Koridor - Kroz Pukotine - LP
Post punk ali kakav. Eventualna mana ovoga albuma je što nije za svakoga, ali meni to nije baš nikakva mana. Sa jedne strane, ne voli baš svatko ovaj stil glazbe, oni kojima su bliži metal ili brzi hardcore, ili ovaj sada popularan veseli punk, neće se možda naći u ovome. Dosta je i post punk prešao u trend zadnjih godina, ali zar nismo svi bili nekada dio nekog trenda, da se ne lažemo. Jedino, u ipak navali takvih bendova na underground sceni, postaje sve i malo, hmmm, zamorno, no Koridor je jedan od onih koji ima svoj zvuk i stvarni kvalitet. Neće možda tim svojim autorskim pristupom toliko hvatati starije generacije koje žive u prošlosti, ovo je ipak sada i ovdje, bez igre na neku staru slavu. Koridor je i žestoki post punk, gdje se vide i njihovi dodiri sa hardcore punk scenom, na granici noise rock zvuka, onaj neki moment gdje se sve to dodiruje. Bitan aspekt je i garažniji pristup produkciji, Nikša, koji je i član benda i jedan od aktivnijih što se tiče snimanja novijih bendova sa sadašnje zagrebačke scene, zna šta radi.
Dvije u sebe sigurne gitare stvaraju zvučni zid u kojem nije samo ona post punk melankolija nego i punk rock energija, poigravajući se sa atmosferom, ali sve sa dozom melodije koja svakoj pjesmi daje identitet i prepoznatljivost. Vrlo opojno, što sam se imao prilike uvjeriti i u njihovim nastupima uživo. Ritam sekcija je moćna, drži se zadanog stilskog pristupa ali ga također i razvija u svoj prepoznatljiv zvuk, plešući između monotonije i nervoze. Svaki element ovdje je jednako bitan. Vokal podebljava punk stranu zvuka, a textovi se savršeno uklapaju. Koliko unutarnji toliko i okrenuti kritički prema van, slikaju svijet bez iluzija sa vrlo snažnom, surovom poetikom, bez kompromisa. Ne znam zapravo ni jedan sasvim sličan bend, čak ni usporedbe sa Grč mi i nisu sasvim točne, možda eventualno opravdano jer tehnički ima nekih naizgled sličnosti, ali Koridor je Koridor, bez sumnje. Teško mi je izdvojiti neku pjesmu kao favorita, jer čim završi jedna ide iduća jednako mi napeta. Fina hipnoza bome.
Sam bend spada u vrlo aktivnu noviju zagrebačku diy scenu, sa basistom iz Požege i bubnjarkom koja je bila aktivna i na beogradskoj glazbenoj sceni, i u ovom slučaju Zagreb je postao centar u pravom korisnom smislu. Svi su bili i još jesu u drugim bendovima, već vrlo iskusna ekipa koja je zajednički stvorila ovaj odličan bend i album. Izdavač je Doomtown Records koji je meni i najbliži načinu rada stare diy scene, također sve odrađeno u suradnji sa bendom. Izdavač koji je već underground institucija itekako cijenjena kao dio te cijele svjetske diy priče. Isto je i sa Koridor, koji iza sebe imaju i američku turneju, česte svirke po regionu i drugdje u Europi, a planiraju i dalje.
Uz vinil osim covera idu insert i plakat, sve na savršenom estetskom nivou, točno ono što i treba biti - dark punk.
No comments:
Post a Comment