Wasserdicht, Koridor, Kpax!, Nuclear Altar - Prostor, Čakovec, 9. 3. 24 - Gig Report

Wasserdicht, Koridor, Kpax!, Nuclear Altar - Prostor, Čakovec, 9. 3. 24 - Gig Report

Možda je pomalo čudno pisati gig report za koncert na kojem sam i sam svirao, ali na kraju krajeva, zašto ne. Što se mene tiče savršen line up kojeg nam je bila čast biti dio. Ne idem više toliko okolo kao nekada, pa je bila i odlična prilika ponovo se naći sa starim prijateljima a i upoznati nove.

Možda smo očekivali i malko više ljudi, ali poklopilo se još nešto zanimljivih koncerata u isto vrijeme pa se vjerojatno i to odrazilo. Klub Prostor je ustvari poveći prostor, i ekipe je bilo dosta, manji klub bi bio prepun. Čak je i Požežana bilo malo više, kao nekada, kako nas koji smo došli iz Požege tako i onih koji su došli iz Zagreba. Neki stari prijatelji i prijateljice iz drugih bratskih gradova su isto došli, to je to, kako i treba biti.

O samoj svirci. Wasserdicht otvaraju, dakle odmah u glavu. Malo prije toga su svirali kod nas u Požegi, znao sam što da očekujem, old school hardcore, a ovdje su to dobrano potvrdili. Gušt ih je opet vidjeti na bini, kao da zastoja nikada nije ni bilo. Imali su šta svirati, dobre stare uz koje se i zapjevalo u prvim redovima, kao i one sa odličnoga novoga albuma. Njihov repertoar je ustvari dosta raznolik, varira u tempu, od pankerskog do grindcore, i ovdje su bome bili sigurni u sebe, nosili su. Zvuk je kao i svima bio pravo dobar.

Između bendova, mjuza klasika, hitovi od Petera do Zounds. Uz obavezno druženje unutra i vani. Nastup započinju Kpax! iz Beograda. Sa njima sam dijelio i mali distro stol, hvala svima što su podržali. Kpax! je nešto noviji bend ali ekipa nije početnička, slušao ih dosta prije svirke na bandcampu. Kombinacija himničnog Oi! i post punk zvuka. Isto dosta popularan zvuk u zadnje vrijeme, koji se mislim probio ponajviše iz Francuske, ali meni super jer iako beogradski bend, imaju nešto od onog novosadskog depresivnog Oi! stila, a ima i starog beogradskog novovalnog duha. LP im je izdao tko drugi nego Doomtown Records. Pošto su oni jedini imali pjevača koji nije i svirao gitaru, frontman je to odigrao totalno punk, sišao je sa bine dolje među nas u prvim redovima. Uvjerljiv nastup, bilo je onih koji su i sa njima pjevali, kako i priliči uz Oi!, također odsvirali su i stvari sa kojima najavljuju i novi album na kojemu rade.

Nakon njih Koridor, njihov live je ustvari dark punk ritual, odnese u totalno drugi svijet. Više eha na vokalu nego na albumu, ostalo sve kao i na ploči, nema šale. Napisao sam što mislim o ovome bendu u recenziji LP-a, nastup je to naravno potvrdio. Gledao sam ih u Požegi, zajedno sa Lüger, već tada mašina, a sada se još više osjetila usviranost i ta posebna kemija benda. Ne sviraju dugačke nastupe, ali bome ostave trag.

Mi smo na ovu feštu upali malo nenadano, gig je već bio najavljen, a onda se Velach (Crucified Freedom blog / zine) sjetio da bi možda mogli i mi upasti, što se pokazalo i nama ok, pa nas je spojio sa organizatorom koji je ideju odmah prihvatio. Moram spomenuti da veze Požege i Čakovca su jako duboke, iako je kod nas prevladavao više crusty zvuk a kod njih nešto melodičniji, na istim vatrama se pekli, he he. I to se naravno nastavlja. Odsvirali neke tradicionalne požeške, nešto starijeg Nuclear Altar, te predstavili uživo i stari a novi smjer u kojem idemo. Mi pravo zadovoljni a isto nam rekla i ekipa.

