Disbaja - Impulse Slaves - kaseta

Disbaja - Impulse Slaves - kaseta

Povratak Disbaje na scenu je okrunjen i odličnom kasetom kakvu zaslužuje jedan ovakav album.

Od prvih snimaka 2018'e Disbaja je jedan od rijetkih ovdašnjih bendova koji je ostao vjeran nekada na ovim prostorima vrlo aktivnom crust punk zvuku. Jaki hardcore punk utjecaj na tragu d-beat vožnje, UK i švedske škole, sa dobrom dozom old school extreme metala. Prolazili su kroz razne faze ali osnova je ta.

Novi album su snimili kao trio, jedna od novih karakteristika je kombiniranje dva vokala, koje svemu daje vrlo guturalan ton i pri čemu je izbjegnuta jednoličnost. Započinje sa uvodom koji ima i harsh synth elemenata, da bi se prirodno razvio u spoj hardcore punk energije i catchy thrash agresije sa tamnijom death atmosferom i težinom. Samo to je meni odlična kombinacija, ali ono što je najbitnije u ovakvoj glazbi su rifovi, a njih ima, i oni u cijeloj toj kombinaciji daju pjesmama prepoznatljivost. Ritam siguran u sebe i u bržim i u mid-tempo dijelovima, sve na mjestu. Spomenuh catchy ton, pjesme imaju i nekako epski prizvuk koliko god bile direktne, brutalne, ostaju mi u uhu, hardcore himne. Nakon nešto stanke i izmjena postave, pravo uvjerljiv povratak i meni do sada najbolje od Disbaje.

Za pun pogodak se je pobrinula i produkcija, je modernija i ja tu znam zanovijetati ali ovome nemam što zamjeriti, zvuči živo, moćno, ne previše ušminkano iako nije ni lo fi sirova. Sve spomenute elemente je uspjela zabilježiti u skroz efektnom obliku. Album završava sa dužim spoken wordom, dajući još jednom do znanja koliko su bendu bitni i stavovi koje izražava. Kao i u produkciji i u art dijelu sudjeluje više majstora, tako da i vizualno omot kasete ima svoju priču. Svaka čast, ovakav stil je možda sada kod nas rijedak ali sa Disbajom ne stagnira.

Domaće Crnilo Records izdanje, imam par komada kasete na mom Olden Sonorities distru, pa koga zanima može se javiti i meni.

Vipera - Praxis - kaseta

Vipera - Praxis - kaseta

Drugi, novi kasetni EP. R'n'R crust pohod se nastavlja. Nešto promijenjena postava, ali pristup je isti, fuck the world, hail the underworld.

Sa Underworldom počinju napad a i nastavljaju žestoko, samo naprijed kroz Dust And Rust. Iako idejno svjestan bend i rokerska neobuzdanost naravno ima svoju obaveznu apoteozu ovdje. Right To Ride obrada Amebixa to još samo potvrđuje. Pjesma koja savršeno objašnjava stil kojeg se drži Vipera. Pravi Rock'n'Roll sa dna i za dno. Četvrta i zadnja himna je Conspiracy, gdje sijeku sva trendi mudrovanja i vračaju se na korijen, a to je vječni neprijatelj punka, država i kapitalizam bez mistifikacije.

Ovu postavu sam uhvatio i uživo, trio koji i tako daje do znanja koliko vole Motörhead. Kaseta je izdana opet u suradnji sa londonskim Godzilla Records, obavezni dizajn sa ukusom i dodirom okultne simbolike. Drugi ujed zmije i nova doza gorkoga otrova, bez sterilizacije.

Vipera se potvrdila kao bend koji iako u okvirima rokerske tradicije i anarcho ideja ima i svoju priču koje se dosljedno drži. Novo poglavlje, stara borba, jer od ulice se ne može pobjeći.

Vipera - Nest Of Vipers - kaseta

Vipera - Nest Of Vipers - kaseta

ZG baziran rock'n'roll crust punk, njihov prvi EP, zakon kaseta.

Nema lutanja, odmah debutom se daje do znanja kakav je ovo bend. Prljavi, moćni R'n'R na nasljeđu Motörhead, ali ono što ga razlikuje od mnogih sličnih bendova su i jasno izraženi anarcho korijeni, tipa stari Amebix. Ništa čudno, ali ipak jedan svoj pristup.

Već prvom pjesmom Lioness započinje epska borba, bend je aktivan i sa estetski zanimljivim video spotovima, ovu pjesmu možete u tom aranžmanu pronaći na YT. Slijedi u istom ritmu La Belle Rebelle, a onda nastavljaju sa obradom klasika od Axegrinder. Još jedna njihova himna Spectacle, koja isto ima i svoju video verziju, nastavlja pravi rokerski obračun sa modernim bogovima kapitala. I za kraj, obrade pjesme koju je pjevala Josipa Lisac, tempo postaje sporiji i teži, u stilu Motörhead sporijih "power balada". Zaokružena cjelina u ovih pet pjesama, vrlo ozbiljan kasetni EP, koji ima R'n'R ton ali i onaj mračniji.

Sama kaseta je odlično, minimalno ali efektno dizajnirana. Popis pjesama i na tijelu kasete mu daje fini vintage touch, iako ovo ne pokušava biti retro, tu je sada i ovdje. Zanimljiv je detalj što ime benda se piše u logu i dodatno na japanskom, a prisutna je i okultno pogana estetika. Izdavaći su zajedno njemački label Kellerassel Records i UK label Godzilla Records, bend je i koncertno dio svjetske punk scene.

