Ereshkigal / Xerión – Mortem / Lamento Luminescente - Split LP

Ereshkigal / Xerión – Mortem / Lamento Luminescente - Split LP

Black Metal. Od oba benda imam i drugih izdanja za Nigra Mors, label iza kojega stoji Nocturno iz Xerión. I ovaj Split LP je izišao za Nigra Mors, a CD i kasetnu verziju je odradio Azermedoth Records iza kojega stoje Ereshkigal.

Meksički Ereshkigal je ovdje sa tri himne, straight forward Black Metal u norveškom stilu. Melodično, mračno i agresivno, tko voli taj stil, to je to. Bend koji radi od sredine devedesetih, aktivni i kroz mnoge druge projekte, veterani. Produkcija je profi, svirka tight. Nije daleko ni od Švedske i Finske, Skandinavija je postavile standarde toga zvuka i Ereshkigal se strogo drži True formule. Sve sa mjerom, nije primitiva ali nema ni iznenađenja. Nemam šta pametovati, ovo je BM za nas kojima nikad dosta toga zvuka u svom čistom obliku.

Xerión radi od ranih dvije tisućitih a njihov album Nocturnal Misantropia je među inspiracijama koje su utjecale na to da i sam počnem svirati Black Metal. Iako Xerión često koristi ritam mašinu ovdje je bubnjeve odsvirao član Ereshkigal. Pet kompozicija gdje se izmjenjuje isto BM kako su ga patentirali Norvežani, ali i vrlo jaki folk elementi. Svoju glazbu zovu Metal Galaico Extremo, Galicija je autonomna zajednica u Španjolskoj sa vrlo starom i bogatom poviješću, Xerión drži i tu tradiciju živom. Odlična kombinacija i predivne epske melankolične melodije.

Uz cover ide i insert, limitirano na 150 vinila, ako nekoga zanima može se nabaviti preko moje Worship The Abyss distribucije.

DDR - The Morning Grey - kaseta

DDR - The Morning Grey - kaseta

DDR mi je bio odličan na demu prije ovoga, i prvi album je to potvrdio. ZG post punk / punk rock. Dosta je i melodično, sa garage produkcijom to dobiva fini pokrov melankolije koja je i catchy.

Samo ime DDR odiše onim socijalističkim sivilom, a to mi i glazba ima, nostalgija u zvuku definitivno. Svenov omot isto hvata tu ljepotu urbane otuđenosti, bend koji ima kompletnu priču. Ne znam sa čime bi točno usporedio DDR, još jedan bend koji meni uspijeva u ovom post punk boomu uhvatiti svoj autentični stil.

Pošto su textovi na engleskom ovo mi ima i onaj rani indie štih, kad su neki h/c bendovi smirili glazbu ali zadržali diy duh. Tome dojmu pridonose i poneki dijelovi gdje muški vokal nadopunjuje odličan vodeći, nekako nihilistički depresivan ženski, jer onda sve dobiva i Hüsker Dü prizvuk. DDR je emocionalan bend, ali ne pretjeruje, sve mi još ima i onu jednostavnu punk oporost, nije zaslađeno. Dovoljno živa, up beat urbana depresija koja mi ni momenta ne ode u monotoniju, jer dobre su pjesme.

Prava samoizdata kaseta, umnožena kućno, sa stilom artsy dizajn i hrapaviji, vjerujem reciklirani papir, koji daje još više organskoga štiha svemu. Pokrala se i greškica u redoslijedu pjesama pa je uključen i mali insert sa ispravkom, što samo još više pojačava taj DIY duh. Sve skupa, od same glazbe do fizičkog dijela ima atmosferu.

DDR je nedavno na svoj BC stavio i teaser za novi album, koji mi na prvu zvuči kao i malo življi nastavak ovog nenametljivog ali meni opojnog albuma.

Buzzsaw - Lead To The Head - kaseta

Buzzsaw - Lead To The Head - kaseta

Novije Black Steel Worship izdanje. Bend navodi Split kao svoje odredište, materijal je snimljen u prostoriji za probe, mix i mastering odrađeni u Sinju. Stilski baš Black Steel Worship škola, gadni Speed Metal, divlji Thrash na first wave Black način sa zdravom dozom Punk boleštine.