Još jednom hvala svima iz organizacije, ekipi koje je došla, atmosfera vrhunska, takoreći obiteljska, skupili se da uživamo i uživali.

Mižerija - S/T - 7'" EP

Mižerija - S/T - 7'' EP

Dobri stari seven incheri na 33 okretaja, najpankerskiji vinilni format. Ovo je first press, Doomtown Records je nedavno odradio i second press, prva verzija je bila kasetna, znači ovo se i traži. Sa razlogom!

Mižerija, koja ako sam dobro shvatio radi na relaciji Zadar / Zagreb, spada u novi val hrvatskih diy bendova koji stilski idu na post punk. I još jedan bend koji zapravo stvara svoju priču. Jasan je anarcho punk stav, samo ovdje nije parolaški, više hvata ono nešto iz stvarnog života nego strogo politiku. Dobar pristup, uklapa se i sa drugim elementima koji su ovdje. Sam zvuk je DIY, snimljeno u Nigdjezemska Squatu, ali je i nešto otvoreniji, ima i pop elemente, dijelom na tragu starih ex yu novovalnih bendova.

Taj pristup, gdje se uklapaju i u sadašnja događanja sa punk undergroundom, a veže i lokalno nasljeđe, je ne samo pametan, nego i vrlo uspješan. Imaju u sebi i buntovne gorčine ali i neku pozitivnu energiju, dobro osvježenje. Opet ne vidim potrebu za nekim velikim navođenjem sličnih bendova, svoje je, ne sakrivajući background. Izvorno anarcho punk je imao i tu bližu popu glazbenu struju, a i neke stare ex yu novovalne stvari su bile kritične prema kapitalizmu i desnom totalitarizmu, ali i njima bližem onom lijevom, što ih je činilo bliskima i nekim anarcho stavovima. Tako da meni sve to konceptualno drži vodu, bez da ja nešto forsiram politiku.

Četiri jako catchy pjesme, atmosferičnih gitara, energičnog bubnja i pjevačice sa svojim stilom, pravi punk, i te kakav. Zna se to osjetiti ponegdje i u drugima, ali peta stvar ide malo više u synth / noise vode. Ima i nekog autentičnog jadranskog punk duha.

Opet pohvale za dizajn, gdje je bendu pomogao i Bodež. Minimalno, pomalo nadrealno sivilo, ovome izdanju uopće i ne trebaju neki fensi trikovi.

Bend je do sada imao neke promjene u postavi, sačuvavši svoj prepoznatljiv zvuk, nisam ih imao prilike uhvatiti live ali i na tom polju imaju živu aktivnost.

-

Death Invoker - Necromancy, Damnation, Revenge - kaseta

Death Invoker - Necromancy, Damnation, Revenge - kaseta

Tradicionalni extremni metal iz Perua, izdavač francuski underground Death Metal label Nihilistic Holocaust. Jedna od kaseta koje sam pokupio sa domaćeg Black Steel Worship distra. Nihilistic Holocaust se također fanatično drži old school pristupa. Takva je naravno i ova kaseta.

Ambijentalni, ritualni mračni intro i tri total metal stvari. Izdavač sam objasnio kao black / death / thrash u stilu vrlo ranih Sarcofago, Sepultura, Sodom, i naravno tradicionalni južnoamerički metal. Ja volim taj zvuk, i to i je upravo to. Starinski primitivni blastbeat + nešto sporiji dijelovi, tako da uz agresiju ima i dovoljno atmosfere. Rifovi su onaj najraniji Death Metal, bez filozofije, black i thrash sastavni dio, kao što je to bilo osamdesetih. Vokal kakav i treba biti, opak, sve je na engleskom.