Disznótor - Demo - kaseta

Disznótor - Demo - kaseta

Nedavno je bio odličan Koridor / Kpax! gig kod nas u Požegu. Mandu u zadnje vrijeme češće srećem pa smo se dotakli i ovog benda u kojem je on na vokalu. Svidio mi se demo na bandcamp stranici, i Manda mi odmah kada je to čuo dao i kasetu. Izdanje je pravi DIY, kućno presnimavanje i sa eye catchy kasetom i omotom na kojemu su photo kolaž i textovi. Art mi je isto zakon, njegov je autor Scott Flavin. Ima pomalo bizaran, outsider izgled, i tu počinje i priča o zvuku Disznótor dema.

Ovo je hardcore punk i to vrlo originalan. Zbog vokala i pokojeg singalonga na momente daje do znanja da je iz iste scene kao i Kpax!, ima te punk himničnosti, ali i znatno drugačijih elemenata. Beograd je poznat po youth crew i straight edge zvuku, ovdje se osjeti to nasljeđe. Dobar pankerski pristup tome, mid tempo stomping brejkovi a kad se ubrza ima i onaj explozivni pogo thrash zamah, bubnjevi ne kompliciraju, ali su vrlo dinamični i efektni. Ja nisam expert za sve pravce u koje se je razvijao youth crew zvuk, tako da ne mogu posebno isticati neka imena.

Ono što je ovdje izraženo su i atmosferičnije gitare, rifovi nisu uvijek basic, ima svega. Bas nabrijan i prljav, sve skupa odličan spoj beskompromisne hardcore energije i momenata koji idu u catchy smjer, kao i u experimentalniji, mračniji pristup. Svemu još posebnu dozu autentičnosti daje to što su textovi na srpskom. Većina je relativno sličnih bendova na engleskom, meni ovako odlično funkcionira, ima ono nešto što osjetim. Također je i dosta sirovo snimljeno, nema šminkanja, svi elementi prirodno dolaze do izražaja. Taj gritty ton mi odmah uđe u uho. Ovo uopće ne zvuči "američki", kao kloniranje, ima tu svoju boju. Definitivno demo koji nije monoton. Mid tempo nabijanja i vožnje, tuka tuka agresija, pravi punk rock, primitivno, pa muzikalno, pa skroz u psiho atmosfere, sve jedno drugo dobro nadograđuje. Mandin vokal je ovdje isto jako bitan, ima nešto više eha, svejedno ostaje skroz direktan.

Prva liga kaseta, hardcore punk, zapravo, a ima experimentalnosti i osobnoga. Tko voli mračniji a agresivan h/c neka provjeri. Sretno ekipi sa bendom, ovo je strašan debut.

Krayat - За закуска параноя, За вечеря какво? - 7''

Krayat - За закуска параноя, За вечеря какво? - 7''

Još jedan seven incher u izdanju Autsajder Produkcije, label koji zna šta je hardcore zvuk.

Krayat je bend sa vokalom na bugarskom, ostali muzičari su iz Grčke, a stacioniran je u Berlinu. Svirao je i po ovim prostorima. Za doručak paranoja, za večeru što? je prijevod imena EP'a. Takva je i atmosfera, ljuti hardcore punk sa dozom tjeskobe.

Grčko i bugarsko punk nasljeđe se osjeti, ima tu i metaliziranosti pa su već uspoređivani i sa III. Kategorija, sa čime bi se složio. Vrlo dobre četiri pjesme, d-beat na bubnju je čest, dosta me podsjećaju i na devedesete istočnoeuropske crusty h/c bendove. Imaju i energiju i taj tamniji ton, zapravo imaju svoj zvuk, što je itekako bitno, jako uvjerljivo.

Vokal grub, na rubu bijesa i očaja, agresivan. Gitarski ima dobrih finti, uz straight forward hardcore su fino složeni i atmosferičniji momenti, bas isto savršeno uklopljen. Produkcija old school, sve se dobro čuje bez da postaje sterilna, tu je i dovoljna doza sirovosti, to je to. Zakon 7'', uspijevaju biti i catchy bez da to postane jeftina sladunjavost, hardcore punk kakav i treba biti.

Sviđa mi se i omot, ima dušu, ne pokušava biti moderno prelijep što i ne paše uz hardcore punk, ovako se oslikava ono o čemu bend govori kao i sam zvuk. Stražnji okvir ima i medieval stila, isto se uklapa u tu ukletost. Unutarnji omot donosi i textove sa prijevodom na engleski, a uz sve ide i poster.

Hardcore, žestok ali ne prebrz, nadopunjen kombinacijom metaliziranosti i mraka, ona stara punk gorčina. Sa Autsajder Produkcijom nema greške.

State Manufactured Terror - The US Government Is A Kleptocratic Doomsday Cult - 7"

State Manufactured Terror - The US Government Is A Kleptocratic Doomsday Cult - 7"

Noviji bend iz New Yorka, predstavnik mlađe crust punk scene koji je već skrenuo na sebe pažnju 2023'e sa surovim demo prvijencem. Isti zvuk savršeno nastavljaju i ovdje, a Autsajder Produkcija opet ubada u sridu.

Sirovi i nasilni heavy crust, bučan i kaotičan, na tragu najranijih Prophecy Of Doom, Deviated Instinct, Napalm Death, Hellbastard, Atavistic, onaj moment gdje se stenchcore i proto grindcore dodiruju, primitivna metaliziranost na ultra punk način. Vokal nije growl već rani anarcho punk krik očaja i to odlično funkcionira, ide na same anarcho punk hardcore korijene, dodiruje se i ranih Disorder, ili japanske škole punk buke poput Confuse. Zapravo me ovo najviše podsjeća na japansku scenu izraslu devedesetih oko All Crusties Spending Loud Night festa, baš nešto što je kao točno za to. Beskompromisna crasher crust distorzija i divljaštvo spojeno sa težinom i apokaliptičnošću Zoe i sličnog. Upadne i koji media sample, sve u svemu, vrhunska kakofonija!