Već sam old school cover art objašnjava da ovo ide na primarnu true metal destrukciju, a nakon pet svojih završavaju sa Outbreak Of Evil od Sodoma. Buzzsaw bez problema hvataju ono na što i ciljaju, agresiju i prljavštinu, skroz uvjerljivo, old school se ne oponaša, ili ga imaš ili nemaš.

Poneki dobar, primitivni headbanging mid tempo ali prevladava brzina, nemilosrdni d-beat, nekada upadne i blast beat mahnitanje. Vokal ima tamni, ljuti zli thrash ton, nekad bliži guturalnom nekada ode i u atmosferični krik, uvijek prisutna mržnja, a sve osim jedne je na engleskom. Rifovi su kakvi i trebaju biti, dovoljno i gadni i catchy, nema odstupanja od zadanog, nađe se i solacija za pošteno bušenje uha. Sodom obrada ubija.

Tko voli stari švabski, južnoamerički, balkanski Thrash, ovo ide pod obavezno, odlična kaseta, crusty, pogani, krvožedni Speed Metal masakr. Tko od metala očekuje modernu šminku neka preskoči, onako live sirovo je, što još više pojačava true metal dojam. Beskompromisno, nema sladunjavih elemenata za metal učiniti bližim širim masama. Buzzsaw sa ovim debut demom udara direkt u glavu. Underground Metal Punk manijaci, ovo je za vas.

Na omotu su i textovi, naravno brutalni mrak i nasilje, malo morbidnog humora u jedinoj na hrvatskom. Također sadrži fotke, a uz sve ide i naljepnica, 66 komada tiraža kasete. Bravo za Buzzsaw, bravo za Black Steel Worship, pravi ulični metal kod nas još nije mrtav, i te kako je opasan. Kasetu imam i ja na distribuciji.

Aligrindtor - Intervju

Aligrindtor je bend koji uporna gura totalni grindcore zvuk i priču i u ova vremena kada grind i extremna glazba ipak nisu toliko prisutni kod nas kao nekada. Sa Ilićem sam u kontaktu već dosta vremena, Aligrindtor je odličan duo, Mitja je isto stari znanac, pa da ne dužim, Ilić je odgovorio na moja pitanja. Također hvala SubSite za fotke.

Aligrindtor je več duže vrijeme aktivan, nešto više o bendu kroz sve to vrijeme i samim izdanjima? Kako je krenulo, i kakva je sada situacija?

Bok Kktz! Sve je krenulo negdje na jesen 2016., ja sam razmišljao o nekakvom novom projektu, jer sve u čemu sam do tada bio je nekako stagniralo.
Našao sam se sa Borisom, s kojim sam svirao u Clouds of Cancer na cugi i bezveze smo blebetali o svemu i svačemu te smo tako došli na temu kako bi dobro bilo napraviti nešto novo inspirirano bendovima: Agathocles, Archagathus, Rot...

Nedugo nakon početka sviranja snimamo prvi Aligrindtor u Studiu Depth kod Filipa, nakon toga smo odlučili da nam je vrijeme da uzmemo neku garažu u rentu.
Garaža nam je bila sve u tome periodu dok je trajala, to je bilo mjesto za probe, snimanja, izlaske...
Na jesen 2018. Boris se seli u London, što je meni osobno jako teško palo, jer ne da nemam bubnjara nego sam ostao bez odličnog prijatelja (bez obzira na udaljenost čujemo se često i viđamo se par puta godišnje).

Par mjeseci nakon Borisovog odlaska dobio sam ponudu da Mitja svira bubanj, na što sam odmah pristao jer smo godinama svirali skupa i znali smo kako dišemo.
Trenutno radimo na novim stvarima, vježbamo stare i pripremamo se za Chimpy Fest u Londonu!

Bendovi od dva člana i nisu tako česti, meni je to odlično kod vas, prava beskompromisnost, koliko je različito ili slično od drugih svirati u takvome bendu?

Krenuli smo kao dvojac jer nismo imali nikakvog gitaristu na pameti, pa smo nakon nekog vremena shvatili koliko dobro funkcioniramo tako, vrlo jednostavno može ili ne može.
Stvar kod bendova sa više članova je ta što većinom netko nešto ne može ili mu nešto ne odgovara pa je ponekad teško naći zajednički jezik.
Kod Aligrindtora ne bih nikad dirao strukturu benda, volio bih da ostane dvojac. Plus za koncert nam je dovoljan mali auto!