Ono što je posebno uvjerljivo je produkcija, za koju mogu reći da je nema u modernom smislu. Ogoljeno kao i glazba, onaj prostorijski, gotovo demo zvuk, skroz organski ali sve se opet čuje, nije buka. Nije ovo ultra kaotično kao neke stare stvari, sve je zapravo sa mjerom. Totalna odanost starom underground metal zvuku, ima još uvijek dosta takvih bendova u Južnoj Americi, ne daju se! Tko još voli takav true old school extreme metal zvuk, evo ga, ovi Peruanci to jesu. Meni na svako slušanje sve bolje.

Snimljeno 2018'e, kaseta izdana 2020'e, drugi labeli su odradili vinilnu 7'' i CD verziju, koje se nešto razlikuju po trajanju, pa je svaka verzija i posebna što se toga tiče. Cover profi, kaseta DIY, simpatičan detalj je da sam sa kasetom dobio i trzalicu, na kojoj uz otisnuti Death Invoker logo / photo sa druge strane jasno piše - Fuckin' Death Metal. Tape EP za old school manijake, eternal devotion to unholy, impure metal. Bend ima još demo i split izdanja, meni je čast imati ovo.

Smrt Razuma - Nova Era Mraka - LP

Smrt Razuma - Nova Era Mraka - LP

Još jedna vrhunska ploča sa ovih prostora. Kruno je u ovoj priči od legendarnih devedesetih, jedan mi od najboljih ljudi na sceni, i moram priznati da mi je jako drago da je sve to, zajedno sa ekipom na potezu Bošnjaci, Županja, Osijek, Novi Sad, stvarno okrunio sa ovim.

Hardcore Punk gdje se susreću crusty d-beat anarchocore i old school thrash metal, na vrlo ozbiljnom nivou. I ne znam što bi posebno pisao o ovome, to je jednostavno to. Slavonija je nekada bila poznata po takvom i sličnom zvuku, iseljavanje i ostalo je napravilo svoje, nije nas puno ostalo, ali ovaj album dokazuje da i to nasljeđe ipak živi, bez pardona. Metalizirani hardcore punk na UK i švedsku školu, ne bez naših lokalnih karakteristika, vokal je na hrvatskom, razumljiv ali i dovoljno guttural. Rifovi se drže zadanog stila, ima i naznaka melodije, ipak uvijek ostajući u okvirima žeste, bubanj skroz usklađen, bend koji zna šta radi. Stvari, iako dosta idu na istu fintu, ima svaka svoju priču, jaki refreni.

Snimljeno u Studio Depth, profi, ima metal štiha produkcija, a nije izgubljen ni zadrti punk duh. Sa vinila zvuči stvarno vrhunski. Estetski, ista priča, profi dizajn, artovi, ali sa stilom, sa glavom i repom, koji to i zaslužuju. Eye catchy ali ne na kič način, tu je i mrak. Naravno sadrži insert sa textovima, ljuti anarho, slagali se ili ne, ova ekipa ne glumi. Izdavački odradili Mind Eraser, Dhpak47 i Zapana Blacio sa bendom. Sa Krunom sam trejdao prijašnja tape izdanja na kojima je Smrt Razuma, ovo sam sa ponosom kupio kada smo svirali zajedno u Požegi, ovako nešto se jednostavno mora podržati. Smrt Razuma je koncertno vrlo aktivan bend, sretno i dalje, nema predaje.

Riptyde - Speed Metal Punx - kaseta

Riptyde - Speed Metal Punx - kaseta

Švabe, ime dema sve govori. Tri stvari, odmah sa prvom, istog imena kao i demo, grizu, nabijaju tempo i ne posustaju ni u ostale dvije. Speed Metal D-Beat, kako su zadali Motörhead, Venom, Warfare, a underground manijaci to nastavili dalje. U zadnje vrijeme se taj zvuk pravo zahuktao, što meni odgovara, kao klinac sam Black Metal od Venom slušao do besvijesti, first wave još uvijek volim, a i pravo prljavi rock'n'roll mi uvijek napet.