Rukom urađene ilustracije i text na omotu i insertu svemu daju onaj diy punk duh na koji sam se navikao od osamdesetih pa kroz za to najplodnije devedesete, doba kada su 7'' vinili vladali u panku dok su drugi bili odustali od njih. Naravno srednji vijek / tribal kaotična, prljava estetika, pomiješana sa modernim kazalištem apsurda, kao još jedan obavezni dio ovoga pristupa. Iza efektne estetike stoji Wombat, nema šta, sve izgleda i zvuči kao iz pakla. Podsjeća me i na veličanstvena vremena Squat Or Rot / ABC No Rio New York scene.

Brutalan EP za apokaliptična vremena, Autsajder Produkcija je nezaobilazni dio današnje svjetske diy hardcore scene. Moj vinil je crni, a rađena je i ograničena tiraža močvarno zelenih.

Atomski Rat - Nekro San - LP

Atomski Rat - Nekro San - LP

Opet velika 12" ploča na 45 okretaja, savršen format za h/c album. O samom albumu smo dosta u intervjuu sa Atomskim Ratom, evo da ga ja sa kašnjenjem ali ipak recenziram, zaslužuje to.

Atomski Rat slušam od njihovih početaka 2010'e, i surađivali smo na više načina, bend je nastao u Šidu, sada malo i raštrkani ali ista ta prijateljska underground priča. U tom periodu do 2015'e su snimili dosta materijala, sve sa sirovim i surovim diy zvukom na bučnoj strani, osamdesete ex yu i finski hardcore punk, devedesete crust zvuk, sa autentičnim pristupom dvije tisućitih. Nakon pauze snimaju ovaj LP koji je donio i neke promjene u zvuku.

I dalje je to ta osnova, ali nije više toliko ekstremno i noise, kako zbog razrađenije svirke tako i čišćeg zvuka. Mislim da je materijalu analogni tretman jako koristio. Digitalno mi je bio možda i malko previše čist, ali ovako je to to, definitivno ga treba poslušati sa vinila. Taj ipak čišći, manje bučan pristup produkciji je prebacio i pažnju na samu svirku. Na albumu je stari vokal Bojan, a Miler koji je ovdje druga gitara je u međuvremenu postao novi vokal. Bojan je bio jedan od najextremnijih punk vokala na ovim prostorima i to je ovdje zadržao. Svirka je uglavnom straight forward hardcore sa metaliziranijim thrashcrust duhom, razrađeno da ne upadne u zamku jednoličnosti, ali ne gubi svoju primitivnu punk suštinu.

Ne mogu sad stavljati neka imena, zvuči kao to i to, ovo je prava stara škola, kada bendovi nisu izmišljali toplu vodu ali su imali neki svoj pristup i identitet. Zadnja stvar je malko i melodičnija, gdje ne dominira brzina, što je dobro pankerskije zatvaranje nakon zanimljivog rifovanja kroz bezkompromisne hardcore pa i grind ritmove.

Upečatljiv omot, plus insert sa kratkim, gorkim i mračnim textovima, sve u duhu punk estetike ružnog, izdavači Terminal Records iz Grčke i Angry Voice Records iz Njemačke. Nezaobilazna hardcore ploča za sve koji još naginju na crust a mogu je poslušati i drugi sa punk i metal strane. Biti će zanimljivo pratiti kako će se dalje razvijati. Dogovoren je konačno i nastup kod nas u Požegi, što ono kažu - stay tuned.

Parole 80 - Trauma - 7''

Parole 80 - Trauma 7''

Oi! bend iz Beča, jasno sa ljudima sa ovih prostora, koji su i vrlo aktivni na sceni tamo. Meni se svidio od prvog dema 2020, koji me podsjetio na rani Fakofbolan i stare demose kada je produkcija bila prljavija i samim tim je mogla uhvatiti pravu sirovost ulice. U međuvremenu su imali i singl u istom stilu. Ovo je novi, upravo izdan 7'', izdavač je isto bečki Contergan Punk.

Omot je u vrlo tamnom tonu, sve je diy totalka, tu su textovi, fotka, cut and paste, prljavija a sa stilom estetika. Na samoj ploči nema nikakvih podataka ali zato su mi super detalji na papirnatoj košuljici. Iako tamnija atmosfera omota ovo nije sada popularan Oi! / post punk mix, već totalna ojčina. Ipak tamni ton daje do znanja da ovo nije ni kod nas malo šire popularan onaj kao veseliji "duhoviti" punk.

Kratke, jasne stvari, ljute i bez šminke, jednostavne a hitoidne melodije uz singalong na refrenima, odsvirano i snimljeno žestoko. Isto na tragu ranog Fakofbolan, ipak i malo agresivniji, siroviji, grublji. Većinu stvari znam od prije, sada snimljene još čvršće i direktnije za vinil. Za pojačat do ibera! Ima devedesete elemenata definitivno, i textualno je u tom total underground duhu, nemilosrdni u svom punk as fuck obračunu. Možda više nisam tako duboko u politici, sve mi se jednako zgadilo, ali ako ću slušati pravi Oi!, to je ovo. Hvala ekipi što mi je poslala 7'', još jedan vrhunski ovogodišnji vinil. Nemam šta puno pametovati, šest bijesnih a catchy himni, pogo zagarantiran.

Kohti Tuhoa - Elä Totuudesta - 7''

Kohti Tuhoa - Elä Totuudesta - 7''

Finski punk, bend je već neko vrijeme aktivan ali ovo je moj prvi dodir sa Kohti Tuhoa. Također su članovi više raznih bendova sa finske underground scene. Naprimjer vokal Helena je i basistica u bendu koji smo slušali još devedesetih Selfish, tu je član Ydinperhe, bend sa kojim sam se nešto kasnije trejdao za demo kasetu. Uglavnom prava hardcore punk ekipa, a što nije neuobičajeno za finsku scenu, članovi su i drugih bendova, post punk, sludge, old school death metal, trad heavy metal, grindcore, etc..., samo da izdvojim neke; Death Toll 80k, Stench Of Decay, Rotör, velika je lista...

