Nuclear Altar - Wasteland Filth - reh. demo

Snimili smo novi demo, sirovo i surovo sa probe. Par starijih stvari, nove čuvamo za kasnije snimanje, ali da ipak imamo nešto na BC u ovoj postavi. PŽ Old School Crust.

The Celetoids - Optic Nerve - kaseta

The Celetoids - Optic Nerve - kaseta

Mnogo je drugih bendova sa kojima je ovaj trio povezan, ali ukratko ekipa sa jakim garage rock i punk zaleđem. Trenutno su i u Neon Lies, Koridor, Mižerija, uvijek aktivni. Celetoids je garage punk, iskreno ja nisam baš expert na tom polju, ali ipak sam se susretao sa tim zvukom i cijenim ga.

Takvi su i uzori, stari punk i garage, pa do outsider garage revivala. Tu je i onaj moment gdje se garage rock i rani hc/punk zvuk susreću, kroz tu osvježenu, aktualnu prizmu. Tematski, ovo ide i u neke tzv teorije zavjere o korporacijama, tajnim službama i praćenju i experimeniranju sa ljudima i slično, malo viša matematika za mene. I to daje fini weird i bizarni element svemu, a i mjeru sadašnjosti iako svirački ne odstupaju od garage punk osnove.

Znači konceptualni EP, što i simbolički cover i prateći art odražavaju. Malko je tu i punk psihodelije, u zadnje vrijeme dosta prisutna kroz post punk boom, fino nadograđuje straight to the point garage punk zvuk. Uspijevaju uhvatiti taj američki garage pristup a da je i uk punk utjecaj prisutan, živo je i bez puno filozofije. Žestinom ne zaostaje ni za nekim muzički extremnijim stvarima, iako pretjerivanja nema. Outsider touch, neke na granici atonalnog dionice stvaraju atmosferu dok se punk rockerski usredotočeno obračunavaju sa modernim svijetom, kojeg smo svi htjeli ili ne dio. Vrlo garage punk, da tako napišem. Da tako bude se pobrinuo i Drsko Krađa sa produkcijom, ovo je underground, efektno bez fensi trikova. Vokal se ne razlikuje puno od onoga u Koridor, ali pošto je ovdje na engleskom, i ipak uz drugačiji pristup glazbi, ima i nešto drugačiji ugođaj.

Paranoje, moderna tehnika i neuljepšana stvarnost koja i nije baš nešto napredovala. Ono kada više i ne znamo da li smo tamo negdje daleko ili ustvari nazadujemo, da li smo svi krajnje povezani ili je svatko krajnje sam, sva ta pitanja koja ostaju dok gazimo dalje vođeni svatko svojim opsesijama, sužujući sav taj kaos u svoje male, hipnotičke tunele. Optic Nerve je dobar soundtrack za sve to. Četiri pjesme, paše uz taj omjer zahtjevnijeg i jednostavnog, sama kaseta po dokazanim Doomtown standardima, prozirno zelena mi baš extra detalj.

Žulj - Resetiraj Civilizaciju - CDr

Žulj - Resetiraj Civilizaciju - CDr

Rijeka punk. Neki se možda sjećaju benda Punjena Papiga koji je svojevremeno bio osvježenje sa svojim noise punk pogo zvukom. Iz istog kruga nastaje i Žulj, iako je malo drugačija a isto totalna pankčina u pitanju. Ne baš friško, ali bend je dosta koncertno aktivan pa je ipak i aktualno.

Hardcore punk, direktno i bez okolišanja. Ipak znaju svašta ubaciti u zvuk, i više punk rock, melodičnije elemente, zanimljiv mi i upad u rockabilly, a ima i petarda od par sekundi. Pogo peglanje koje nije skroz na istu fintu, a opet imaju neki svoj zvuk koji sve veže u cjelinu. Vokal isto ima svoj prepoznatljiv stil, tu su i dobri backovi. Dosta me podsjeti i na stare devedesete domaće hardcore anarcho punk stvari, dobri su i UK utjecaji, ima i starog riječkog punk nasljeđa, raniji Paraf, jednostavno punk.

