Disprove - Total Disprove - kaseta

Disprove - Total Disprove - kaseta

Back to the roots. Devedesete discrust. Članovi još nekih legendarnih underground bendova; Beyond Description, Senseless Apocalypse, Vivisection, sa nekima smo i bili u kontaktu devedesetih. Ovo je reizdanje ukrajinskog No Name labela. Došlo do mene kroz trejd sa Darkom Kosalcem, legendom scene, koji je izdao takve stvari poput Hladno Pivo demo kasete, Kain LP-a, prve grindnoise/noisecore komp. kasete, da ne nabrajam dalje, prvi smo kontakt imali preko fanzina osamdesetih. Naravno, svaka čast i No Name što je ovo reizdao, the diy way.

Na kaseti je sve što su Disprove iz Tokija snimili, S/T 7'' 1995 i materijal sa 7'' splita sa Avgrund 1996, u originalu na Forest Records. Total Crust, rani DooM, ENT, Discharge, sa Nippon crust silom devedesetih. Divlji, primitivni d-beat, brži ali ima i jednako intenzivnih, kratkih i beskompromisnih mid tempo vožnji. Nema se šta tu pametovati, ovaj zvuk ili se voli ili ne. Za one koji se pitaju kako mogu slušati tolike takve bendove koji "svi zvuče isto", odgovor je samo jedan - meni nikada dosta! S/T je devedesete do srži, dis razaranje. Majstori nastavljaju i na materijalu sa starog splita. In your face, možda još i teži i agresivniji ovdje. Savršeno.

Naslovi klasika, užasi rata, uključeni i textovi na omotu, ali moram priznati da su godine ipak odradile svoje pa ih teško čitam i uz naočale, kako sam tek čitao sve one fanzine sa sitnim slovima, haha. Par redi texta za svaku, naravno. Dis or die.

Nether - Scourge - kaseta

Nether - Scourge - kaseta

Jedno od novih izdanja Black Steel Worship. Death Metal kakav volim, težak, pravi. Nether su mi bili odlični i na nešto starijem BSW izdanju Beyond The Celestial Sphere, koji je bio u drugačijem stilu, progresivni deathrash, taj stil mi ne legne uvijek ali taj album mi ima ono nešto. Na demu Bone Relic, također novo kasetno BSW izdanje uz Scourge, su zašli u više Death Metal zvuk.

Scourge je prava zvijer iz katakombe. Dosta na deathdoom stranu, ne onu gothic, već pravu Metal Of Death. Pogođen masni, ne prečist, a razoran zvuk. Tri stvari ovdje. Prva odmah mračno zakucavanje u blatne dubine i prijeteće guturalno mid tempo gaženje. Druga isto nastavlja, ali i sa malo starog prog prizvuka disonance u rifu, što dobro funkcionira, daje eerie filing. Ipak tremolo mrak i monolitno štopanje su sve zadržali u Death Metal zlu. Znaju ubrzati ali ne skroz na blastbeat, osjete se i njihovi prijašnji deathrash utjecaji, pogotovo u agresivnoj i kraćoj zadnjoj koja baca i na pankerskiji old school DM. Samo tri stvari, ali tu je sve šta treba biti.

Nedavno su digitalno izdali i novi album The First Encounter, na kojem su se opet vratili na više prog elemenata uz DM. Vrlo aktivan bend koji je izgleda ipak upravo prestao sa radom, fino ubacivali te neke space elemente, ali Scourge, možda i najbolji domaći Death Metal što sam čuo. Guturalni deathdoom stil mi leži, a vrlo rijetko se svira kod nas. Uz spomenute njihove druge elemente, Nether su ovdje uhvatili tu opskurnu a moćnu OSDM atmosferu.

Arts Of The Unspeakable odradio klasično odličan true metal artwork. Uz kasetu ide i sticker, ako nekog zanima imam na Worship The Abyss distru ili kontaktirajte Black Steel Worship.