Kohti Tuhoa je jedan od njihovih bendova vjernih starom finskom hardcore zvuku, zapravo žestokom ali i catchy, punk as fuck. 7" je izdan 2020'e za vrlo aktivan londonski label La Vida Es Un Mus. Masterizirao je Jack Control, poznat i sa starije američke crust punk scene, a u zadnje vrijeme mnogo bendova širom planete daje mastering njemu u ruke. Ima malko moderniji prizvuk ali je i bome harsh, produkcijom uhvaćena energija benda.

Pet pjesama, čisti hardcore punk, agresivan, odlično odsviran, nema se šta mudrovati. Zbog vokala me malo podsjeća na Pyhäkoulu, ali nema tu neke potrebe za uspoređivanjem sa drugima, ovo je jednostavno to, hardcore punk. U zadnjoj se pojavljuje i synth ali isto surova pankčina. Imaju kao što sam spomenuo kod mnogih Finaca i catchy element, kad jednom zavrtim ne mogu lako skinuti ploču sa gramofona. Nije na onu najbučniju stranu finskog zvuka, a opet ima i tu oštrinu i beskompromisnost. Raspad isto nije, itekako znaju šta rade, iako kako i treba ima i doza punk kaosa. Tko još voli taj zvuk, Finska nikada nije podlegla trendovima, uvijek toga imaju i ovo je jedan od aktualnih bendova, sam 7'' je bomba.

Odličan je i art sa atmosferom na coveru. Uz njega idu dva inserta u starom cut and paste hand written crno bijelom stilu, uključujući i prijevod textova na engleski, klasične h/c teme iz kojih isto izvire ljutina. Ako je ovo ono što volite, ovaj 7'' je zapravo vrlo privlačan, i da se zahvalim Zoranu iz Atomskog Rata što mi ga je poslao i Panti za punk poštu. Deri!

Indikator B - S/T - 7''

Indikator B - S/T - 7''

Kakvo izdanje!

Vrača me u vrijeme kada sam radio Corpus Delicti blog o ex yu h/c punk sceni osamdesetih. Tada su o toj glazbi i nije puno govorilo, bila je dosta zaboravljena ali je blog bio privukao pažnju, nakon njega rani ovdašnji h/c počeo je biti tema i u svjetskim okvirima, a krenula su i mnoga reizdanja, pa i reunioni. Jedan od motiva je bio ne samo izvući nešto iz zaborava, nego potaći nove bendove u sličnom stilu. Dosta je vremena prošlo od njega, sada je i on vjerojatno zaboravljen, ali drago mi je da se je sa ovim 7'' desilo upravo to, kako sam i zamišljao.

Sivi vinil i kombinacija boja na njemu me odmah podsjete na Corpus Delicti od U.B.R. ali i Candannati A Morte... od Negazione, dva legendarna 7'' koji su jako utjecali na mene i svojom estetikom. Da je ovo istinski kreativan diy pristup potvrđuje i omot u sitotisku i osam stranica rizografiranog bookleta. Na visoki standard pravog punk, mračnog apokaliptičnog arta smo navikli kod Doomtown, Bodež je unio odličan vizualni duh i ovdje.

Indikator B istoimena kaseta iz 2019'e mi je već bila jako zanimljiva, klaustrofobičan h/c punk koji je savršeno odgovarao i imenu benda. Poznavaoci ex yu horror kinematografije znati će na što mislim. U međuvremenu su članovi bili aktivni u mnogim drugim stvarima, a sada se je Indikator B vratio kao trio u malko drugačijoj postavi, iskusna zg hc ekipa koja itekako zna što radi.

Sami su opisali svoju glazbu kao inspiriranu ranim Quod Massacre i Niet, uopće lokalnim bendovima iz osamdesetih pod utjecajem drugog UK vala, starim finskim i poljskim HC zvukom. Već sam dodao U.B.R. na koji me isto podsjeća, pa i S.O.R. i slično, Solunski Front, osamdesete Zagreb Hardcore zvuk, ma da ne nabrajam, kome je još u srcu stari ex yu hc trebao bi ovo prepoznati.

Za produkciju se je opet pobrinuo Nikša, naravno sve odgovara ovakvom bendu. Bubanj je straight forward, prodoran i za pogo, gitarski oštri rifovi i jednostavni ali zarazni aranžmani, a vokal ima ono nešto kada se textovi pamte, baš kako se to i prije radilo. Samim tim zvuče itekako prisutni u ovom vremenu. Ustvari je ovo pravo osvježenje na sceni koje je odmah privuklo pažnju underground ekipe. Dobri textovi, nema jeftinog popovanja, onaj gorak ton opisivanja svih naših vječnih zabluda, sa direktnom, mračnom poetikom koja je isto bila jedna od jačih strana osamdesetih, a eto jednako je istinita i danas. Možda je sada popularniji nešto humorističniji ili lakši pristup, ali ovo je ono što meni hardcore punk oduvijek znači.

Četiri nove punk as fuck himne, energično i uvjerljivo, pun pogodak. Hardcore osamdesetih nije uspio provesti deratizaciju društva, neće ni ovo, ali nama ipak nešto znači, ne ostaje nam drugo nego da idemo i dalje po svom, bez iluzija i bez predaje. Ovo je taj zvuk.