Textualno skroz antisistemski, prorešetali sve u 10 pjesama, ipak uz sav bunt i nabrijanost CD završava i u crno humornom kaosu. Pravo dobar kolaž / art za cover. Pjesme se pamte, ako moram neku izdvojiti onda mogu Istine Su Laži, ali svaka ima nešto svoje. Sam snimak taman, nije šminka i sve se čuje. Underground punk, ne pokušavaju se nikome dodvoriti, deru svoje kako i treba, a ima se bome šta čuti.

Sve re

Mob 47 - Sjuk Värld - kaseta

Mob 47 - Sjuk Värld - kaseta

Legendarni švedski demo, još jedno vrhunsko reizdanje Outsider Classics.

12 stvari hardcore thrash punk destrukcije, sirovo i surovo. Mob 47 je zapamćen po svojoj brzini i tight svirci, ovaj demo je savršeni dokaz za to. Nastavili na Discharge školi poput Shitlickers, Anti Cimex, hardcore punk minimalizam gdje uk hc prelazi u tipični švedski zvuk.

Mob 47 je imao i američke hardcore utjecaje, onih najbržih poput ranog D.R.I., a to se isto jasno čuje. Sam ritam je zbog svoje brzine kao varijacija na d-beat dobio po njihovom bubnjaru naziv c-beat, to divno vrijeme kada je cilj bio biti što extremniji, he he. Također vokal nije crusty, bliži je klasičnom hardcore punku, to uz prljavi in your face zvuk čini Mob 47 bliskim i drugim europskim bučnijim stvarima poput Lärm i slično. Uz sve to, ovo je Råpunk do krajnosti.

Vrijeme kada je internacionalna scena utjecala međusobno jedni na druge, a opet su nastajale i lokalne, autentične karakteristike hardcore zvuka. Članovi Mob 47 su bili i u drugim bliskim bendovima, isto brutalni hardcore. Punk as fuck, ili jesi ili nisi.

Sjuk Värld je agresivan, razbijački i u isto vrijeme sumoran, ravan. Hardcore za prave hardcore manijake, beskompromisni thrash punk u svoj svojoj ogoljenoj iskrenosti. Još uvijek ima i neku mladenačku svježinu, iako je već četiri desetljeća prošlo, ovakve stvari žive vječno.

Outsider Classics opet sve odradio sa stilom, bile su i verzija omota u drugačijim bojama papira. Ispoštovan i izvorni, diy dizajn Ägg Tapes & Records, a naravno, tu je i lyrics sheet. 10 minuta izvornog hardcore punk pakla. Total Mangel!

Požega - Scene Report

Malo o situaciji u Požegi. Nekada je sve bilo mnogo aktivnije, iseljavanje, obaveze, manji interes za žešću glazbu i sve ostalo je utjecalo da PŽ ipak više nije jedan od centara undergrounda na ovim prostorima, ali ima još aktivnosti.

No Name je stariji bend koji svira u raznim postavama od devedesetih i lokalno ima kultni status. Prije su svirali i dosta ex yu punk rock obrada, u sadašnjoj postavi su se skoncentrirali na svoje pjesme, te rade i nove. Još sviraju Ponekad Poneko od Quod Massacre na svoj način. Njihov zvuk je onaj stari Balkan Punk, sa utjecajima od yu rocka do melodičnijeg old school hc/punk-a, na tragu Kbo!, Bad Religion, etc... a njihove pjesme su lokalne punk himne. Nedavno su snimili i diy video Samo Zbog Para, nakon dosta vremena nešto konkretno iz Požege.

Nuclear Altar nakon pauze opet radi, vjerni požeškom hardcore crust punk zvuku iz devedesetih, u sadašnjoj postavi radimo i nove pjesme koje su na hrvatskom a imaju i neku svoju priču. Kao i No Name, svira se lokalno, ali bili smo nedavno i u beogradskoj Okretnici i čakovečkom Prostoru. Povremeno završi koji live ili video sa probe na YT, bude vjerujem i nešto konkretnije.