Grindcore scena je u Hrvatskoj nekada bila vrlo aktivna, ali već neko vrijeme mnogi stariji bendovi nisu aktivni, stvarno mi drago da vi nastavljate to, grindcore vam je očigledno stvarno bitan, zašto?

Grindcore nam je jedna velika ljubav, nije nam smetalo što scena za takvo nešto baš i ne postoji, nego nam je dala još više inspiracije i motivacije da peglamo.
Obožavamo taj žanr jer je jednostavan, agresivan, bez kompromisa, ogroman i zapravo pun slobode za raditi što poželiš.
Plan za budućnost sa Swamp Noise Bookingom da napravimo koliko toliko aktivnu grindcore scenu u Zagrebu.
Jedinstvo, prijateljstvo, snaga.

Ekipa oko grindcore i noise zvuka je i mali diy kolektiv u Zagrebu, više projekata, Swamp Noise Records, etc... Baš si slavio rođendan na jednom takvom gigu i okupljanju, nešto više o tome?

Ima puno više projekata nego što ima ljudi koji bi to svirali, nešto kao što je bilo i kod vas u Požegi, sve bendove takvog žanra možeš strpati u jedan kombi!
Čuki koji vodi Swamp Noise Records ima hrpetinu projekata, ne može se to niti popratiti sve haha.
Sve što je pod Swamp Noise Recordsom je uglavnom djelo od 4, 5 istih ljudi. Tu su bendovi poput: MUP Destroyer, HoH, Spice Melange, JožaManolić, Autoagresija, Crash Test Horrors, Decom- Posers te uvijek zaluta neki novi projekt. Čuki, Juraj i ja smo "oformili" Swamp Noise Booking u cilju promicanja ekstremne glazbe na našem prostoru.

Koncert koji je pao na moj rođendan je bio fenomenalan. Slovačke legende noisegrinda Sedem Minut Strachu, češki sam svoj majstor harshnoisa Usnu?, mađarska gorenoise četvorka Attet, te od domaćih supportova prijatelji iz Pule Dropthehammer i Punji Death Trap i zagrebački Spice Melange i Aligrindtor.
Jednostavno odlično je bilo, glasno, bučno, odvratno, baš onako kako bi trebalo biti!

Disbaja je ponovo aktivna, Krlja, u kojoj je i Mitja od početaka, je nedavno svirala sa Disaffect i ostalima, koje je stanje sa ta dva benda?

S Disbajom smo odradili nedavno dva koncerta u Srbiji; Smederevo i Beograd skupa s bendom Kijamet, super koncerti. Također sviramo ove godine u Rijeci na Empeduja festu te u Županji na S.A.W.A festu.
Nove stvari su spremne za snimanje te čekamo termin u Studio Depth!

Krlja također marljivo radi, imamo više manje spremne sve stvari na novi album, koji nam je u planu snimiti ovo ljeto.
Nažalost smo morali otkazati S.A.W.A fest, ali sviramo na jesen u Londonu na Chimpy Festu sa bendovima poput P.L.F, Fuck The Facts, Whoresnation, Anti-System, Hiatus i mnogi drugi.
Koncert sa Disaffect / Vivere Merda / Wasserdicht / Pizda Materna / Human Host Body / Sranje koji se dogodio 26. travnja u klubu Gromka u Ljubljani je bio genijalan, totalna old school spika, svim bendovima kapa dolje, jedna odlična večer!

Svoj zvuk definirate kao mince grind, postava bas, vokal i bubanj spada i u power violence shemu, imate i toga. Meni je vaš zvuk i prepoznatljiv, koje bi bendove ipak istakao kao najveće utjecaje? Znam da pratiš i današnju grindcore scenu, nešto za izdvojiti po tvom ukusu?

Inspiracija za naš zvuk su nam bili Agathocles, Archagathus, Haggus, Mellow Harsher, ne mogu baš reći da zvučimo kao niti jedan od tih bendova ali to su nam nekakvi uzori bili.
Imali smo elemenata powerviolenca dosta u nekakvim počecima benda, no do danas se i naš zvuk dosta promijenio, isto kao i pjesme, zagrebali smo malo dublje u žanr i malo promijenili strukture pjesama, jer nam nije u cilju da sve zvuči isto ili slično. To se recimo može primijetiti na zadnjem split izdanju sa prijateljima iz francuske Civilan Thrower.