Spice Melange - S/T - kaseta

Spice Melange - S/T - kaseta

Zagreb Noisecore. Swamp Noise Records, tape label također iz Zagreba za uglavnom najextremnije stvari; noisecore, grindnoise, experimental noise, grindcore, etc.. DIY, po principu kampanja za glazbenu destrukciju se nastavlja.

Noisecore je na ovim prostorima nekada bio prisutniji, Patareni, tjst Buka su to krenuli među prvima, do mene je bila došla i legendarna Rudi Rat Comp 1 kaseta sa 7 Minutes Of Nausea, Fear Of God, i ostalima, te najranije snimke Anal Cunt, Sore Throat, Meat Shits, etc... rani Extreme Smoke 57, Bloody George, Udri'n'Razbu, te naš T.R.B.U.H. su bila mala noisecore scena u ex Yu, poslje sam gurao noisecore u još nekim bendovima i projektima. Fun times.

Spice Melange je dosljedan svemu tome, osim par semplova, nema nikakvih naznaka glazbe, total noisecore. Ultra kratki izljevi kaotične improvizirane buke, 7 MON mi odmah padaju napamet, odlično mi je ovo. Teško će to shvatiti netko tko nije u toj total buci, pa mi ne vrijedi ni objašnjavati. Naslovi na engleskom, sarkazam je isto čest kod noisecore, trash nihilizam. Distorziran, primitivni bas i bubanj krljaju brzinski svatko svoje, samo da je što gadnije i bučnije, vokali neandertalno urlanje i vrisak. Totalni, namjerni raspad sistema skoncentriran u par sekundi improvizacije, i tako jedna za drugom, stvarajući neurotični zid buke i kaosa. Kratak demo, što je i bolje za noisecore, ako traje predugo ovo zna preči previše u statiku, ovako je efekt potpun. 43 tracks. Kaseta estetski isto to, nije sve crno bijelo, ima i malo boje, uklapa se u ovu vulgarnost.

Super što zg ekipa još drži noisecore živim, također odličan diy label, buka te sfuka.

-

Poison Ruïn - Not Today, Not Tomorrow - 7'' EP

Poison Ruïn - Not Today, Not Tomorrow - 7'' EP

Nešto novije izdanje na Doomtown Records. Američki bend, Roachleg Records je odradio u Americi a Doomtown u Europi. Bila i golden vinyl verzija. Već rasprodano, ima na discogs ali po "kolekcionarskim" cijenama, znači vrlo cijenjen bend. Do sad imali još toga, računajući i album na Relapse Records, a svirali su i u Zagrebu. Puno ime je Not Today, Not Tomorrow. Parade Of Phantoms/Edifice.

Zanimljiv bend. Anarcho punk, one melodičnije vrste, sa sada aktualnim post punk utjecajima, a specifičnost im je medieval tematika, što prate i povremeni ambient dijelovi u dungeon synth stilu. Na prvoj strani je Not Today, Not Tomorrow, dobar DS uvod pa catchy punk melanholija, dobra pjesma, na drugoj strani nastavljaju sa Parade Of Phantoms i Edifice, dvije pjesme spojene bez prave stanke što i odgovara njihovom narativnom tonu. Mogu se naslutiti stariji UK utjecaji, ali ovo je ipak friški zvuk, znaju uhvatiti pravi mrak dok sve ostaje vrlo slušljivo. Uspoređuju ih i sa Wipers, a ima i nešto sadašnjeg post punk / Oi! prizvuka.

Ne ide na fensi moderni zvuk, više na lo fi, ali ništa extremno, ipak taj diy duh je. Spominje se i NWOBHM kao utjecaj kod njih, paše na epsko, ali ovo nije crust ili speed metal punk. Podsjeća me i na rane kalifornijske hc/punk bendove koji su imali i death rock utjecaje. Sve u svemu dobar omjer staroga i novih strujanja, iako građeno na nasljeđu donose i nešto novo u kombinacije.