Gitarist oba benda svira bas u zagrebačkom post punk bendu Koridor, pošto nismo svi u istom gradu, te zbog drugih obaveza, aktivnosti idu malo sporije, ali ipak se napreduje i po mom mišljenju oba benda zvuče vrlo ozbiljno.

Loš Primjer ne treba posebno predstavljati. U njemu svira i bubnjar Nuclear Altar, drugi gitarist Lošeg Primjera je bubnjar u No Name. Druga polovice benda ne živi u Požegi, gitarist / vokal je iza zagrebačkog Studia Depth, a na basu je ex član riječkih Pasi. Koncertno dosta aktivni po regionu, rade i nove pjesme, uskoro im se i nešto stariji album treba pojaviti kao ozbiljno fizičko izdanje. Uglavnom brzi i vrlo melodični punk sa metal utjecajima.

Starvation je sada bend baziran u Zagrebu ali sa korijenima u Požegi, pa spominjem i njih. Melodičnija verzija crust metal punka. U bendu je stari član, spomenuti vlasnik Studia Depth i član Lošeg Primjera, ostali sadašnji članovi su u Zagreb došli iz Požege, Zadra i Siska. Nedavno su snimili novi materijal pod imenom Poison God, koji vjerujem isto treba biti i na ozbiljnijem fizičkom izdanju. Koncertno dosta aktivni po regionu.

Od drugog u samoj Požegi, spomenuo bi mlađu ekipu Snowdrop, duo koji svira experimentalni instrumentalni stoner psihodelični zvuk a nekada im sa vokalom pomogne lokalni free style MC, nešto drugačija glazba ali isto DIY pristup. Sviraju dosta lokalno, ali bez konkretnih zvučnih zapisa.

Koncerti se odvijaju u Caffe Bar Beer Ti & Ja, tu su u zadnje vrijeme svirali Kbo!, Motus, Smrt Razuma, Wasserdicht, Pasmaters, Liquid Supercharge, KDP, Odpisani, Saša 21 i drugi. Koncerte nije lako u zadnje vrijeme raditi, sve je na entuzijazmu par ljudi. I u Tom Klubu su svirali Disbaja, Mazut, Liquid Supercharge, Vipera, Starvation, Lüger, Koridor, Defiant, Portman, Kletvenik, a u njemu se dešavaju i koncerti nekih komercijalnijih punk / metal / rock imena. U Beer Ti & Ja nastupaju i izvođači sa više rock strane. Za ljeto se priprema i HOPA Fest - nakon dugo vremena open air festival u Požegi, koji dovodi i neka veća, a i underground imena.

Cover bendove ipak ne bi spominjao za Distort Balkan, blog nije takvog karaktera, ali i tu ima nekad preklapanja sa lokalnim undergroundom. Snimljen je i film Moć u glavi, dokumentarac o novovalnim / punk / alter / rock događanjima prije rata. Možda sam nešto i zaboravio ali to je otprilike to.

Također trebam spomenuti i svoje projekte koje radim već preko 10 godina i poznati su u underground krugovima vani. GutterSkull, nedavno sam snimio novi demo koji je opet bio i na kaseti, crust punk sa black metal vokalom. Tenebrositas, true, raw black metal, uz kasetna i CD izdanja u zadnje vrijeme je bilo i vinilnih. Talog, dark ambient / dungeon synth, dosta kasetnih izdanja, uskoro i nova.

Sa obzirom kakvo je stanje u provinciji, možda sve ovo i nije tako malo, borba se nastavlja.

Leather Brigade - Pray To The Knife - kaseta

Leather Brigade - Pray To The Knife - kaseta

Speed Metal iz Rumunije. Onaj sa first wave black i hc/punk elementima. Metal Punk bez zadržavanja, speed d-beat, old school thrash rifovi, vokali isto u glavu. Znaju šta rade, nema tu pametovanja, koža i lanci, true metal za old school manijake.