Današnja grindcore scena je nešto totalno suludo, rekao bih da Amerika tu prednjači, ali i sa ostalih strana kugle zemaljske dolaze super bendovi!
Neke novitete koji bih izdvojio koje i sam često slušam su: Sulfuric Cautrey, Morgue Breath, Vilmort, Casket Mush, Tunkio, Miasmatic Necrosis, Civilian Thrower, Shitbrains ...

Slao si mi vaša fizička izdanja, većina je na kasetama, što misliš o tom formatu? Nije više neophodan kao nekada ali ipak i dalje živi, pogotovo u undergroundu, za bučnije savršen, zar ne?

Meni je osobno format kazete savršen, cjenovno prihvatljiv a odradi svoje! Baš to, za buku odličan, ne može bolje!
Volio bih da jednog dana Aligrindtor zaživi i na vinylu , ali do tada svako izdanje ide na tape!

Imate više split izdanja, ove godine ste snimili i novo, takve stvari baš povezuju scenu, grind to oduvijek poštuje lokalno i internacionalno, kako obično dođe do takvih izdanja?

Ove godine je izašao split sa našim prijateljima iz benda Civilian Thrower, do toga splita je došlo tako da smo se vidjeli 2023. u Londonu na Chimpy Festu te se usmeno dogovorili kako bi bilo super da napravimo skupa izdanje!
Split sa Agathoclesom je nešto što se jednostavno moralo dogoditi, nisi grind bend ako nemaš split sa njima haha! Agathoclesu sam se javio preko maila te smo se u par dana uspjeli dogovoriti oko svega, mega respect za Jana i ekipu!
Split sa Američkim Hit-Run Drivers, baš kao i 3waysplit sa Ruskim Weedious Mincer te Američkim Disembowlerom (R.I.P Brandon) su se dogovorili preko društvenih mreža. Bio sam dosta u kontaktu sa Brandonom (R.I.P) koji je vodio Ill Faith records, također izbacio prvi Algrindtor na kazeti.
Split sa Decom-Posers je izišao pred Aligrindtor / Decom-Posers mini tour.
Split izdanja su nešto savršeno, odlično za promociju te za neka možda buduća prijateljstva!

The Year Of Fear je vaš full length album, nešto više o njemu?

Dosta smo radili na tom materijalu, rekao bih skoro dvije godine. Nažalost mislim da nije dovoljno popraćen, čisto iz razloga jer je u tome periodu izlazilo albuma na dnevnoj razini, ali kako god nama vrlo drago izdanje.
Snimili smo ga kod Filipa u Studiu Depth. Od kada smo izdali to izdanje, berem 10 pjesama se nalazi na svakoj setlisti za live svirke!
Na coveru albuma je radilo više ljudi, centralni dio koji je rukom nacrtao Nadan ( LGNJ Graphics) a kolaž pozadinu smo odradili moj dragi prijatelj i umjetnik Tomislav Hrastovec i ja.

Vaša izdanja prate i živopisni artovi, tko je zadužen za njih?

Ima tu raznih artista koji su nam radili, također ima i dosta toga što smo sami napravili.
Split sa Civilian Thrower smo uzeli rad od gore spomenutog Tomislava Hrastovca, koji jednostavno ubija taj svoj suludi stil! On je znači i radio kolaž za The Year of Fear.
Split sa Decom-Posers je moj crtež, dosta sam zadovoljan kako je ispao jer generalno ne crtam i nemam baš talenta za to.
Izdvojio bih još split sa Agathocles, taj cover je napravio Boris, koji iako ima puno potencijala i skillova ne voli raditi dizajnove.

Ima li još koji vaš projekt da nismo spomenuli? Mitja je aktivan i kao Techno / Gabber producent i DJ, koliko vam vremena oduzme sva ta buka, kako stižete?