Istaknuta medieval estetika i nije novo za anarcho punk, ali Poison Ruïn uspjevaju izgraditi svoju vlastitu viziju i imaju tu neku svježinu, autentičnost. Art, cover, rizografiran lyrics sheet, sve sa stilom.

Delirij - Robovi Plejsa - kaseta

Delirij - Robovi Plejsa - kaseta

Ovo je dobro. Kaseta se još uvijek može nabaviti od Black Steel Worship, u stilu tog labela, crni thrash.

Garažni snimak, gadno kako ovakav metal i treba da bude, najraniji Venom, Sodom i slično, sa kasnijim old school metal manijacima, su jasni uzori, plus na našem, pa ima i starog Bombarder, Heller duha.

Svrstavaju se u Speed Metal na black 'n' roll stranu, dakle i punk je koliko god bili najzadrtiji metal. Odlična podla, divlja atmosfera, zna upasti i heavy finta, trešeraj onaj pravi, razbijanje, vokal baš uhvatio mržnju. Zvuk ima krljavi filing, kaotičan i ulični, zapravo.

Šest njihovih, svaka prava, rifovi, Splitski Slešer je hit i vjerujem lokalna himna. Zadnja stvar je obrada hardcore narodne Čigra i zvuči kao Satan Panonski u metal verziji. Sama kaseta, art i cover isto klasa, na rasklapanje, sadrži i fotke.

Svaka čast, metal metalcima, splitski pakao. Nakon ovoga su snimili još singl Nekromancer, te iz ovoga nastaju Narkötik, a bivši član osniva novi bend Napast. Ja ovu kasetu držim među najboljim domaćim, objasnili! Play at lethal volume.

Svart Parad - Myteri - kaseta

Svart Parad - Myteri - kaseta

Još jedan Doomtown sublabel, Outsider Classics je za starije legendarne hc/punk stvari, savršeno reizdanje, tako se to radi.

Ništa fensi, ali prelijepo, sa dušom i pošteno, košto je i bio stari diy punk dizajn. Originalno je Demo Tape bio izdao Dis Cassettes, Švedska 1984. Tu je i obavezni presavijeni dvostrani insert sa textovima i fotkama, ma bombon. Ali gorki.

Snimak je baš onaj old school demo, prljava ali razumljiva gitara, bas isto, uglavnom jednostavni d-beat na bubnju. Malo gitara ode i u koji solo, štopanje i slično, ali sve je minimalno, sa svrhom. Vokal grublji, punk as fuck, od ovakvih vokala su grinderi i metalci učili, hardcore punk je bio taj koji je pomicao granice. Na Discharge što je jasno, Švedi su postali poznati po tome i od tog su stvorili svoj zvuk, ovo je sam početak.

Ima onaj tamniji ton, samo od sebe, to se onda jednostavno podrazumijevalo kada to sviraš. Brzina malo varira, neke voze i gaze, a neke i pravo podivljaju. Zadnja nije d-beat, ali isto pankčina. Koliko moćno mi još uvijek zvuče ovakve stvari, hardcore punk u svom izvornom obliku. Ima i one Nå Eller Aldri atmosfere, mračno, ljuto, bezkompromisno, ali meni još uvijek i zarazno.

Outsider Classics je reizdao više starih punk kaseta, ovo je 07, sve Švedi i Južna Amerika, pa si misli, hardcore.

Vastation / Mutabo - Split - LP

Vastation / Mutabo - Split - LP

Još jedan malo stariji vinil koji ne mogu ne spomenuti. Portlandski Vastation i beogradski Mutabo, oba benda zamrla nakon ovog, ali strašan testament.

