obaveznu apoteozu ovdje. Right To Ride obrada Amebixa to još samo potvrđuje. Pjesma koja savršeno objašnjava stil kojeg se drži Vipera. Pravi Rock'n'Roll sa dna i za dno. Četvrta i zadnja himna je Conspiracy, gdje sijeku sva trendi mudrovanja i vračaju se na korijen, a to je vječni neprijatelj punka, država i kapitalizam bez mistifikacije.

Ovu postavu sam uhvatio i uživo, trio koji i tako daje do znanja koliko vole Motörhead. Kaseta je izdana opet u suradnji sa londonskim Godzilla Records, obavezni dizajn sa ukusom i dodirom okultne simbolike. Drugi ujed zmije i nova doza gorkoga otrova, bez sterilizacije.

Vipera se potvrdila kao bend koji iako u okvirima rokerske tradicije i anarcho ideja ima i svoju priču koje se dosljedno drži. Novo poglavlje, stara borba, jer od ulice se ne može pobjeći.

Vipera - Nest Of Vipers - kaseta

Vipera - Nest Of Vipers - kaseta

ZG baziran rock'n'roll crust punk, njihov prvi EP, zakon kaseta.

Nema lutanja, odmah debutom se daje do znanja kakav je ovo bend. Prljavi, moćni R'n'R na nasljeđu Motörhead, ali ono što ga razlikuje od mnogih sličnih bendova su i jasno izraženi anarcho korijeni, tipa stari Amebix. Ništa čudno, ali ipak jedan svoj pristup.

Već prvom pjesmom Lioness započinje epska borba, bend je aktivan i sa estetski zanimljivim video spotovima, ovu pjesmu možete u tom aranžmanu pronaći na YT. Slijedi u istom ritmu La Belle Rebelle, a onda nastavljaju sa obradom klasika od Axegrinder. Još jedna njihova himna Spectacle, koja isto ima i svoju video verziju, nastavlja pravi rokerski obračun sa modernim bogovima kapitala. I za kraj, obrade pjesme koju je pjevala Josipa Lisac, tempo postaje sporiji i teži, u stilu Motörhead sporijih "power balada". Zaokružena cjelina u ovih pet pjesama, vrlo ozbiljan kasetni EP, koji ima R'n'R ton ali i onaj mračniji.

Sama kaseta je odlično, minimalno ali efektno dizajnirana. Popis pjesama i na tijelu kasete mu daje fini vintage touch, iako ovo ne pokušava biti retro, tu je sada i ovdje. Zanimljiv je detalj što ime benda se piše u logu i dodatno na japanskom, a prisutna je i okultno pogana estetika. Izdavaći su zajedno njemački label Kellerassel Records i UK label Godzilla Records, bend je i koncertno dio svjetske punk scene.

Disznótor - Demo - kaseta

Disznótor - Demo - kaseta

Nedavno je bio odličan Koridor / Kpax! gig kod nas u Požegu. Mandu u zadnje vrijeme češće srećem pa smo se dotakli i ovog benda u kojem je on na vokalu. Svidio mi se demo na bandcamp stranici, i Manda mi odmah kada je to čuo dao i kasetu. Izdanje je pravi DIY, kućno presnimavanje i sa eye catchy kasetom i omotom na kojemu su photo kolaž i textovi. Art mi je isto zakon, njegov je autor Scott Flavin. Ima pomalo bizaran, outsider izgled, i tu počinje i priča o zvuku Disznótor dema.

Ovo je hardcore punk i to vrlo originalan. Zbog vokala i pokojeg singalonga na momente daje do znanja da je iz iste scene kao i Kpax!, ima te punk himničnosti, ali i znatno drugačijih elemenata. Beograd je poznat po youth crew i straight edge zvuku, ovdje se osjeti to nasljeđe. Dobar pankerski pristup tome, mid tempo stomping brejkovi a kad se ubrza ima i onaj explozivni pogo thrash zamah, bubnjevi ne kompliciraju, ali su vrlo dinamični i efektni. Ja nisam expert za sve pravce u koje se je razvijao youth crew zvuk, tako da ne mogu posebno isticati neka imena.

Ono što je ovdje izraženo su i atmosferičnije gitare, rifovi nisu uvijek basic, ima svega. Bas nabrijan i prljav, sve skupa odličan spoj beskompromisne hardcore energije i momenata koji idu u catchy smjer, kao i u experimentalniji, mračniji pristup. Svemu još posebnu dozu autentičnosti daje to što su textovi na srpskom. Većina je relativno sličnih bendova na engleskom, meni ovako odlično funkcionira, ima ono nešto što osjetim. Također je i dosta sirovo snimljeno, nema šminkanja, svi elementi prirodno dolaze do izražaja. Taj gritty ton mi odmah uđe u uho. Ovo uopće ne zvuči "američki", kao kloniranje, ima tu svoju boju. Definitivno demo koji nije monoton. Mid tempo nabijanja i vožnje, tuka tuka agresija, pravi punk rock, primitivno, pa muzikalno, pa skroz u psiho atmosfere, sve jedno drugo dobro nadograđuje. Mandin vokal je ovdje isto jako bitan, ima nešto više eha, svejedno ostaje skroz direktan.