Nema puno varijacija, d-beat skoro non stop, znaju upasti i malo melodičnije solacije, rifovi thrashing rock'n'roll metal punk, skroz dobri u tom, vokal isto. Pjesme imaju identitet, pamtim ih. Može se i headbangati, i pogati, i dizati šaku, i "pjevati" sa njima uz ovo. Samo tri stvari ali sasvim dovoljno, zakon demo. Zvuk je isto zapravo, pravo prljaviji ali sve se čuje, taman. Zamjerka na ovakve bendove može biti da su generic, muzički i textualno uvijek ista priča. Ja to više gledam kao odanost tom stilu, kada te sasvim obuzme, zapravo ovome se nekada i nema šta dodavati, i čuvanje izvorne vatre ima svoju ulogu. Naravno i art je staro prljavo metal punk zlo, ova kaseta je onaj pravi DIY, sam bend izdao.

Tko voli ovaj stil neka provjeri, meni ništa lošije od poznatijih imena a ima i neki svoj šarm. Posebno hvala jednom našem izvornom hardcore pankeru koji već duže živi u Njemačkoj, dobro poznaje članove benda, pa mi je donio ovu kasetu na ruke. Bend je ostavio iza sebe samo ovaj savršeni demo, više ne rade, jedan od njih je sada u novom frankfurtskom old school crustcore bendu Bunkerfiebe.

Burnt Decay - Demo 2019 - kaseta

Burnt Decay - Demo 2019 - kaseta

Ovaj demo kada se je pojavio je objasnio kako se svira old school grindcore. Elitni Terrorizer / Repulsion worship. Ima novijih bendova koji razbijaju grind zvuk izišao iz thrasha a stvarao i death, ipak ovaj demo je baš za pamtiti. Originalno bend je sam radio demo kasetu, pa je Headspill Records ponovo izdavao. Ovo je prvo europsko izdanje, Autsajder Produkcija je isto odličan hrvatski tape label, i još jedan sublabel Doomtown Records. Za žestinu, što je jasno.

Demo kakav i treba biti demo, nabrijan, znaju šta hoće. Pet stvari u blizu pet minuta, sistem bomba. Zvuk je sirov točno koliko i treba biti, samim tim su uz nasilje dobili i atmosferu koju su imale osamdesete. Izmjenjuju petarda brzo, vožnje na d-beat i headbang teško, sve po pe esu. Ovo možda nisu pjesme koje će ostati zapamćene svima i svakome, nije im to ni cilj, muzika od manijaka za manijake. Spadam među one koji su prvi slušali grind, znači ovo je stari metalskiji, pošteno.

Pro tape, tape cover ima isto old school duh, ubačeni su i textovi. Ono kad ideali pređu u mizantropiju, koliko metal toliko i punk textovi. To što je izdano posebno i u Europi je meni odlično. Američka je poštarina skupa plus naši uzimaju carinu / PDV na sve izvan EU. Meni je jako žao što ne mogu se više baš trejdati sa amerima, ali neke stvari možda bolje ovako čisto zbog nabavljivosti, Autsajder Produkcija me baš obradovala sa ovim. Mislim da je već otišlo, imaju još neki distrosi vani.

Nemoguće je ponoviti vremena kad demosi jesu mijenjali tok glazbe, ipak ovo je pet minuta grindcore pakla.

The Bristles / Krimtänk - 45 Rpm Räpunk Split 7″ EP

The Bristles / Krimtänk - 45 Rpm Räpunk Split 7″ EP

Raw Hardcore Punk iz Švedske. Nije sasvim novo, 2021, pružila mi se prilika da ovo trejdam sa jednim od izdavača, uhvatio zadnju kopiju, nije bilo za distro ali za sebe, sa ovim se ne može pogriješiti. Zapravo dosta nepoznat a odličan split koji me odmah podsjeti i na ono divno doba kada su 7'' vinili vladali punk undergroundom.