Motörhead, Venom, Sodom, Warfare, do današnjih bendova u tom stilu, kome paše taj zvuk, Leather Brigade su to, nema glume. Pet dobrih stvari, tek povremeno koje usporavanje, d-beat vodi napad. Dosta i catchy bez da odstupa od principa, zna upast i solo, back vokal, sve notorno, staromodno i sigurno u sebe. Vokal ima mračno agresivni ton, textualno vječne street metal teme; blasfemija, sex i alkohol.

Produkcija nije nešto pretjerano sirova i prljava, niti fensi ušminkana, odgovara ovakvoj svirci, može proći i kod onih koji nisu navikli na veću buku a nije ni neslušljiva moderna plastika. Hvata atmosferu i žestinu. Tko voli Discharge i crossover, ima naravno i toga, pa i onog starog rokenrola, tu je sve što i treba biti.

Meni baš dobar rumunjski Speed Metal Punk, zvuče svjetski. Izdavači zajedno švabski Destruktion Records i naš hrvatski Black Steel Worship, spomenuli i u intervjuu sa Black Steel Worship na Distort Balkan. Odlična kaseta, i sam cover daje na znanje šta je ovo. Total Bloody Metal! Ako nekoga zanima distribuiram i ja.

Meine Freunde Schätzen Ihre Augen 01 - artzin

Meine Freunde Schätzen Ihre Augen 01 - artzin

Originalan art fanzin, samo izdat iza kojeg stoji Sven Sorić. U zinu je Svenova crno-bijela xerox + aceton grafika a preko nje u crvenoj boji artovima gostuju pozvani autori; Ena Jurov, Paz Bonfil, Eva Badanjak, Lealudvik, Srđa Dragović, Ivo Matić i Shabahang Tayyari. Ofsetni tisak u crnoj i ručno tiskano fluo crvenom bojom na papiru Munken polar 120 g, uvezano crnim koncem - kolaboracija na viskom estetskom i DIY nivou.

Svenovi artovi sami za sebe su već posebni. Ujedno svakodnevno, trajno sivilo i nadrealni, mistični kolaži i intervencije. Siluete koje u tišini izranjaju, negdje između podsvjesnih sablasti i maglovite stvarnosti, pritajeno ali i pomalo zastrašujuće. Simbolika nije strogo definirana, ostavljena je sloboda mašti, kao dobra upotreba lo fi elementa u glazbi, ono što ne čuješ, tjst ovdje ne vidiš sasvim jasno, svojom texturom stvara atmosferu koja je tako bliska, a tako daleko. Ujedno i na nasljeđu starih fotokopiranih fanzina, načitah ih se u svoje vrijeme, sada je to pomalo i nostalgija, u Meine Freunde i taj moment je dosljedno prikazan.

Svenovi artovi odlično funkcioniraju i kao pozadina preko koje mu pomažu svojim artovima prijatelji, isto skloni minimalizmu, apstrakciji i bizarnoj igri između zbilje i sna. Baš kao u snu, iz jedne viziju u drugu, povezano niti koju možda i ne trebamo uhvatiti, neka podsvijest slaže impresije po svom. Nije zin sasvim ni košmar, ne pokušava biti pretenciozan, ima i dozu ironičnog odmaka. Od lagano erotske naivnosti do rukom pisanih riječi, jednostavne grafike koje nadopunjuju i igraju se sa onima u pozadini, dajući svemu još jednu čudnu, teško opisivu dimenzionalnost.

Sve zajedno je možda onaj fantazmagorični, skriveni Balkan, koji često i nama samima izgleda kao nejasan san iz kojeg se ne znamo probuditi. Gdje god da jesmo ostajemo hipnotizirani u toj čeznutljivoj ljepoti i neizbježnoj ružnoći. Izblijedjele a neizbrisive stranice unutarnje, osobne povijesti sivila i kaosa.