Prva liga kaseta, hardcore punk, zapravo, a ima experimentalnosti i osobnoga. Tko voli mračniji a agresivan h/c neka provjeri. Sretno ekipi sa bendom, ovo je strašan debut.

Krayat - За закуска параноя, За вечеря какво? - 7''

Krayat - За закуска параноя, За вечеря какво? - 7''

Još jedan seven incher u izdanju Autsajder Produkcije, label koji zna šta je hardcore zvuk.

Krayat je bend sa vokalom na bugarskom, ostali muzičari su iz Grčke, a stacioniran je u Berlinu. Svirao je i po ovim prostorima. Za doručak paranoja, za večeru što? je prijevod imena EP'a. Takva je i atmosfera, ljuti hardcore punk sa dozom tjeskobe.

Grčko i bugarsko punk nasljeđe se osjeti, ima tu i metaliziranosti pa su već uspoređivani i sa III. Kategorija, sa čime bi se složio. Vrlo dobre četiri pjesme, d-beat na bubnju je čest, dosta me podsjećaju i na devedesete istočnoeuropske crusty h/c bendove. Imaju i energiju i taj tamniji ton, zapravo imaju svoj zvuk, što je itekako bitno, jako uvjerljivo.

Vokal grub, na rubu bijesa i očaja, agresivan. Gitarski ima dobrih finti, uz straight forward hardcore su fino složeni i atmosferičniji momenti, bas isto savršeno uklopljen. Produkcija old school, sve se dobro čuje bez da postaje sterilna, tu je i dovoljna doza sirovosti, to je to. Zakon 7'', uspijevaju biti i catchy bez da to postane jeftina sladunjavost, hardcore punk kakav i treba biti.

Sviđa mi se i omot, ima dušu, ne pokušava biti moderno prelijep što i ne paše uz hardcore punk, ovako se oslikava ono o čemu bend govori kao i sam zvuk. Stražnji okvir ima i medieval stila, isto se uklapa u tu ukletost. Unutarnji omot donosi i textove sa prijevodom na engleski, a uz sve ide i poster.

Hardcore, žestok ali ne prebrz, nadopunjen kombinacijom metaliziranosti i mraka, ona stara punk gorčina. Sa Autsajder Produkcijom nema greške.

State Manufactured Terror - The US Government Is A Kleptocratic Doomsday Cult - 7"

State Manufactured Terror - The US Government Is A Kleptocratic Doomsday Cult - 7"

Noviji bend iz New Yorka, predstavnik mlađe crust punk scene koji je već skrenuo na sebe pažnju 2023'e sa surovim demo prvijencem. Isti zvuk savršeno nastavljaju i ovdje, a Autsajder Produkcija opet ubada u sridu.

Sirovi i nasilni heavy crust, bučan i kaotičan, na tragu najranijih Prophecy Of Doom, Deviated Instinct, Napalm Death, Hellbastard, Atavistic, onaj moment gdje se stenchcore i proto grindcore dodiruju, primitivna metaliziranost na ultra punk način. Vokal nije growl već rani anarcho punk krik očaja i to odlično funkcionira, ide na same anarcho punk hardcore korijene, dodiruje se i ranih Disorder, ili japanske škole punk buke poput Confuse. Zapravo me ovo najviše podsjeća na japansku scenu izraslu devedesetih oko All Crusties Spending Loud Night festa, baš nešto što je kao točno za to. Beskompromisna crasher crust distorzija i divljaštvo spojeno sa težinom i apokaliptičnošću Zoe i sličnog. Upadne i koji media sample, sve u svemu, vrhunska kakofonija!

Rukom urađene ilustracije i text na omotu i insertu svemu daju onaj diy punk duh na koji sam se navikao od osamdesetih pa kroz za to najplodnije devedesete, doba kada su 7'' vinili vladali u panku dok su drugi bili odustali od njih. Naravno srednji vijek / tribal kaotična, prljava estetika, pomiješana sa modernim kazalištem apsurda, kao još jedan obavezni dio ovoga pristupa. Iza efektne estetike stoji Wombat, nema šta, sve izgleda i zvuči kao iz pakla. Podsjeća me i na veličanstvena vremena Squat Or Rot / ABC No Rio New York scene.