The Bristles je što se kaže kultni 82 švedski bend. Isprva su bili pod UK82 utjecajem, više na Oi!, ubrzo otišli u stari räpunk hardcore zvuk. Nešto poznatijima ih je napravilo pojavljivanje na Welcome to 1984 - Maximumrocknroll kompilaciji. Sredinom osamdesetih se već raspadaju, da bi se 2008 vratili. Kroz bend su prošli i članovi D.T.A.L., Black Uniforms i kasnije Driller Killer, etc. Nema šale, oni stvarno ovdje zvuče kao da su još uvijek nabrijani mladići. Dvije stvari, prva pankčina, druga još brža i luđa. Ne posebno sirovo, kao stari studijski snimci, znači niti ušminkano. I nisam ih nešto previše slušao staro, da budem skroz iskren, ali ovo je pravi hardcore punk vremeplov.

Krimtänk je bend na koji sam naletio prije na netu, nije se moglo puno pronaći ali odmah sam zaželio čuti više, ovo je bila savršena prilika. Fast and furious, divlje i pravo sirovo, prava garaža, osam stvari u par minuta. Uspoređuju ih sa osamdesete talijanskim bendovima i mogu se složiti, mada osjeti se i Skandinavija, ali više na ultrapunk kaotični blastbeat nego klasični d-beat. Odlično, ono, kao kada bi osamdesetih otkrio neki nikom poznat suludi bučni bend i navukao se na to, točno taj zvuk, nema muljanja, ili jesi ili nisi. Iako pravi räpunk, nije ovo dis split, The Bristles strana čisti hardcore punk, Krimtänk thrash punk ludilo, ne ono crossover, total hardcore. Dva benda, jedan izvorni i jedan novi a ne znam koji više zvuči old school.

Oba benda se bave klasičnim hardcore punk temama, ni tu se ništa nije promijenilo, a omot i insert je kako i treba biti, negiranje sve ove tko će biti ljepši umjetne dosade, samo ružno, primitivno, minimalno, kaos, bome bravo. I da bude do kraja, screen-printed. Ne uvjerljivo, nego zapravo. Također i više labela iz cijele Europe su ovo zajedno izdali; ibou (UK), Pike (Sweden), Jan’s Little Hammer (Spain) i Aback Distribuce (Czech Republic). Šta još napisati nego aarrrrrggghhh!!!

Kmet - Smrt Feudalizmu - kaseta

Kmet - Smrt Feudalizmu - Kaseta

Predivna Dungeon Synth kaseta. Ja više ne spadam u nijedan kalup i Distort Balkan nije politički blog, sve te današnje polarizacije, ne vidim u njima sebe, da to odmah raščistimo. Ali konceptualno Kmet mi se sviđa. Iz toga doba uglavnom su više fantasy teme za DS; vitezovi, kraljevi, princeze, vikinzi i slično. I sam sam sitna riba, spustimo se malo na zemlju. Nešto klasne situacije srednjega vijeka je zapravo osvježenje. Kmet ne zamara sa tim, još uvijek je to i onako pomalo bajkovito.

Zvuk nije baš onaj meditativni ambijentalni, ima dramatičnog, dosta i experimentalnog, ali nije sasvim mračan, prijeteći ton, iako ga ima. Meni je ovo i onako, zabavno i zaigrano na dobar način, ide mi na punky synthwave. Sintovi su distorzirani, a ima i te neke atmosfere starijih video igrica. Izdvojio bi stvar Porobljenje, ostaje mi u uhu njena opskurna melodija. Mislim da stilom ide i na neke DS stvari pod Kraut utjecajem, a uz sve spomenuto zna imati i folky prizvuka. Narativno funkcionira, što paše uz tematiku, ima elemenata i neke starije filmske glazbe. Dakle DS sa noise elementima, usklađen da ne postane zamoran. Iako je ovo kompilacija svih snimaka u periodu 2020-2023, zvuči iznenađujuće mi kompaktno, kao pravi album.