Alambrada - Ríos De Sangre - mini LP

Alambrada - Ríos De Sangre - mini LP

12 inča na 45 okretaja, samo to navješćuje pravi hardcore. Lijepi crveni vinil, bome poslastica. Cover i insert su onaj stari politički punk art, u južnoameričkom anti imperijalističkom duhu. Volio sam takve stvari, uvijek su imale dodatnu dozu gorčine i žestine.

Alambarda pripada sada vrlo aktivnoj sceni iz Bogote, Kolumbija. Izdavači su kolumbijski Fuerza Ingobernable i zagrebačka Autsajder Produkcija, pod-label Doomtown Records. Doomtown je razvio dobru suradnju sa ekipom iz Bogote, ovo im nije jedino takvo izdanje. Koliko je ozbiljno sve skupa govori i to da je u sklopu turneje Alambrada odsvirala i promociju albuma u Zagrebu. Članovi su i u drugim kolumbijskim bendovima, diy hardcore ne staje.

12 brzih pjesama, uspoređeno sa old school Amerima poput Koro, Deep Wound, njihovim starim medelinskim komšijama HP.HC, sa dozom energije slične talijanskim bendovima. Dobar opis od strane izdavača. Fast and furious latino thrash punk, ima izmjena ritma, nije sve ravno, iako je napadački. Na gitarama uz agresivne rifove ima i malo mračnijih pa i melodičnijih dionica. Vokal je dosta visok, ljuto razumljiv i ne sasvim vrišteći. Sve skupa ima kaotičnost ali je i svirački tight, sama produkcija je sirovija ali i dovoljno čista da svi elementi dođu do izražaja.

Vrlo catchy i uzbudljivo, divlje je i opojno. Svi koji vole old school hardcore, sjeverno i južno američki, ovaj bend ima taj pristup. Talijanske i južno europske asocijacije su još više učinile ovo zanimljivim. Sa druge strane, ne zvuči izgubljeno u starom vremenu, ima i neki sadašnji hardcore punk duh. Izražava i svježinu današnjih generacija, i sasvim sigurno nadilazi sve regionalne podjele. Baš onako tradicionalno a sa svojim autentičnim, svježim zvukom. Nije na silu, prenametljivo, jednostavno je to što je.

Da zaključim, odličan album i mislim da nisam jedini koji tako misli. Ovo je sasvim novo izdanje, ali požurite se nabaviti svoju kopiju od Doomtown Records, ove ploče brzo bi mogle otići! Ja svoju idem opet zavrtjeti. Hvala Autsajder Produkciji i Doomtown Records što nas drže u toku, bomba.

Sphinx - Aggressions - kaseta

Sphinx - Aggressions - kaseta

Teutonic Thrash, zapravo. Black / Speed trio koji je aktivan sa izdanjima od 2017'e, ovo je njihov kasetni EP iz 2022. Bila mi se pružila prilika da uzmem za moj distro u trejdu sa Destruktion Records. Ako nešto zaslužuje recenziju u pravom fizičkom fanzinu onda je to ovo. Ipak evo od mene ovako, od prave domaće old school metal scene i nije ostalo mnogo, da je drugačije ovo bi planulo, ali baš i nije tako, zato Švabe ne odstupaju, ni milimetra. Dosta ih se poziva na old school, i stara imena sa povratkom korijenima u modernoj produkciju, ipak nisu to. Sphinx je ovdje razbio, metal metalcima!

Sve je ovdje, žestina i agresija, podmuklost i mrak, prljavština bez šminke i šećera. Pet stvari, možda i najbolji moment u njihovoj inače odličnoj i krajnje dosljednoj diskografiji. Dobre su pjesme, rifovi trgaju meso na živo, bubanj zvuči divlje, kao pravi bubanj, a vokal izvlači ogorčenje iz dna undergrounda. Jednostavno, švabski Thrash Metal točno onakav kakav je bio sredinom osamdesetih. Nemam šta pametovati, kapa dolje rogovi gore, jedna od najboljih kaseta koju sam čuo u zadnje vrijeme. Online se može naći samo jedna pjesma Prohibitions, koja jasno daje do znanja šta je ovo, i ostale četiri su ista priča. Izdvojio bi Nutzlos zbog vokala na njemačkom, što još više pojačava tu staru atmosferu i bijesan pristup, ali svaka je bomba. Ostaje definitivno u uhu. Nema puno promjena, čisti ljuti metal non stop.

Destruktion Records je odradio kasetu, vinil i CD je na Diabolic Might Records. Kod nas Sphinx distribuira i Black Steel Worship gdje je mislim i prijašnji jednako manijakalan album Deathstroke nabavljiv na kaseti. Upravo im je izišao i novi album, nema odstupanja, to je to. Ako je nešto od novijeg blizu klasiku poput Southern Cross Ripper od Trench Hell, onda je to svojom uvjerljivošću ovo. I taj minimalistički omot, gadno kako i treba da bude.

Ereshkigal / Xerión – Mortem / Lamento Luminescente - Split LP

Ereshkigal / Xerión – Mortem / Lamento Luminescente - Split LP

Black Metal. Od oba benda imam i drugih izdanja za Nigra Mors, label iza kojega stoji Nocturno iz Xerión. I ovaj Split LP je izišao za Nigra Mors, a CD i kasetnu verziju je odradio Azermedoth Records iza kojega stoje Ereshkigal.

Meksički Ereshkigal je ovdje sa tri himne, straight forward Black Metal u norveškom stilu. Melodično, mračno i agresivno, tko voli taj stil, to je to. Bend koji radi od sredine devedesetih, aktivni i kroz mnoge druge projekte, veterani. Produkcija je profi, svirka tight. Nije daleko ni od Švedske i Finske, Skandinavija je postavile standarde toga zvuka i Ereshkigal se strogo drži True formule. Sve sa mjerom, nije primitiva ali nema ni iznenađenja. Nemam šta pametovati, ovo je BM za nas kojima nikad dosta toga zvuka u svom čistom obliku.