Konceptualno zanimljiva suradnja, dizajnerski koliko naizgled primitivno, slučajno, toliko i cjelovito, ne nametljivo a efektno manipuliranje kontrastima. Artzini su fina fora, još uvijek ostavljaju ogroman prostor za kreativnost. Sven i ekipa su to dobro iskoristili.

BKD - Balkan Oi! - CDr

BKD - Balkan Oi! - CDr

Malo starije, 2019, ali došlo do mene, pa eto sa zakašnjenjem. Za Oi! nisam baš neki expert, imaju i album i demo prije ovoga. Nešto kao EP, tri stvari.

Trio, basistica i pjeva. Vidio da je ovo netko svrstao u sugar oi, što bi valjda bila više pop punk verzija. Je ful melodično, ali ima i izvornog Oi! zvuka koji ima onaj na 77 zvuk gitara. Vokal onako malo ljući pa malo melodičniji, upadnu i muški backovi koji srećem ne tule previše, ima agresije malo.

Prva stvar o cajkarošima, Balkan Boi!, sviđa mi se taj auto sarkazam u nazivu cedea. Druga Jebem Ti Radne Subote naravno šljakerska. Zadnja Lepo Je U Raju je najmelodičnija i mali hit. Zadnji stihovi su klasika; Lepo je u raju, Al jebi ga, U paklu je ekipa sva.

Klasične street punk teme sa nešto lokalnog štiha, čemu pridonosi kajkavski, iz Varaždina su. Nije nešto prenabrijano, ulično ali i simpatično, meni legao taj spoj starog punka i melodičnijeg Oi! zvuka. Možda da je malo više prijeteći ton, agresivniji na Exploited ili mračniji na stari Novi Sad, bi meni bilo i bolje, ali pošto ne spadam baš u ljubitelje današnjeg lokalnog Oi! zvuka, ipak mi skroz ok.

Pro CDr, snimak isto ok, čišći ali ne previše, uklapa se za ovo. DIY ali i bolji nego kod nekih izvikanih. Omot jednostavan, marte, zid od golih cigli i bend. Izdavač 220 Records.

Spectral Spire - Ruination Of Tehten​-​Hurz - kaseta

Spectral Spire - Ruination Of Tehten​-​Hurz - kaseta

Old School Dungeon Synth iz Hrvatske, točnije Zadra. Autor je prije Spectral Spire započeo i drugi projekt Druad, odmah cijenjen u DS krugovima. Kreativac koji sam radi i artove za izdanja. Moram i njih pohvaliti, izgrađen stil.

Sam cover art odlično oslikava i atmosferu koju donosi ovaj album. Dvije duže stvari, epskog a sumornog karaktera, preporuka onima koji vole izvorni Mortiis stil, ovo je pravi DS. Lo fi ali ne na extremni / noise način, toliko da atmosfera bude autentična i duboka.

Ruination Of Tehten​-​Hurz je srednjevjekovna saga koju prate povremeni semplovi iz prirode, ujedno evokativna, mistična fantazija koja dostojanstveno ide i u kozmički, bezvremeni mrak.

Zov dalekih zvijezda na noćnome nebu, ispod veličanstvenog horizonta davno zaboravljeni dvorac čuva vječnu tajnu, ogledajući se tek u praiskonskom jezeru sakrivenom od poznatoga svijeta.

Grmljavinom najavljuje misteriozno carstvo negdje između onostranog uzvišenja i napuštenih ruševina okruženih tragičnom ljepotom. Ponoćne melodije se nastavljaju, sve dok se kronika ne završi tamo gdje je i počela, u neizrecivoj, monumentalnoj mistici. Tišina guta vrhove kula, a nebeska, zvjezdana spirala se obznanjuje samo duhu koji odavno nije među nama.

Kasetu je izdao poljski Forgotten Castle Records. Divno izdanje, nema nekih trikova koji bi ovo mogli približiti onima kojima tradicionalni DS je možda pretežak, ovo je stvarna kvaliteta koju će poštovatelji takvog zvuka prepoznati, u svojoj tami melodijski i stilski bogato. Da skrenem pažnju i na Atmospheric Black Metal projekte Odar Neba i Otajstvo Strija iza kojih stoji isti autor, nadam se da čujemo još od njega, veoma zanimljiv.