E sada estetska strana, koja je vrh, razlog zašto kasete znaju biti možda i najljepši medij. Iza nje je poznati artist i dizajner za razna diy događanja na zagrebačkoj sceni, i ima uistinu prepoznatljiv stil. Njegove ilustracije kao Biblical Violence Illustrations i kada se bave opakim i neobaveznim temama imaju u sebi neki prkosni smisao za humor i duhovitost. Danas se neka kao duhovitost dosta forsira u glazbi i da budem iskren, uglavnom mi je to naporno i kič, sori. Kod njega je to drugačije, i zapravo stilom ima tu nostalgičnu, gotovo dječju naivnost koja često paše uz Dungeon Synth, upravo savršeno se uklopio u koncept Kmeta. Na omotu i samoj kaseti to sve izgleda još bolje, nepretenciozno ali efektno.

Eto, u DS sceni od kada je definirana pod tim imenom sam od tog "retro početka", Hrvatska ima više meni odličnih DS autora, ovaj izdavač je prepoznao i to, veže uz sebe nas koji smo bliski i hc/punk strani. Cosmic Brood je sublabel Doomtown Records za više experimentalne stvari, a suizdavač je novi label Kletva Crne Ruže, poznavateljima DS scene ne sasvim nepoznato ime. Pravi dungeon punk.

Aura Mortis - Aion Teleos - CD

Aura Mortis - Aion Teleos - CD

Black Metal, CD sam dobio od člana benda kada sam sa Nuclear Altar nastupio u Okretnici, Beograd. Da sam ja dio i ove scene nije neka tajna, Aura Mortis je bend koji pratim od početka. Isprva one man band, Maledictor je snimio meni odličan prvi demo Vast perdition of souls, primitivniji više straight forward cold, raw BM, da bi nakom splita sa Necro Forest mu se pridružio Pakost i tada ja izdajem Aura Mortis split sa mojim BM projektom Tenebrositas. Tu se već primjećuje i odlazak u nešto kompleksniji zvuk na tragu švedske škole, a nakon toga snimaju i vrlo kvalitetan EP Proclamation of the sardonic flame koji sam u kazetnoj verziji izdanoj za Zły Demiurg imao priliku distribuirati preko mog labela / distra Worship The Abyss. Također imam i LP Tractates of Initiation izdan za Niflhel Records na kojem je reizdan materijal sa prvog dema i EP-a.

Aion Teleos je prvi full length album, a CD je izdan za respektabilni švabski BM label Schattenkult Produktionen. Dosta zahtjevan materijal, disonantni black nije baš moj teritorij a toga ovdje ima, rifovi su tehnički i nemilosrdni, ali nije sasvim isključena ni stara tradicionalna hladna melodija. Nema produkcijskih trikova, zvuk je dosta čist i suh, ostavljajući u potpunosti samoj glazbi da vodi ovaj ritual. Dosta u stilu orthodox BM škole, okultne tematike, a takva je i atmosfera koju grade. Kontrolirani kaos, ritmički isto promjenjiv, ali ne pretjerano i vođen mističnim smislom koji postepeno oslobađa svoj intenzitet. Definitivno album koji ne ide na prvu loptu, ali opet je tu dovoljno tradicionalnog mraka da bi u njega mogao ući i ja koji nisam pretjerano zainteresiran za neka modernija stremljenja. Melodičnija, hipnotička In Being Egraved sa EP-a je snimljena i za ovo i tu sam na ipak poznatijem terenu. Vrijednost ovakvih albuma treba da bude u tome što se zavlače pod kožu tek kad se otkriju velovi, skinu zavjese i navlake, a onda dubina i tama treba da zavladaju. Na albumu vokalom gostuje i D. iz Todesfall i Chaoist. Preporuka i za one kojima odgovara tradicionalni BM zvuk i one nešto otvorenije napretku. Black Metal scena na ovim prostorima ima kvalitet.

