Prva stvar se zove One Way Ticket To Ireland, komentar ne treba. Textovi su ipak na hrvatskom, na vokalu je Fistra. I muzičari su veterani underground panka. Izdavači Dhpak47 i Doomtown Records.
Muzički ovo bi mogao, kao što je i sam bend istaknuo to, opisati kao spoj ranih Poison Idea i švedske d-beat škole. Zanimljiva kombinacija, ali Poison Idea i je jedan od US bendova često priznat od više crusty ekipe. Ja osobno nikada i nisam shvatio te podjele na američki i europski zvuk. Toga nije bilo osamdesetih, svi smo bili ista scena. Kojekakvi revizionizmi nemaju veze sa duhom osamdesetih, i tada su jedni na druge non stop utjecali, a opet je bilo i lokalnog karaktera koji je davao nove boje svemu. Naravno, ukusi su druga stvar, ali diy duh je bio jedan. A ovdje ga ima.
Producirao Jakić, sam zvuk je vrlo čist, ne fensi i premoderan, nego onako suh. Možda bi mi i bolje pristajao više "prostorijski" zvuk, sa malo prljavštine u atmosferi, ali i ovakva produkcija ima neke svoje prednosti, jer se baš mogu skoncentrirati na to što sviraju. Bubanj je robustan, skroz nabija tempo. Straight forward d-beat, upada i jak mid-tempo. Bas i gitara deru dosta brze rifove, nema one atmosferične crust truleži, više idu na intenzitet, ima i nekog rokerskog prizvuka, što je bilo i kod Poison Idea uistinu, a opet i minimalistički da paše uz skandi utjecaj. Distorzije skoro da i nema, i ne treba je uvijek biti u extremu, nema sakrivanja iza nje. Iako je zvuk čist, ovo ima i vrlo mračnu atmosferu, sa tim hvataju i taj lokalni karakter. Tome pridonosi i Fistrin vokal, malo mu je drugačiji, a opet prepoznatljiv vokal. Između vriska i hrapavosti, hvata neki očaj, a zna ubaciti i koju clean dionicu.
Na prvu mi ovaj materijal nije sasvim sjeo, možda zbog čišće produkcije, ipak ja naginjem na sirovije, ali kad ga pažljivije slušam ti old school hardcore elementi svirke mi skroz zanimljivi. Ima atmosferu koja se otvara u kompletu sa vokalom. Spomenuti i Celtic Frost kao uzor, no ovo baš ne ide u metal punk vode, stari hardcore punk je, bez filozofije a sa dozom mraka. Textualno moralistički, propovjedni ton na prvu, nešto što više nije uvijek moj film, ali uključen je i lyrics sheet. Textovi su ipak dublji, slagali se sa Fistrom ili ne, zna uz neke pomalo bizarne rečenice poput naslovne, uhvatiti i taj mračan, poetski ton.
Dizajn opet prepoznatljivo Bodežov apokaliptični kolaž, on je i u bendu, sve je u paketu. Spomenuti lyrics sheet odlično izgleda, old school. Nije album koji mi odmah ide u uho, vrlo intenzivan do mjere gdje zadire u monotoniju, možda bi uz malo prljavštine bio i bliži mi na prvu, ali ovako malo zahtjevniji skoncentrirao me je na one elemente koji su tu, i zapravo mi postao odličan. Pojačaj!
No comments:
Post a Comment