Xerión radi od ranih dvije tisućitih a njihov album Nocturnal Misantropia je među inspiracijama koje su utjecale na to da i sam počnem svirati Black Metal. Iako Xerión često koristi ritam mašinu ovdje je bubnjeve odsvirao član Ereshkigal. Pet kompozicija gdje se izmjenjuje isto BM kako su ga patentirali Norvežani, ali i vrlo jaki folk elementi. Svoju glazbu zovu Metal Galaico Extremo, Galicija je autonomna zajednica u Španjolskoj sa vrlo starom i bogatom poviješću, Xerión drži i tu tradiciju živom. Odlična kombinacija i predivne epske melankolične melodije.

Uz cover ide i insert, limitirano na 150 vinila, ako nekoga zanima može se nabaviti preko moje Worship The Abyss distribucije.

DDR - The Morning Grey - kaseta

DDR - The Morning Grey - kaseta

DDR mi je bio odličan na demu prije ovoga, i prvi album je to potvrdio. ZG post punk / punk rock. Dosta je i melodično, sa garage produkcijom to dobiva fini pokrov melankolije koja je i catchy.

Samo ime DDR odiše onim socijalističkim sivilom, a to mi i glazba ima, nostalgija u zvuku definitivno. Svenov omot isto hvata tu ljepotu urbane otuđenosti, bend koji ima kompletnu priču. Ne znam sa čime bi točno usporedio DDR, još jedan bend koji meni uspijeva u ovom post punk boomu uhvatiti svoj autentični stil.

Pošto su textovi na engleskom ovo mi ima i onaj rani indie štih, kad su neki h/c bendovi smirili glazbu ali zadržali diy duh. Tome dojmu pridonose i poneki dijelovi gdje muški vokal nadopunjuje odličan vodeći, nekako nihilistički depresivan ženski, jer onda sve dobiva i Hüsker Dü prizvuk. DDR je emocionalan bend, ali ne pretjeruje, sve mi još ima i onu jednostavnu punk oporost, nije zaslađeno. Dovoljno živa, up beat urbana depresija koja mi ni momenta ne ode u monotoniju, jer dobre su pjesme.

Prava samoizdata kaseta, umnožena kućno, sa stilom artsy dizajn i hrapaviji, vjerujem reciklirani papir, koji daje još više organskoga štiha svemu. Pokrala se i greškica u redoslijedu pjesama pa je uključen i mali insert sa ispravkom, što samo još više pojačava taj DIY duh. Sve skupa, od same glazbe do fizičkog dijela ima atmosferu.

DDR je nedavno na svoj BC stavio i teaser za novi album, koji mi na prvu zvuči kao i malo življi nastavak ovog nenametljivog ali meni opojnog albuma.

Buzzsaw - Lead To The Head - kaseta

Buzzsaw - Lead To The Head - kaseta

Novije Black Steel Worship izdanje. Bend navodi Split kao svoje odredište, materijal je snimljen u prostoriji za probe, mix i mastering odrađeni u Sinju. Stilski baš Black Steel Worship škola, gadni Speed Metal, divlji Thrash na first wave Black način sa zdravom dozom Punk boleštine.

Već sam old school cover art objašnjava da ovo ide na primarnu true metal destrukciju, a nakon pet svojih završavaju sa Outbreak Of Evil od Sodoma. Buzzsaw bez problema hvataju ono na što i ciljaju, agresiju i prljavštinu, skroz uvjerljivo, old school se ne oponaša, ili ga imaš ili nemaš.

Poneki dobar, primitivni headbanging mid tempo ali prevladava brzina, nemilosrdni d-beat, nekada upadne i blast beat mahnitanje. Vokal ima tamni, ljuti zli thrash ton, nekad bliži guturalnom nekada ode i u atmosferični krik, uvijek prisutna mržnja, a sve osim jedne je na engleskom. Rifovi su kakvi i trebaju biti, dovoljno i gadni i catchy, nema odstupanja od zadanog, nađe se i solacija za pošteno bušenje uha. Sodom obrada ubija.

Tko voli stari švabski, južnoamerički, balkanski Thrash, ovo ide pod obavezno, odlična kaseta, crusty, pogani, krvožedni Speed Metal masakr. Tko od metala očekuje modernu šminku neka preskoči, onako live sirovo je, što još više pojačava true metal dojam. Beskompromisno, nema sladunjavih elemenata za metal učiniti bližim širim masama. Buzzsaw sa ovim debut demom udara direkt u glavu. Underground Metal Punk manijaci, ovo je za vas.

Na omotu su i textovi, naravno brutalni mrak i nasilje, malo morbidnog humora u jedinoj na hrvatskom. Također sadrži fotke, a uz sve ide i naljepnica, 66 komada tiraža kasete. Bravo za Buzzsaw, bravo za Black Steel Worship, pravi ulični metal kod nas još nije mrtav, i te kako je opasan. Kasetu imam i ja na distribuciji.

Aligrindtor - Intervju

Aligrindtor je bend koji uporna gura totalni grindcore zvuk i priču i u ova vremena kada grind i extremna glazba ipak nisu toliko prisutni kod nas kao nekada. Sa Ilićem sam u kontaktu već dosta vremena, Aligrindtor je odličan duo, Mitja je isto stari znanac, pa da ne dužim, Ilić je odgovorio na moja pitanja. Također hvala SubSite za fotke.

Aligrindtor je več duže vrijeme aktivan, nešto više o bendu kroz sve to vrijeme i samim izdanjima? Kako je krenulo, i kakva je sada situacija?