Sam materijal nije sasvim nov, ima nešto vremena kako je napisan pa snimljen, oba člana su u undergroundu poznati po raznim bendovima i projektima, i eto nadam se da čujemo još od Aura Mortis, ovo je ozbiljan korak. Bendovi u kojima se pojavljuju su razne vrste extremnog metala, thrash, death, doom, grindcore, ali uz Aura Mortis, više njihov Black Metal bendova dokazuje u čemu su majstori.

Koridor - Kroz Pukotine - LP

Koridor - Kroz Pukotine - LP

Post punk ali kakav. Eventualna mana ovoga albuma je što nije za svakoga, ali meni to nije baš nikakva mana. Sa jedne strane, ne voli baš svatko ovaj stil glazbe, oni kojima su bliži metal ili brzi hardcore, ili ovaj sada popularan veseli punk, neće se možda naći u ovome. Dosta je i post punk prešao u trend zadnjih godina, ali zar nismo svi bili nekada dio nekog trenda, da se ne lažemo. Jedino, u ipak navali takvih bendova na underground sceni, postaje sve i malo, hmmm, zamorno, no Koridor je jedan od onih koji ima svoj zvuk i stvarni kvalitet. Neće možda tim svojim autorskim pristupom toliko hvatati starije generacije koje žive u prošlosti, ovo je ipak sada i ovdje, bez igre na neku staru slavu. Koridor je i žestoki post punk, gdje se vide i njihovi dodiri sa hardcore punk scenom, na granici noise rock zvuka, onaj neki moment gdje se sve to dodiruje. Bitan aspekt je i garažniji pristup produkciji, Nikša, koji je i član benda i jedan od aktivnijih što se tiče snimanja novijih bendova sa sadašnje zagrebačke scene, zna šta radi.

Dvije u sebe sigurne gitare stvaraju zvučni zid u kojem nije samo ona post punk melankolija nego i punk rock energija, poigravajući se sa atmosferom, ali sve sa dozom melodije koja svakoj pjesmi daje identitet i prepoznatljivost. Vrlo opojno, što sam se imao prilike uvjeriti i u njihovim nastupima uživo. Ritam sekcija je moćna, drži se zadanog stilskog pristupa ali ga također i razvija u svoj prepoznatljiv zvuk, plešući između monotonije i nervoze. Svaki element ovdje je jednako bitan. Vokal podebljava punk stranu zvuka, a textovi se savršeno uklapaju. Koliko unutarnji toliko i okrenuti kritički prema van, slikaju svijet bez iluzija sa vrlo snažnom, surovom poetikom, bez kompromisa. Ne znam zapravo ni jedan sasvim sličan bend, čak ni usporedbe sa Grč mi i nisu sasvim točne, možda eventualno opravdano jer tehnički ima nekih naizgled sličnosti, ali Koridor je Koridor, bez sumnje. Teško mi je izdvojiti neku pjesmu kao favorita, jer čim završi jedna ide iduća jednako mi napeta. Fina hipnoza bome.

Sam bend spada u vrlo aktivnu noviju zagrebačku diy scenu, sa basistom iz Požege i bubnjarkom koja je bila aktivna i na beogradskoj glazbenoj sceni, i u ovom slučaju Zagreb je postao centar u pravom korisnom smislu. Svi su bili i još jesu u drugim bendovima, već vrlo iskusna ekipa koja je zajednički stvorila ovaj odličan bend i album. Izdavač je Doomtown Records koji je meni i najbliži načinu rada stare diy scene, također sve odrađeno u suradnji sa bendom. Izdavač koji je već underground institucija itekako cijenjena kao dio te cijele svjetske diy priče. Isto je i sa Koridor, koji iza sebe imaju i američku turneju, česte svirke po regionu i drugdje u Europi, a planiraju i dalje.