Sukob - Tvoje Misli Su Ne​č​ija Umjetnost - mini LP

Sukob - Tvoje Misli Su Ne​č​ija Umjetnost - mini LP

12" na 45 okretaja, 10 hardcore punk stvari.

Prva stvar se zove One Way Ticket To Ireland, komentar ne treba. Textovi su ipak na hrvatskom, na vokalu je Fistra. I muzičari su veterani underground panka. Izdavači Dhpak47 i Doomtown Records.

Fistra je nekada bio stup diy izdavaštva kod nas, nema kome nije pomogao da izda kasetu. Iz svega toga je izrastao i palicu preuzeo i Doomtown Records, imati na istoj ploči još uvijek aktivnog Fistru i tu ekipu, bome hardcore.

Muzički ovo bi mogao, kao što je i sam bend istaknuo to, opisati kao spoj ranih Poison Idea i švedske d-beat škole. Zanimljiva kombinacija, ali Poison Idea i je jedan od US bendova često priznat od više crusty ekipe. Ja osobno nikada i nisam shvatio te podjele na američki i europski zvuk. Toga nije bilo osamdesetih, svi smo bili ista scena. Kojekakvi revizionizmi nemaju veze sa duhom osamdesetih, i tada su jedni na druge non stop utjecali, a opet je bilo i lokalnog karaktera koji je davao nove boje svemu. Naravno, ukusi su druga stvar, ali diy duh je bio jedan. A ovdje ga ima.

Producirao Jakić, sam zvuk je vrlo čist, ne fensi i premoderan, nego onako suh. Možda bi mi i bolje pristajao više "prostorijski" zvuk, sa malo prljavštine u atmosferi, ali i ovakva produkcija ima neke svoje prednosti, jer se baš mogu skoncentrirati na to što sviraju. Bubanj je robustan, skroz nabija tempo. Straight forward d-beat, upada i jak mid-tempo. Bas i gitara deru dosta brze rifove, nema one atmosferične crust truleži, više idu na intenzitet, ima i nekog rokerskog prizvuka, što je bilo i kod Poison Idea uistinu, a opet i minimalistički da paše uz skandi utjecaj. Distorzije skoro da i nema, i ne treba je uvijek biti u extremu, nema sakrivanja iza nje. Iako je zvuk čist, ovo ima i vrlo mračnu atmosferu, sa tim hvataju i taj lokalni karakter. Tome pridonosi i Fistrin vokal, malo mu je drugačiji, a opet prepoznatljiv vokal. Između vriska i hrapavosti, hvata neki očaj, a zna ubaciti i koju clean dionicu.

Na prvu mi ovaj materijal nije sasvim sjeo, možda zbog čišće produkcije, ipak ja naginjem na sirovije, ali kad ga pažljivije slušam ti old school hardcore elementi svirke mi skroz zanimljivi. Ima atmosferu koja se otvara u kompletu sa vokalom. Spomenuti i Celtic Frost kao uzor, no ovo baš ne ide u metal punk vode, stari hardcore punk je, bez filozofije a sa dozom mraka. Textualno moralistički, propovjedni ton na prvu, nešto što više nije uvijek moj film, ali uključen je i lyrics sheet. Textovi su ipak dublji, slagali se sa Fistrom ili ne, zna uz neke pomalo bizarne rečenice poput naslovne, uhvatiti i taj mračan, poetski ton.

Dizajn opet prepoznatljivo Bodežov apokaliptični kolaž, on je i u bendu, sve je u paketu. Spomenuti lyrics sheet odlično izgleda, old school. Nije album koji mi odmah ide u uho, vrlo intenzivan do mjere gdje zadire u monotoniju, možda bi uz malo prljavštine bio i bliži mi na prvu, ali ovako malo zahtjevniji skoncentrirao me je na one elemente koji su tu, i zapravo mi postao odličan. Pojačaj!