Bok Kktz! Sve je krenulo negdje na jesen 2016., ja sam razmišljao o nekakvom novom projektu, jer sve u čemu sam do tada bio je nekako stagniralo.
Našao sam se sa Borisom, s kojim sam svirao u Clouds of Cancer na cugi i bezveze smo blebetali o svemu i svačemu te smo tako došli na temu kako bi dobro bilo napraviti nešto novo inspirirano bendovima: Agathocles, Archagathus, Rot...

Nedugo nakon početka sviranja snimamo prvi Aligrindtor u Studiu Depth kod Filipa, nakon toga smo odlučili da nam je vrijeme da uzmemo neku garažu u rentu.
Garaža nam je bila sve u tome periodu dok je trajala, to je bilo mjesto za probe, snimanja, izlaske...
Na jesen 2018. Boris se seli u London, što je meni osobno jako teško palo, jer ne da nemam bubnjara nego sam ostao bez odličnog prijatelja (bez obzira na udaljenost čujemo se često i viđamo se par puta godišnje).

Par mjeseci nakon Borisovog odlaska dobio sam ponudu da Mitja svira bubanj, na što sam odmah pristao jer smo godinama svirali skupa i znali smo kako dišemo.
Trenutno radimo na novim stvarima, vježbamo stare i pripremamo se za Chimpy Fest u Londonu!

Bendovi od dva člana i nisu tako česti, meni je to odlično kod vas, prava beskompromisnost, koliko je različito ili slično od drugih svirati u takvome bendu?

Krenuli smo kao dvojac jer nismo imali nikakvog gitaristu na pameti, pa smo nakon nekog vremena shvatili koliko dobro funkcioniramo tako, vrlo jednostavno može ili ne može.
Stvar kod bendova sa više članova je ta što većinom netko nešto ne može ili mu nešto ne odgovara pa je ponekad teško naći zajednički jezik.
Kod Aligrindtora ne bih nikad dirao strukturu benda, volio bih da ostane dvojac. Plus za koncert nam je dovoljan mali auto!

Grindcore scena je u Hrvatskoj nekada bila vrlo aktivna, ali već neko vrijeme mnogi stariji bendovi nisu aktivni, stvarno mi drago da vi nastavljate to, grindcore vam je očigledno stvarno bitan, zašto?

Grindcore nam je jedna velika ljubav, nije nam smetalo što scena za takvo nešto baš i ne postoji, nego nam je dala još više inspiracije i motivacije da peglamo.
Obožavamo taj žanr jer je jednostavan, agresivan, bez kompromisa, ogroman i zapravo pun slobode za raditi što poželiš.
Plan za budućnost sa Swamp Noise Bookingom da napravimo koliko toliko aktivnu grindcore scenu u Zagrebu.
Jedinstvo, prijateljstvo, snaga.

Ekipa oko grindcore i noise zvuka je i mali diy kolektiv u Zagrebu, više projekata, Swamp Noise Records, etc... Baš si slavio rođendan na jednom takvom gigu i okupljanju, nešto više o tome?

Ima puno više projekata nego što ima ljudi koji bi to svirali, nešto kao što je bilo i kod vas u Požegi, sve bendove takvog žanra možeš strpati u jedan kombi!
Čuki koji vodi Swamp Noise Records ima hrpetinu projekata, ne može se to niti popratiti sve haha.
Sve što je pod Swamp Noise Recordsom je uglavnom djelo od 4, 5 istih ljudi. Tu su bendovi poput: MUP Destroyer, HoH, Spice Melange, JožaManolić, Autoagresija, Crash Test Horrors, Decom- Posers te uvijek zaluta neki novi projekt. Čuki, Juraj i ja smo "oformili" Swamp Noise Booking u cilju promicanja ekstremne glazbe na našem prostoru.

Koncert koji je pao na moj rođendan je bio fenomenalan. Slovačke legende noisegrinda Sedem Minut Strachu, češki sam svoj majstor harshnoisa Usnu?, mađarska gorenoise četvorka Attet, te od domaćih supportova prijatelji iz Pule Dropthehammer i Punji Death Trap i zagrebački Spice Melange i Aligrindtor.
Jednostavno odlično je bilo, glasno, bučno, odvratno, baš onako kako bi trebalo biti!

Disbaja je ponovo aktivna, Krlja, u kojoj je i Mitja od početaka, je nedavno svirala sa Disaffect i ostalima, koje je stanje sa ta dva benda?

S Disbajom smo odradili nedavno dva koncerta u Srbiji; Smederevo i Beograd skupa s bendom Kijamet, super koncerti. Također sviramo ove godine u Rijeci na Empeduja festu te u Županji na S.A.W.A festu.
Nove stvari su spremne za snimanje te čekamo termin u Studio Depth!

Krlja također marljivo radi, imamo više manje spremne sve stvari na novi album, koji nam je u planu snimiti ovo ljeto.
Nažalost smo morali otkazati S.A.W.A fest, ali sviramo na jesen u Londonu na Chimpy Festu sa bendovima poput P.L.F, Fuck The Facts, Whoresnation, Anti-System, Hiatus i mnogi drugi.
Koncert sa Disaffect / Vivere Merda / Wasserdicht / Pizda Materna / Human Host Body / Sranje koji se dogodio 26. travnja u klubu Gromka u Ljubljani je bio genijalan, totalna old school spika, svim bendovima kapa dolje, jedna odlična večer!

Svoj zvuk definirate kao mince grind, postava bas, vokal i bubanj spada i u power violence shemu, imate i toga. Meni je vaš zvuk i prepoznatljiv, koje bi bendove ipak istakao kao najveće utjecaje? Znam da pratiš i današnju grindcore scenu, nešto za izdvojiti po tvom ukusu?