Uz vinil osim covera idu insert i plakat, sve na savršenom estetskom nivou, točno ono što i treba biti - dark punk.

Wasserdicht - Prihajamo V Miru - LP

Wasserdicht - Prihajamo V Miru - LP

Da previše ne tušim sa ulogom i važnošću ovoga benda za underground, drmali su u zlatno doba "crust" ludila devedesetih i nešto kasnije. Ne mogu reći da sam baš sve njihovo staro poslušao, ali tko je imao ikakve veze za diy hc/punk scenom zna barem neki njihov hit, split LP sa Scuffy Dogs i Preko zidova nacionalizma i rata 7'' kompilacija su vjerojatno najpoznatija klasična izdanja na kojima su bili. Naravno i dragi prijatelji koji su mi poslali novu ploču, a imali smo i priliku već i dva puta biti na istoj bini u ovom novom naletu.

Postava nije nova već ona stara, izvorna. Nakon što su se reaktivirali, napravili su i snimili hrpu novih stvari koje čak i nisu stale sve na ovaj vinil. Sve snimljeno u Studiu Depth. Ja nisam bio ljubitelj baš svake Filipove produkcije, naginjem sirovijem zvuku i zapravo ne volim modernu profi produkciju. Što je drugima, možda svima, odlično, meni i ne mora biti tako. Ali sve je više Filipovih snimaka koji su mi skroz dobri. Da se razumijemo, nije ni sve sirovo bajno, naravno. Ovdje je odigrao dobar posao, nije posebno ušminkano, dobro izbalansirani basovi i presence, profi ali ne i prelijepo, tu je pravi mrak, bijes i gorčina.

Wasserdicht kratko i jednostavno svira hardcore punk. Nema promjene što se toga tiče, ostali su vjerni svom zvuku. Vokali su oni grublji, ali stvari nisu krlja koja je sama sebi smislom, prave su pjesme. Stvarno dobro, to je taj old school, nije copy and paste taj i taj bend, old school je imati svoj zvuk koliko god bili zadrti. Kod Wasserdicht ulete i dobre punk melodije, žešće hardcore perjanje, pa i težine. Nakon instrumentalnog intra idu dalje redom koji je dovoljno raznolik, koliko god bio u okvirima stila, da ne pređe u monotoniju. 16 stvari, moj osobni favorit je zarazna Pred nevihto, ali loše i nepotrebne nema niti jedne.

Sad, malo i kritike po ipak nekom mom ukusu. Omot je profi odrađen, ima i ideju, ali mislim da toliko šarenila i više fensi stil arta i ne paše uz ovakav zvuk i tu neku gorčinu koja je bliža ulici nego modernoj meni neuvjerljivoj estetici. Unutar omota je i insert sa textovima a tu odmah opet prelazim u hvaljenje. Textovi imaju tu pomalo poetsku i tamnu crtu, a opet dovoljno direktni i angažirani bez nekih smiješnih parola, a od kojih smo mi neki malo i bolovali kod takvoga stila, heh. Slovenski nam nije svima sasvim blizak, ali koliko pohvatam, Wasserdicht je bio i ostao jedan od bendova iz regiona sa najboljim textovima.

Još jedan detalj, uz LP ide i bandcamp kod, tu sam i ja moderan, budem ga iskoristio. Eto, obavezan album što se mene tiče, i ne, nije svaki "reunion" mi dobar, daleko od tog. Ovaj je i više nego opravdao se. Izdavači PDV Records i God Bless This Mess u suradnji sa bendom. Nije mi zanimljivo sve što Vedran izda, ali sa ovim pun pogodak.