Vastation, što je i normalno za Portland, je crust, pravi. Misery, Extinction Of Mankind, sve to, a tu je i obrada od Nausea. To je već period kada i produkcija ovakvih bendova postaje dosta ispeglanija, srećom za mene i nije previše moderno napucano, odgovara za njihov metalizirani crust punk. Za mastering je bio zadužen i Joel Grind, mislim da ga ne moram predstavljati. Atmosferični uvod, pa headbanging težine i dupla, d-beat sa dis i old school metal elementima, guttural vokal, pokoji zli filmski sempl, sve po pravilima službe, majstorski. Rifovi imaju tamnu atmosferu, hardcore punk bijes se isto ne gubi, samo anarhija i apokalipsa. Tko je u tom punk as fuck Discharge škola zvuku, obavezno, a i metalci imaju šta naučiti od ovoga, od Venom do Bolth Thrower škola.

Mutabo strana vinila, isto crust punk ali i sa nekim svojim posebnijim obilježjem. Ne toliko ekscentrično kao što je bio Дажд ali ima i tih elemenata. Nešto sirovije, više in your face produkcijski, što mi odmah diže intenzitet. I ne znam točno kako bih objasnio njihov stil, bend koji treba čuti. Ima tu nešto od onoga starog Balkan Thrash hardcore zvuka, metalizirano isto, mid i d-beat razbijanje, specifičan vokal ima i The Accüsed filinga. Gotovo folkish psiho pristup melodijama uz driving, pogani metal punk. Svrstavali su ih u blackened crust punk, ne onaj neocrust, ovo je mnogo više old school, stari CoC mi isto pada napamet, trebam spomenuti i Amebix, možda i zadnji Wretched. Uz sve to Mutabo opet ne liči na nikoga sasvim, a taj dojam pojačava i što je vokal na srpskom. Na tragu i Brainstorm, Heller, i drugog klasičnog beogradskog nasljeđa, sve na mjestu a svoje. Meni odlična agresivna mrakača. Textualno apokaliptična punk poezija, ima i nekog Kamovljevog tona kroz apocalyptic anarcho prizmu.

Vrhunski split iz 2017. Izdavači Neanderthal-Stench i Nero One Records, profi odrađeno naravno, sve je tu. Hvala ekipi iz Mutabo na ovome, bilo došlo punk poštom i uz njihov poster.

Rules - .​​.​​​.​​Was It Six Or Five Shots? - 7'' EP

Rules - .​​.​​​.​​Was It Six Or Five Shots? - 7'' EP

Nešto sa kraja druge dekade dvije tisućitih, koja uopće nije bila loša kod nas. Vrijedi se malo vratiti sa ovim mojim zakašnjelim osvrtom, jer ovo još uvijek zvuči svježe.

Više elemenata, jasno na USHC osnovama, tu je onaj sa garage rock prizvukom, ali Rules idu i dalje, uz ne uvijek prebrz ali moćan, ljuti hc/punk ima i nešto pravo rokerskoga, i to u hard rock smjeru. Događalo se to i sa izvornim h/c bendovima, nisu mi svi baš bili uspješni sa tim, ali Rules je uhvatio ono nešto što mi paše. Možda je za to zaslužna i Gajina opsjednutost sa Black Flag. Nije prenaglašeno, ipak je uglavnom upbeat, pomalo me podsjeća i na one youth crew / Oi! finte, ali ima momenata kada odu u taj Black Flag / Bl'ast! psihoza smjer. Čak mislim da bi ovo moglo biti zanimljivo i grunge / stoner ekipi što ipak baš i nije moj teren, ali u ovakvim stvarima se susrećemo.

Bandcamp verzija sadrži i obradu The Rites, američki h/c bend iz ranih dvije tisućitih, ovdje je 6 od Rules. Kada ploču otvori klasični Dirty Harry citat onda moraš to i opravdati, nema mrdanja. Sa obzirom da je više raznolikoga složeno sve zvuči i koherentno, nije mi cut and paste kupus, ima svoj zvuk. Vokal je onako snotty ali zna ponekad uhvatiti i nešto Rollinsovog krika. Hardcore + garage rock je donio i ovu već relativno noviju diy generaciju na scenu, nisam se nadao tome, malo sam ipak zaostao u crust grind vremenima, ali to se pokazalo kao odličan smjer za underground punk. Rules ipak ima svoj pristup po čemu su i malo drugačiji od drugih. Nije mi ni jedna se digla kao "hit", eventualno tako nešto možda nekome nedostaje, ali nema ni padanja.