Inspiracija za naš zvuk su nam bili Agathocles, Archagathus, Haggus, Mellow Harsher, ne mogu baš reći da zvučimo kao niti jedan od tih bendova ali to su nam nekakvi uzori bili.
Imali smo elemenata powerviolenca dosta u nekakvim počecima benda, no do danas se i naš zvuk dosta promijenio, isto kao i pjesme, zagrebali smo malo dublje u žanr i malo promijenili strukture pjesama, jer nam nije u cilju da sve zvuči isto ili slično. To se recimo može primijetiti na zadnjem split izdanju sa prijateljima iz francuske Civilan Thrower.

Današnja grindcore scena je nešto totalno suludo, rekao bih da Amerika tu prednjači, ali i sa ostalih strana kugle zemaljske dolaze super bendovi!
Neke novitete koji bih izdvojio koje i sam često slušam su: Sulfuric Cautrey, Morgue Breath, Vilmort, Casket Mush, Tunkio, Miasmatic Necrosis, Civilian Thrower, Shitbrains ...

Slao si mi vaša fizička izdanja, većina je na kasetama, što misliš o tom formatu? Nije više neophodan kao nekada ali ipak i dalje živi, pogotovo u undergroundu, za bučnije savršen, zar ne?

Meni je osobno format kazete savršen, cjenovno prihvatljiv a odradi svoje! Baš to, za buku odličan, ne može bolje!
Volio bih da jednog dana Aligrindtor zaživi i na vinylu , ali do tada svako izdanje ide na tape!

Imate više split izdanja, ove godine ste snimili i novo, takve stvari baš povezuju scenu, grind to oduvijek poštuje lokalno i internacionalno, kako obično dođe do takvih izdanja?

Ove godine je izašao split sa našim prijateljima iz benda Civilian Thrower, do toga splita je došlo tako da smo se vidjeli 2023. u Londonu na Chimpy Festu te se usmeno dogovorili kako bi bilo super da napravimo skupa izdanje!
Split sa Agathoclesom je nešto što se jednostavno moralo dogoditi, nisi grind bend ako nemaš split sa njima haha! Agathoclesu sam se javio preko maila te smo se u par dana uspjeli dogovoriti oko svega, mega respect za Jana i ekipu!
Split sa Američkim Hit-Run Drivers, baš kao i 3waysplit sa Ruskim Weedious Mincer te Američkim Disembowlerom (R.I.P Brandon) su se dogovorili preko društvenih mreža. Bio sam dosta u kontaktu sa Brandonom (R.I.P) koji je vodio Ill Faith records, također izbacio prvi Algrindtor na kazeti.
Split sa Decom-Posers je izišao pred Aligrindtor / Decom-Posers mini tour.
Split izdanja su nešto savršeno, odlično za promociju te za neka možda buduća prijateljstva!

The Year Of Fear je vaš full length album, nešto više o njemu?

Dosta smo radili na tom materijalu, rekao bih skoro dvije godine. Nažalost mislim da nije dovoljno popraćen, čisto iz razloga jer je u tome periodu izlazilo albuma na dnevnoj razini, ali kako god nama vrlo drago izdanje.
Snimili smo ga kod Filipa u Studiu Depth. Od kada smo izdali to izdanje, berem 10 pjesama se nalazi na svakoj setlisti za live svirke!
Na coveru albuma je radilo više ljudi, centralni dio koji je rukom nacrtao Nadan ( LGNJ Graphics) a kolaž pozadinu smo odradili moj dragi prijatelj i umjetnik Tomislav Hrastovec i ja.

Vaša izdanja prate i živopisni artovi, tko je zadužen za njih?

Ima tu raznih artista koji su nam radili, također ima i dosta toga što smo sami napravili.
Split sa Civilian Thrower smo uzeli rad od gore spomenutog Tomislava Hrastovca, koji jednostavno ubija taj svoj suludi stil! On je znači i radio kolaž za The Year of Fear.
Split sa Decom-Posers je moj crtež, dosta sam zadovoljan kako je ispao jer generalno ne crtam i nemam baš talenta za to.
Izdvojio bih još split sa Agathocles, taj cover je napravio Boris, koji iako ima puno potencijala i skillova ne voli raditi dizajnove.

Ima li još koji vaš projekt da nismo spomenuli? Mitja je aktivan i kao Techno / Gabber producent i DJ, koliko vam vremena oduzme sva ta buka, kako stižete?

Mitja je dosta aktivan sa svojim TekThrower i Teknobalism Soundsystemom, ali nam nije to neki faktor koji oduzima previše vremena, dvojica smo i sve se uspijemo dogovoriti.
Vremena za probe uvijek nađemo, ako je Mitja nešto više u tome, ja se malo fokusiram na neke druge stvari ili projekte.
Također ja znam nekada uletiti na bass u Heihaizi, što mi odgovara, jer je glazbeno totalno drugačije, ali opet je tu luda vibra i energija!

Par puta si se zaletio i kod nas u Požegu na gigove, ovdje ipak više nije hiperaktivno kao nekada, ali tvoje veze sa Požegom su stalne na razne načine, misliš da je i Požega ostavila traga na vaš zvuk?

Super mi je doći do vas na neke svirke, nije kao nekada ali je super, iskreno je.
Apsolutno! Mislim da ne postoji osoba u Hrvatskoj koja se barem malo nije oslonila na Požešku scenu.
Izdvojio bih Dislike, T.R.B.U.H., Fight Back.

Eto, slobodno dodaj još nešto ako sam zaboravio pitati ili želiš istači i sretno i dalje sa Aligrindtor.

Puno ti hvala na ovim pitanjima. Bilo mi je zadovoljstvo odgovarati. Nadam se da se vidimo nekad u budućnosti, a tko zna, možda padne i neka suradnja. Živio!

https://aligrindtor.bandcamp.com/album/aligrindtor