Brutalan EP za apokaliptična vremena, Autsajder Produkcija je nezaobilazni dio današnje svjetske diy hardcore scene. Moj vinil je crni, a rađena je i ograničena tiraža močvarno zelenih.

Atomski Rat - Nekro San - LP

Atomski Rat - Nekro San - LP

Opet velika 12" ploča na 45 okretaja, savršen format za h/c album. O samom albumu smo dosta u intervjuu sa Atomskim Ratom, evo da ga ja sa kašnjenjem ali ipak recenziram, zaslužuje to.

Atomski Rat slušam od njihovih početaka 2010'e, i surađivali smo na više načina, bend je nastao u Šidu, sada malo i raštrkani ali ista ta prijateljska underground priča. U tom periodu do 2015'e su snimili dosta materijala, sve sa sirovim i surovim diy zvukom na bučnoj strani, osamdesete ex yu i finski hardcore punk, devedesete crust zvuk, sa autentičnim pristupom dvije tisućitih. Nakon pauze snimaju ovaj LP koji je donio i neke promjene u zvuku.

I dalje je to ta osnova, ali nije više toliko ekstremno i noise, kako zbog razrađenije svirke tako i čišćeg zvuka. Mislim da je materijalu analogni tretman jako koristio. Digitalno mi je bio možda i malko previše čist, ali ovako je to to, definitivno ga treba poslušati sa vinila. Taj ipak čišći, manje bučan pristup produkciji je prebacio i pažnju na samu svirku. Na albumu je stari vokal Bojan, a Miler koji je ovdje druga gitara je u međuvremenu postao novi vokal. Bojan je bio jedan od najextremnijih punk vokala na ovim prostorima i to je ovdje zadržao. Svirka je uglavnom straight forward hardcore sa metaliziranijim thrashcrust duhom, razrađeno da ne upadne u zamku jednoličnosti, ali ne gubi svoju primitivnu punk suštinu.

Ne mogu sad stavljati neka imena, zvuči kao to i to, ovo je prava stara škola, kada bendovi nisu izmišljali toplu vodu ali su imali neki svoj pristup i identitet. Zadnja stvar je malko i melodičnija, gdje ne dominira brzina, što je dobro pankerskije zatvaranje nakon zanimljivog rifovanja kroz bezkompromisne hardcore pa i grind ritmove.

Upečatljiv omot, plus insert sa kratkim, gorkim i mračnim textovima, sve u duhu punk estetike ružnog, izdavači Terminal Records iz Grčke i Angry Voice Records iz Njemačke. Nezaobilazna hardcore ploča za sve koji još naginju na crust a mogu je poslušati i drugi sa punk i metal strane. Biti će zanimljivo pratiti kako će se dalje razvijati. Dogovoren je konačno i nastup kod nas u Požegi, što ono kažu - stay tuned.

Parole 80 - Trauma - 7''

Parole 80 - Trauma 7''

Oi! bend iz Beča, jasno sa ljudima sa ovih prostora, koji su i vrlo aktivni na sceni tamo. Meni se svidio od prvog dema 2020, koji me podsjetio na rani Fakofbolan i stare demose kada je produkcija bila prljavija i samim tim je mogla uhvatiti pravu sirovost ulice. U međuvremenu su imali i singl u istom stilu. Ovo je novi, upravo izdan 7'', izdavač je isto bečki Contergan Punk.

Omot je u vrlo tamnom tonu, sve je diy totalka, tu su textovi, fotka, cut and paste, prljavija a sa stilom estetika. Na samoj ploči nema nikakvih podataka ali zato su mi super detalji na papirnatoj košuljici. Iako tamnija atmosfera omota ovo nije sada popularan Oi! / post punk mix, već totalna ojčina. Ipak tamni ton daje do znanja da ovo nije ni kod nas malo šire popularan onaj kao veseliji "duhoviti" punk.

Kratke, jasne stvari, ljute i bez šminke, jednostavne a hitoidne melodije uz singalong na refrenima, odsvirano i snimljeno žestoko. Isto na tragu ranog Fakofbolan, ipak i malo agresivniji, siroviji, grublji. Većinu stvari znam od prije, sada snimljene još čvršće i direktnije za vinil. Za pojačat do ibera! Ima devedesete elemenata definitivno, i textualno je u tom total underground duhu, nemilosrdni u svom punk as fuck obračunu. Možda više nisam tako duboko u politici, sve mi se jednako zgadilo, ali ako ću slušati pravi Oi!, to je ovo. Hvala ekipi što mi je poslala 7'', još jedan vrhunski ovogodišnji vinil. Nemam šta puno pametovati, šest bijesnih a catchy himni, pogo zagarantiran.