Izdavači zajednički No Spirit, Mad Schnauzer, HC4Losers i DHPAK47, snimljeno u Mochvari, dobra produkcija, niti bučna niti šminka, normalno, heh, uhvatila punk energiju a ima i te težine. Vinil klasični diy 7'' na 33 okretaja, cover je fora, unutra i insert, textovi ono pozitivno mizantropski.

Agathocles / Mugre / VRK – Split - CD

Agathocles / Mugre / VRK – Split - CD Grindcore / death / noise 3 way split.

Agathocles sa 17 stvari iz perioda 2015-2017. Mince manijaci, sve po starom. Meni oni ovdje pravo dobri, 14 čisti old school grindcore, to što na splitove stavljaju sirovije mi super ustvari, baš me vrati u ono vrijeme kad je tako bilo skoro sve što sam slušao, hehe. Zadnjih par mijenjaju tempo na d-beat / hace punk i u tome mi je Agathocles ustvari odličan, energija. Zadnja je malo duža mid tempo, baca na doomy crust punk, ili neki weird Oi!.

Murge je španjolski one man death / grind, 6 stvari kucani bubanj, gitare prljave, underground bedroom fanatizam, i taj zvuk više ne čujem često, može! Na brutal brejkovi, pa šibanje. Zadnja live ali isti zvuk. Snimak amaterski bez pardona. Samplovi iz filmova, na goregrind projekte ali više baš deathgrind.

VRK je experimentalnij duo, radio sam sa njima i ja split kao GutterSkull. Oni svoj stil zovu black crust. Digitalniji je atmosferom ali paše uz neku njihovu bizarnost, sterilno a kaotično, kao neke cybergrind stvari ali ovo je skroz drugo. Ful distorzirani a čisti bas, kucani uglavnom punky i black ritmovi, ritualniji vokal sa isto nekim efektom, a ubacuju i harsh noise i ambient. Dosta su konceptualni uvijek, unikatan duo, zato mi zanimljivi. Iz španjolske Galicije. Oni su minimalno prisutni online, na diy fizičkima su, nastupaju i uživo.

CD sa malo drugačijim stilom pakovanja, unutra insert i textovi, etc, izdali zajedno Nigra Mors i Loita Underground. 35 minuta totalne underground vožnje, samo za najluđe.

Nortmarsh - III & IV - kaseta

Nortmarsh - III & IV - kaseta

Dungeon Synth iz Finske na američkom tape labelu Moonworshipper Records, 2022. Isti je label izdao i neke Talog i Tenebrositas kasete, vrlo aktivan i sa pravim underground duhom.

Nortmarsch je lo fi DS, meni je odličan, drago mi je da imam ovu kasetu. Ovakav DS mi baš leži, sa skroz arhaičnim zvukom, kao da je snimano direktno na stari kasetofon. Povremeno i uz zvukove prirode, a prašnjavi synth je ovdje jedini instrument.

Na kaseti su Nortmarsh III (Darkening Of The Boreal Forests) demo i Nortmarsh IV (Serenity Of Shores' Past & The Blacksmiths Hill) EP.

Demo III je čarobna, šumska samoća, daleko od svega modernoga, sjetan, nostalgičan, i na mjesecom obasjan način spokojan. Ogoljena ljepota tihoga, stoičkoga bola, pomalo žalosno ali veličanstveno lutanje. Nečujni koraci po vilovitoj zemlji sjenki, dok snijeg i led prekrivaju i zadnje drevne krošnje.

IV atmosferom zalazi još dublje u daleko, nekada moćno carstvo. Umirujuća simfonija epskog i tragičnog pomirenja sa sudbinom. Jutro možda sviće, ali spas ne postoji, samo usamljena potraga koja se mora nastaviti. Potraga za smislom kojega nikada nije ni bilo.