Mitja je dosta aktivan sa svojim TekThrower i Teknobalism Soundsystemom, ali nam nije to neki faktor koji oduzima previše vremena, dvojica smo i sve se uspijemo dogovoriti.
Vremena za probe uvijek nađemo, ako je Mitja nešto više u tome, ja se malo fokusiram na neke druge stvari ili projekte.
Također ja znam nekada uletiti na bass u Heihaizi, što mi odgovara, jer je glazbeno totalno drugačije, ali opet je tu luda vibra i energija!

Par puta si se zaletio i kod nas u Požegu na gigove, ovdje ipak više nije hiperaktivno kao nekada, ali tvoje veze sa Požegom su stalne na razne načine, misliš da je i Požega ostavila traga na vaš zvuk?

Super mi je doći do vas na neke svirke, nije kao nekada ali je super, iskreno je.
Apsolutno! Mislim da ne postoji osoba u Hrvatskoj koja se barem malo nije oslonila na Požešku scenu.
Izdvojio bih Dislike, T.R.B.U.H., Fight Back.

Eto, slobodno dodaj još nešto ako sam zaboravio pitati ili želiš istači i sretno i dalje sa Aligrindtor.

Puno ti hvala na ovim pitanjima. Bilo mi je zadovoljstvo odgovarati. Nadam se da se vidimo nekad u budućnosti, a tko zna, možda padne i neka suradnja. Živio!

https://aligrindtor.bandcamp.com/album/aligrindtor

Nuclear Altar - Wasteland Filth - reh. demo

Snimili smo novi demo, sirovo i surovo sa probe. Par starijih stvari, nove čuvamo za kasnije snimanje, ali da ipak imamo nešto na BC u ovoj postavi. PŽ Old School Crust.

The Celetoids - Optic Nerve - kaseta

The Celetoids - Optic Nerve - kaseta

Mnogo je drugih bendova sa kojima je ovaj trio povezan, ali ukratko ekipa sa jakim garage rock i punk zaleđem. Trenutno su i u Neon Lies, Koridor, Mižerija, uvijek aktivni. Celetoids je garage punk, iskreno ja nisam baš expert na tom polju, ali ipak sam se susretao sa tim zvukom i cijenim ga.

Takvi su i uzori, stari punk i garage, pa do outsider garage revivala. Tu je i onaj moment gdje se garage rock i rani hc/punk zvuk susreću, kroz tu osvježenu, aktualnu prizmu. Tematski, ovo ide i u neke tzv teorije zavjere o korporacijama, tajnim službama i praćenju i experimeniranju sa ljudima i slično, malo viša matematika za mene. I to daje fini weird i bizarni element svemu, a i mjeru sadašnjosti iako svirački ne odstupaju od garage punk osnove.

Znači konceptualni EP, što i simbolički cover i prateći art odražavaju. Malko je tu i punk psihodelije, u zadnje vrijeme dosta prisutna kroz post punk boom, fino nadograđuje straight to the point garage punk zvuk. Uspijevaju uhvatiti taj američki garage pristup a da je i uk punk utjecaj prisutan, živo je i bez puno filozofije. Žestinom ne zaostaje ni za nekim muzički extremnijim stvarima, iako pretjerivanja nema. Outsider touch, neke na granici atonalnog dionice stvaraju atmosferu dok se punk rockerski usredotočeno obračunavaju sa modernim svijetom, kojeg smo svi htjeli ili ne dio. Vrlo garage punk, da tako napišem. Da tako bude se pobrinuo i Drsko Krađa sa produkcijom, ovo je underground, efektno bez fensi trikova. Vokal se ne razlikuje puno od onoga u Koridor, ali pošto je ovdje na engleskom, i ipak uz drugačiji pristup glazbi, ima i nešto drugačiji ugođaj.

Paranoje, moderna tehnika i neuljepšana stvarnost koja i nije baš nešto napredovala. Ono kada više i ne znamo da li smo tamo negdje daleko ili ustvari nazadujemo, da li smo svi krajnje povezani ili je svatko krajnje sam, sva ta pitanja koja ostaju dok gazimo dalje vođeni svatko svojim opsesijama, sužujući sav taj kaos u svoje male, hipnotičke tunele. Optic Nerve je dobar soundtrack za sve to. Četiri pjesme, paše uz taj omjer zahtjevnijeg i jednostavnog, sama kaseta po dokazanim Doomtown standardima, prozirno zelena mi baš extra detalj.